Planeta| Putovanja| Život| Životni stil

Panamerika biciklom (15)

Snezana Radojicic RSS / 11.11.2020. u 17:40

 20. oktobar

Prošla barikade (sanitarni koridor) i ušla u Araukanija regiju. Malo me ozbiljnije ispitivali, ali su me ipak pustili. Temuko neizvestan, jer samo što ga ne zatvore. Videćemo... Bitno da napredujem polako ali sigurno ka severu. Yeah!

Na screenshotu: isprekidana linija označava granicu dve regije.

122116300_10220750964738776_6092982658130592634_o.jpg

21. oktobar

Juče sam prvi put od marta srela dvoje stranaca. Spasli su me da ne vozim džabe 20-ak km po džombastom, šljunkovitom putu nasred kojeg je postavljena rampa i ograda - kao znak privatnog vlasništva. Njih dvoje žive tu, u blizini Vilarike, pa su mi predložili zamenski put kroz grad. Međutim, pošto je Vilarika u karantinu, nisam htela da rizikujem. Umesto toga, vratila sam se 50-ak km na jug, pa odatle uhvatila glavnu džadu, put br. 5, koji je zapravo auto-put, ali je njime dopušteno i bicikliranje, i sad vozim na sever, ka Temuku. Naime, ono dvoje rekli su mi da se očekuje otvaranje svih gradova za vikend, jer su 25-og izbori. I to mi je dalo ideju: ako stignem do petka, moći ću da odem u servis kompjutera, da ostavim svoj laptop da ga oprave, a u ponedeljak dođem po njega. Drugim rečima, iskoristiću aktuelni politički trenutak da obavim tu, za mene, jako bitnu stvar. Šta kažete, kakva taktika.

122426535_10220762165418786_2813550329105382083_o.jpg
122141517_10220762165738794_3455631684570822762_o.jpg
122118553_10220762159218631_6122095522428726299_o.jpg
122035786_10220762166498813_865278922660367126_o.jpg
122023646_10220762167498838_1852152782013129022_o.jpg

22. oktobar

Ja tamo, kad ono međutim - laptop ne može da se popravi, a i ne isplati mi se da kupim novi u prodavnici, pošto je mnogo jeftinije onlajn. Tako se produžava stanje tehničke indisponiranosti. Ali ostajem u gradu dva, možda i tri dana. Na prvi pogled mi se dopada, a i upoznala sam čileansku profanku engleskog koja će mi biti vodič. Rečju, udri brigu na veselje.

122491027_10220770378504108_7847785066588450872_o.jpg

23. oktobar

Bio je to najduži put do prodavnice telefona ikada. Prešla sam skoro 1000 km da bih ga napokon kupila. Sreća, sreća, rados'! 

122087702_10220777015910039_814126878058421560_o.jpg

24. oktobar

Otprilike ovako je izgledala moja ruta od Puerto Montta dovde, a i nadalje će više ličiti na kretanje Braunove čestice nego na plansko kotrljanje ka cilju. Ali sve najbitnije i najlepše na Putu (i stvarnom, i životnom) nalazi se upravo u onome što se neplanirano doživi i iskusi između starta i cilja.

122373672_10220788177149063_927950295177660618_o.jpg

27. oktobar

Dva dana loše vreme, a danas i ceo dan kiša. Mokra ko miš, stigla u Malipeuko. To je gradić u podnožju araukanijskih Anda. A tu sam zbog preporuke dve Čileanke koje sam upoznala onomad na Panguipuli jezeru. Od njih sam saznala da je ovdašnji nacionalni park otvoren i da se, takođe, može penjati i na vulkan Sollipulli. Možete misliti mog oduševljenja. I tako sam zapucala ovde - a to je na istok, uza samu granicu sa Argentinom. Ipak, moraću da sačekam četvrtak, kada će se vreme prolepšati, a onda - napokon na treking, kao u stara, dobra, prekoronaška vremena.

122874731_10220813964553732_5025799248402469546_n.jpg
122796771_10220813966433779_3905160949692683501_n.jpg
122778666_10220813965073745_6599942241164216850_n.jpg
122685683_10220813965913766_40941712433119278_n.jpg
122726527_10220813963473705_1365813415171769225_n.jpg

29. oktobar

Samo da se prijavim da sam ušla u N.P. Conguillo i da me neće biti dva dana. Ovo je na vodopadu Truful-Truful, na samom ulazu u park. A kakve me tek lepote očekuju!

