Možda Kragujevac neko zna samo po istorijskim datumima ili po “Zastavi”, neko ga zna po rok grupi “Smak” ili Jeleni Tomašević, našoj predstavnici na Eurosongu…neko će ga se setiti po Ljubi Tadiću, glumcu ili Gorici Popović, Olji Ivanjicki, Cunetu Gojkoviću, Vasiliji Radojičić,delu grupe “7 mladih” ili po Dragoslavu Srejoviću, Minimaksu …bokserima Dragoslavu Jakovljeviću – Babeji ili Mirku Puzoviću, strelcu StevanU Pletikosiću, automobilisti Jožefu Šiklošiju…
Manje više se na Blogu retko proprati neka akcija do kraja...Tu i tamo neko se seti nečega šta je pisao, a onda stižu nove teme, novi blogovi, novi problemi...Nekako sam ja starinskog kova, pa volim da napišem... šta je bilo posle!
A šta je bilo sa akcijom, ako se sećate "Gašenja poslednje knjižare u Kragujevcu ?"
Tamo negde s proleća, privatizacijom
Dva poslednja moja Bloga "Ala volim da mrzim: i "Eh, taj SKYPE...!" izazvali su različite reakcije, ali na mail sam dobio jedno pismo, od svoje prijateljice iz Sarajeva, koja sada živi u USA, za koje mislim da zaslužuje da ga podelim sa Vama na Blogu.Znam nije jedina, znam da mnogi misle isto, ali i suprotno..!
Pa
Dakle uprkos činjenici da kampanje zauzimaju najveći deo medijskog prostora, tu i tamo se provuče još poneka informacija, koja se opet na ovaj ili onaj način može podvesti pod isto. Skoro 20.ooo Kragujevčana stavilo je svoj potpis ispod peticije za zatvaranje poslednje knjižare u gradu, a nekako istovremeno se pročulo da se gradonačelnik sprema da podigne, uz blagoslov Vladike Jovana, KRST veličine 18 metara i to nasred kružnog toka na ulasku u grad...Ni po jada sto se o tome nisu izjasnili gradjani ili stručna javnost, ni po jada što nije bilo konkursa (autorskog ili izvodjačkog),
Postoje mnoge lepe stvari u životu, one koje mu daju smisao. Nema ni jednog , normalnog, čoveka koji više ne voli lepo, od ružnog. Lepo nam čini milo, bez obzira da li se radi o ljubavi, prijateljstvu, sunčanom danu, ugodnom susretu ili ćaskanju uz kafu. Ružno izbegavamo, koliko možemo, skrećemo pogled, borimo se protiv njega, a ponekad ga tek
Evo polako se privode kraju i ove Olimpijske igre...Nisam bio u prilici da direktno pratim utakmicu vaterpolo reprezentacija Srbije i SAD, tako da sam posredstvom interneta na RTS-u video, samo, rezultat.Izgubili smo, po rezultatu, dosta ubedljivo....Reprezentacija od koje se mozda najvise ocekivalo u duelu sa Crnom Gorom borice se tek (!!!?) za bronzanu medalju... Malo li je od sportista u koje se tako malo ulaže,za razliku od svih onih koji su vazda prvi da se sa njima "uslikaju" kad medalja zlatom zasija..Evo i Čavić nas podseti da mu je stan obećan još 2003. godine, a da
Povodom dana žalosti, već je izrečeno nebrojeno mnogo komentara, koji odslikavaju neuredjenost nase države, pa na izvestan način i kvare, utiču na celokupni utisak povodom smrti Patrijarha srpskog Pavla. I ne bih otvarao tu priču, zbog poštovanja koje kao ateista imam prema pok. Patrijarhu kao iskrenom verniku, koga su još za života mnogi zloupotrebljavali, pa se to nastavilo i nastavlja u danima proglašene žalost, ali..!
Ipak..?
Republika Srbija je proglasila trodnevnu žalost, koja je manje više ispoštovana, više od samog gradjanstva