Rođen je na isti dan kada i Merlin Monro. Njegovo ime na arapskom znači odličan, a kao mlad dokazao je teoriju Jovana Cvijića da su Albanci najlepši ljudi na Balkanu. Glumio je sa Džonom Hjustonom, Avom Gardner, Klaudijom Kardinale, Kendis Bergen i mnogim drugim. On je prvi jugoslovenski glumac koji se probio kroz čeličnu zavesu komunizma i zaigrao u Holivudu. Nije želeo da promeni ime i nacionalnost. Zahvalnice i priznanja nije često dobijao, iako su njegov talenat i veština nadprosečni za ovo područje. Svetsku slavu zamenio je mirnim i povučenim životom sa svojom porodicom u Beogradu. Punih 25 godina nije glumio ni na filmu ni u pozorištu.
Junak crnog talasa, jugoslovenski Gregori Pek, Bekim Fehmiu će, pre svega navedenog, biti zapamćen kao jedan od najboljih jugoslovenskih glumaca. Najpoznatiji je po ulogama Belog Bore u filmu "Skupljači perja" Saše Petrovića i Odiseja iz istoimene serije. U nekim člancima je predstavljen i kao prvi albanski akademski pozorišni i filmski glumac. Kritičari i istoričari filmske umetnosti ocenili su ga kao glumca koji je promenio istoriju naše kinematografije. Te iste kinematografije Bekim se sasvim odrekao 1987. godine. Ogroman pritisak antialbanske propagande nije više mogao da podnese. Samovoljnu medijsku izolaciju iskoristio je da sabere sve "Blistavo i strašno" iz svog života i napiše memoare koje je izdavačka kuća "Samizdat" B92 objavila 2001. godine.
Bekima politika nije ubila već ga je učinila besmrtnim. Dovoljno je da se setimo samo jedne scene iz njegove blistave karijere: one u kojoj krvavim dlanovima grli Oliveru Katarinu, koja mu peva "Đelem, đelem". Ovo je ujedno i antologijska scena jer se u njoj pojavljuju najlepša jugoslovenska glumica i najlepši jugoslovenski glumac.