122973762_10220827348648326_1367462710256277325_n.jpg
122928408_10220827355288492_5663861167403499290_n.jpg
122913546_10220827361408645_2246586156613917684_n.jpg
122898694_10220827349128338_8209846557209455347_n.jpg
122849911_10220827349608350_2577181832919910127_n.jpg

31. oktobar

Đaima vulkan jedan je od najvećih i najaktivnijih u Latinskoj Americi. Od 18. veka, otkada se prati njegova aktivnost, zabeleženo je preko 20 erupcija. Tokom Araukanijkog rata između Mapuče Indijanaca i Španaca, Đaima se oglasio, pa su borbre obustavljene dok se njegovo delovanje ne završi. Mapuče su to shvatile kao dobar znak od duhova predaka - pilan, i zaista, tokom te pauze, potpisan je mirovni sporazum kojim su se Španci obavezali da se povuku, a Mapuče su zauzvrat obećale da će pustiti sve zarobljene Španjolke, koje su kod njih radile kao ropkinje. Međutim, velik broj njih nije hteo da se vrati Špancima.

U 21. veku, najveća erupcija bila je 2008. Evakuisano je na stotine ljudi iz obližnjih sela, a vulkanski dim dosezao je 3000 m u visinu, pelazeći preko Anda u Aegentinu. Poslednja erupcija bila je 2009, i tada je Đaima izbacio veću količinu vulkanskog kamenja, takozvanih bombi, vulkanske prašine - tufa i lave.

Od tada se smirio, ali erupcije se očekuju svaki čas - bile su predviđene najmanje dve od početka ovog veka do 2030. U međuvremenu, turisti obilaze nacionalni park Konguilo, čije ime u Mapuče jeziku znači "voda sa araukanima" (araukan = drvo specifične krošnje, koje se naziva i majmunskim pazlama).

Na ulazu u Nacionalni Park potpisujete papir na kome piše da idete na sopstvenu odgovornost. U samom parku, obeležena je rizična i nerizična zona, mada je ona jasno vidljiva i laicima. Naime, tačno se vidi granica gde se lava zaustavila i dokle je doseglo izbačeno kamenje, kao i prašina. Tu, naravno, nema ni vegetacije ni faune, samo marsovski pejsaži, pustinja sa crnim peskom i kržljavim rastinjem, okamenjena lava, lapli (užareno kamenje veličine šljunka). Neobičan je osećaj hodati kilometrima kroz to, i to potpuno sam, na užarenom suncu, sa pogledom na snežni vrh vulkana, koji samo naizgled miruje. A desetak kilometara dalje, počinje bujna vegetacija, šume sa araukanima, vulkanske lagune i jezera.

Tekst o obilasku Nacionalnog parka Konguilo izlazi za dva dana i pretplatnici će moći da ga čitaju na mom blogu (snezanaradojicic[.]com, po ceni od samo 1 eur mesečno), uz razgledanje brojnih fotografija. Ovo je tek koliko da vam zagolicam maštu.

123337290_10220843085721743_9096467122015781770_n.jpg
123298566_10220843083441686_3150472480193815571_n.jpg
123248811_10220843083201680_8500964255650402_n.jpg
123141659_10220843085321733_5564774535718528607_n.jpg
123135465_10220843082801670_4910745968300159775_n.jpg
123080747_10220843084281707_6570338464765291483_n.jpg
123054997_10220843082521663_7342223482798469044_n.jpg
123022704_10220843082041651_1931282109681319740_n.jpg
123005250_10220843084081702_831589803466288595_n.jpg
122987117_10220843081641641_3621176897176567277_n.jpg
122926159_10220843084801720_6501128868000822812_n.jpg
122926159_10220843084601715_8466995171240738692_n.jpg

*

"Poslednji sam čovek na planeti i ceo svet pretvoren je u pustinju. Ne znam kuda idem i ne očekujem da ću negde stići, ali to kretanje jedini je dokaz da sam živa, i zbog toga nastavljam. Sve je baš kako treba da bude: praznina oko mene, pepelom prekrivena zemlja, vulkan pod snegom i sunce iznad moje glave. Toj slici ništa više ne bih dodala, i kada bi to bilo u mojoj moći. Prepuna je nedostajanja koje su izmislili ljudi, a bez njih, ono je napokon dovoljno samo sebi. Mogla bih da se izgubim se u toj samodovoljnosti pustinje, iako se to ne dešava."

