Učenici osnovne škole skinuli mlađeg dečaka do gole kože i maltretirali ga.
"U Osnovnoj školi "9. oktobar" u Prokuplju grupa starijih učenika maltretirala je dečaka, učenika drugog razreda, tako što su ga silom svukli, pa golog zaključali u poljski toalet, izjavio je danas njegov otac.
Otac dečaka Srđan Krstić rekao je agenciji Beta da su nasilnici njegovog sina skinuli do gole kože, zatim mu umazali odeću blatom i vukli po tom toaletu, a spasila ga je učiteljica, koja je primetila da nije prisutan na času.
To se dogodilo u popodnevnoj smeni u školi, na odmoru između trećeg i četvrtog časa.
Krstić je kazao da je učiteljica roditelje pozvala iz zbornice, gde je dovela dečaka i da mu je odmah ukazana lekarska pomoć.
Iskrcavanje na Đavolje ostrvo za mene je značilo iskrcavanje direktno u scenografiju omiljenog filma. Linija od Trinidada do ostrva jedan je od nemirnijih morskih puteva, ispresecan jakim i pobesnelim strujama, slanim vetrom i mirisom Atlantika. To je miris koji u nozdrvama vratite kući, pa vas prati i proganja dok se meša sa prašinastim mirisom vojvođanske košave.
Đavolje ostrvo - Ile du Diable, pripada Francuskoj Gvajani i zajedno sa
Malo sam, štono bi se reklo, riknula. Prvi radni dan na poslu nakon godišnjeg odmora prošao je u pregalničkoj atmosferi. Ja lično, svojim rukama, prekopala sam dva hektara zemlje ne koristeći podrivač, tanjiraču i kembridž valjke, više sam puta gurala veliku stenu da vrha brda, nakon što sto sam je prethodno, nakon višesatne borbe, otela od kralja Korinta, Sizifa. Bar dvanaest od osam radnih sati provela sam u oknu rudnika bakra na dubini većoj od 500
Julija je bila drugarica za jedno leto. Morska ljubav. Volele smo se petnaest dana u Kaštel Štafiliću i dva popodneva u Splitu. Lično sam oduvek bila uverena da drugaricu i momka treba naći prvi dan na moru.
Kada je nakon uplovljavanja funky sedamdesetih u punky osamdesete, moja tetka na tavanu naše kuće u Novom Sadu ostavila neku odeću i obuću i otišla u Švajcarsku, ni slutila nisam da će mi jedna od većih životnih grešaka, osim upisivanja u matematičku gimnaziju, biti bacanje tih prnja u đubre. Platforme, sandale, čizmice, papuče sa pufnicama i mini-suknje od parčića kože sa
Jako mi se nešto radi, ali ne smem da kažem. Nije to što ste pomislili, mada ni protiv toga nemam ništa protiv, živa sam žena, matora dovoljno, inhibicije su se udavile davnih dana u moru, još za vreme Stare Jugoslavije. Pitanje je zašto ste svi prvo to pomislili? Ko kaže da nije - laže i neće dobiti piće kada se okupimo negde, jednog dana, konačno. Počinje da mi opada interesovanje za blog
Bila sam na Sajmu knjiga, i srećom, ovo nisam videla. Kupila Barnsa, Jaloma, Peljevina, Selina, Karvera. Došle nas četiri iz Novog Sada sa pijac torbama, sendvičima, navarene, onako, pozitivno, kao dete kad ide u luna park, uši roza od adrenalina.
Bilo je stvari zbog kojih sam htela da pognem glavu i prodjem vadeći se na teške kese, ali ovo sam, srećom, izbegla. Ipak, drago mi je što je Marčelo snimio i šerovao i nadam se da će mu se sa svakim klikom smanjiti količina želudačne kiseline.
I vi šerujte, učite, zgadite se, popite ranisan ili pivo, pljucnite po monitoru slobodno, monitor ćemo oprati, duše ne znam kako ćemo.
"I kovčeg stade ploviti vodom"
Prva knjiga Mojsijeva
"Nepoznate obale uskoro će postati dostupne; jer tako, nadmećući se sa drugima, uz muke i prezirući opasnost, čovek napreduje".
Petar Mučenik (1493)
Oduvek mi je san bio da čamcem oplovim svet.
- Halo?
- Jel to Sofija?
- Jeste.
- Ja sam Boban, javio sam se na oglas...
- Kakav oglas?
- Pa, ovaj oglas lične prirode, za partnera i to...
- A? Šta pričate vi? Nisam dala nikakav oglas. Otkud vam moj broj?
- Pa, nakon prvog kontakta, kada sam vam se javio mejlom, ostavili ste mi kućni broj telefona...
- Ma, nije mi se niko javio mejlom na oglas koji nisam dala, to će biti neka gadna greška.
- Pa jeste