-----------------

Ovo je odlomak iz novog bloga u kome pišem o poseti Nacionalnom parku Konguilo. Čitaoci bloga imaju privilegiju da vide bogatu galeriju fotografija, kao i da premijerno odgledaju dva videa koji prate ovu priču, a koja će na mom YT biti dostupna tek za 5-6 dana. Ako želite da se pridružite tom odabranom društvancu️, pretplata na blog iznosi samo evro mesečno, a na taj način i konkretno podržavate ovu avanturu bez kraja i granica. Za sve info, pošaljite mejl na ciklonomad@gmail.com

123325514_10220848001644638_9069854563360003055_o.jpg

2. novembar

Ovo smo Skituljko i ja juče, po dolasku u nacionalni park Villrica. A sad krećem(o) na vulkan Solipulli, koji je još uvek pod snegom... 

123546929_10220862817535026_7188773726504890391_n.jpg
123696581_10220862817775032_1113033692175797020_n.jpg

3. novembar

Na vulkan Solipuli nisam uspela da izađem. Previše snega, a ja bez neophodnih krplji, samo u gojzericama. Bilo mi je ostalo još 50 m do vidikovca i malo više od kilometra do vulkanskog kratera. Zabola sam planinarski štap proveravajući visinu snega. Propao je do drške - metar i po. I tu sam odustala. Nekad morate reći sebi i da nešto ne može(te).

Nije mi posebno žao, jer je i samo uspinjanje bilo vrhunski doživljaj. Hodala sam kroz šumu araukana, po snegu, sama na planini, u onoj tišini koja dolazi od odsustva ljudi i zvukova iz civilizacije. Ona ostaje u mom sećanju, uz sliku vrhova Anda koji omeđuju horizont.

123802075_10220871080301590_1344782707120595102_n.jpg
123736676_10220871078341541_8274659869190986218_n.jpg
123717143_10220871081541621_5500520721353278270_n.jpg
123707815_10220871080941606_445119851128309423_n.jpg
123693840_10220871080701600_3861246191276350565_n.jpg
123684127_10220871082341641_9083179726123470992_n.jpg
123678889_10220871081781627_8484219282698493110_n.jpg
123665409_10220871080101585_7230820502991731085_n.jpg
123659230_10220871081221613_9109867875918372335_n.jpg
123655959_10220871078741551_4364080872650252556_n.jpg
123647871_10220871082101635_4244006926074279077_n.jpg
123527674_10220871079701575_8053078052535952130_n.jpg
123342453_10220871078981557_6853634127268665640_n.jpg
123163059_10220871082741651_640558967387964171_n.jpg

4. novembar

Izašla.

Počinje slanje, a pošto Jelena Popović sve radi sama, a treba poslati na više stotina adresa, to vas molim za samo još malo strpljenja. Do kraja sledeće nedelje biće poslata svima koji su naručili u pretplati.

Pretplatna cena od 1000 rsd za članove mog bloga i 1200 za ostale važi još danas, a od sutra će biti nova, prodajna cena.

Zahvaljujem svim saradnicima na knjizi: uredniku Dragan Milenkovic , ilustratorki Marici Blečić - Postcards, lektorki Jelena Dimitrijevic Hvala vam.

123916540_10220877345258210_7426111990590808082_n.jpg
123915554_10220877344858200_4381200388900497750_n.jpg
123775263_10220877345058205_7347524818295714403_n.jpg
123739324_10220877344618194_2230052482249954217_n.jpg

*

Juče sam zaglavila ovde, pošto su za danas najavili pljuskove i zahlađenje. Ne žalim se.

(Fotke su, naravno, od juče, danas se ništa ne vidi od magle.)

123681404_10220877817430014_3104372703716490492_n.jpg
123547533_10220877818950052_7005010748360914352_n.jpg
123447182_10220877821070105_1544766242564063511_n.jpg
123403027_10220877819710071_108047577100025463_n.jpg
123392521_10220877823390163_6307946483051088073_n.jpg

6. novembar

Smestila se za večeras, sutra, a možda i prekosutra. Mislim, imam puno posla na novom blogu i vlogu, pa mi treba mir i sunce da punim baterije. I šta ću, nađem ovo mestašce, sa pripadajućom privatnom plažom. Jedini problem vidim u domaćim Alfa-mužjacima, koji se baš ne raduju što sam na njihovoj teritoriji.

123810195_10220898871876362_1126538329428599856_n.jpg
123624264_10220898874276422_4849516738582626263_n.jpg
123548354_10220898872716383_3000367086771424942_n.jpg
123540273_10220898872436376_7083581634758933292_n.jpg

*

Ledničko jezero Ikalma na 1200 mnv, u Andima, na samoj granici sa Argentinom. Kružim oko njega, ne mogući da se nagledam te lepote.

124190212_10220895525552706_201028997947762729_n.jpg
124030317_10220895521232598_5262053684746555653_n.jpg
123930752_10220895524872689_3146395482111595362_n.jpg
123802079_10220895523032643_3702012549859414314_n.jpg
123654868_10220895525872714_4709914991495118259_n.jpg
123649425_10220895523992667_6535514928712869429_n.jpg
123599032_10220895524392677_1170361341387322372_n.jpg
123580048_10220895523672659_4060556659255067656_n.jpg
123544018_10220895521832613_7245305559677727554_n.jpg
123542408_10220895522152621_4242553456636590277_n.jpg

7. novembar

Smestila se za večeras, sutra, a možda i prekosutra. Mislim, imam puno posla na novom blogu i vlogu, pa mi treba mir i sunce da punim baterije. I šta ću, nađem ovo mestašce, sa pripadajućom privatnom plažom. Jedini problem vidim u domaćim Alfa-mužjacima, koji se baš ne raduju što sam na njihovoj teritoriji.

9. novembar

Dobro jutro.

Ja pristavila vodu za kaficu, a vi navratite.

124697278_10220923012679867_58810992930032240_n.jpg
124665667_10220923013159879_8970985135208664009_n.jpg
124579175_10220923013719893_7479045061271916117_n.jpg

*

Među nama: odnelo mi jezero šest piva (zalihe za tri dana) koja su se hladila. Bila su u vreći, u njoj šljunak, ali talasi izbacili limenke iz vreće i nju mi vratili praznu. Trenutno jako duva i talasi su veliki, a piva nigde na vidiku. Mislite li da ima nade da mi kasnije, kad se vetar malo smiri (obično oko ponoći) jezero vrati moja piva?

Inače, prodavnica mi je na 4 km odavde i ne ide mi se ponovo tamo.

(Na fotki su piva hlađena u reci pre nekoliko dana, a koja sam uspešno popila, ohlađena.)

123985927_10220915473811400_3570498313763291843_o.jpg

10. novembar

Život je pun iznenađenja: rodiš se u jesen, a slaviš rođendan u proleće.

A i 53 ispada 35 kad se okrene naopačke, ovde na južnoj hemisferi

124025644_10220928604059648_1062822074035043941_o.jpg

11. novembar

Dragi prijatelji,

Hvala vam na rođendanskim čestitkama.️ Nikada u životu nisam ih dobila toliko! Ceo dan nisam skidala osmeh sa lica zbog vas, dok sam u sebi pevušila: "Treba mi soba da primi pet hiljada ljudi sa dignutim čašama!" Ovde gde sam stali bismo svi i bila bi to nezaboravna žurka.

Danas krećem dalje, ali najpre imam jedan zanimljiv onlajn susret, kome se jako radujem. No, o tome vam pričam u sledećoj objavi.

124792523_10220937392359350_1456974449403041794_o.jpg


Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 03:01 12.11.2020

kad se vetar malo smiri

krećem dalje....

фотке мааме ......Природа дојаја
(кад би ум'о да терам бицикло),
ето мене Вашим трагом ..ТАМО
педалању тело...... би се свикло

гђо Radojičić

п.с.
за рођендан понајбоље жеље
књига стигла - ето ми весеље
zilikaka zilikaka 20:25 12.11.2020

Re: kad se vetar malo smiri

за рођендан понајбоље жеље
књига стигла - ето ми весеље


Moja čestitka za rođendan je skroz bajata, al možda ipak posluži, a knjiga i meni stigla i oteo mi je sin odmah, a pošteno rečeno, ne otima se inače za knjige.
Stići ću i ja na red.
pegavi_utorak pegavi_utorak 20:22 12.11.2020

Hvala

Hvala, i veliki naklon Snežani što sa nama deli ovu lepotu. Hvala Muzičaru što prosleđuje zapise nama bez FB.
zaharaga zaharaga 21:15 12.11.2020

arauka?ija

Je li araukaNija ili araukaRija?
A to su gondvanijska drveta, jako stara vrsta, tipa, zvakali je brontosaurusi, tako stara. Mislim da u Australiji postoji neka podvrsta, s kupastom krosnjom. I na pacifickim ostrvima isto. Jedna je rasla u Jevremovoj botanickoj basti u Beogradu, a sad ne znam. Dosle su europske progresivne snage da izbetoniraju balkansko pravoslavno blato, mozda im je smetalo neko stablo.
Kad budes izgustirala bicikli, kupi jedrenjak.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana