Republika Srbija je svetovna država.
Crkve i veske zajednice su odvojene od države.
Ni jedna relegija ne može se uspostaviti kao državna ili obavezna.
Pred Ustavom i zakonom su svi jednaki.
1. Jednom godišnje, obično pred godišnji odmor, idem na preventivni lekarski pregled. To smatram elementarnom zdravstvenom kulturom, a i služi mi kao alibi da, ukoliko su rezultati dobri, na moru uz riblje specijalitete, popijem koju čašu vina više nego inače. Alibi, naravno, pred mojom lepšom polovinim, da mi ne prebacuje i kvari uživanje.
Ove godine, za razliku od nekoliko prethodnih, umesto privatne lekarske prakse, koristio sam svoje zdrvastveno osiguranje. Početkom aprila sam zakazao pregled kod lekara opšte prakse, sredinom aprila sam primljen kod «mog» lekara, dobio uput za specijalistu kardiologa, a tamo mi je zakazan prvi slobodan termin za kraj jula.
Krajem jula, u zakazano vreme, ispred ordinacije kardiologa velika gužva. Bar dvadesetak pacijenata sa uputima, a među njima starija gospođa u invalidskim kolicima, sa ne mnogo mlađim pratiocem i vrlo star slepi gospodim, koga vodi supruga njegovih godina. Na prijemnom šalteru nema nikoga, a vrata ordinacije zaključana. Brzo sam shvatio da smo svi zakazani u približno isto vreme i, da svi ostali, kao i ja, na pregled kod kardiologa čekaju blizu dva meseca. Odnekud se pojavi sestra, svi joj se obraćaju mašući uputima, ali ona ništa ne odgovara, ulazi i za sobom zaključava vrata.
Čekamo. Većina ćuti, nervozniji psuju na glas, a ja psujem u sebi. Psujem sam sebe što nisam, kao i prethodnih godina, lepo platio pregled u privatnoj ordinaciji. Pratilac gospođe u invalidskim kolicima kuca na vrata, sestra se pojavi, on objašnjava i pokazuje na invalidska kolica, namrštena sestra kratko odgovara da mora da čeka. Čeka gospođa u invalidskim kolicima, čeka onaj stari slepi gospodin, čakamo i svi mi ostali.
I, onda, odjednom, takoreći niotkuda, pojavi se visok muškarac srednjih godina, sa dugom bradom i dugom kosom pozadi zavezanom u konjski rep. Na njemu duga crna mantija, sveštenik li je, monah li je, ne znam, ali on bez čekanja pravo na vrata. Sestra otvara, monaškoilisvešteno lice joj predaje uput i ona mu uz osmeh pokazuje da uđe. Tu se meni, naravno, smrači pred očima. Šta sam sve izgovorio ne znam, ali znam da je sestra pretila da će pozvati policiju.
Da ne dužim, sveštenoilimonaško lice je, bez čekanja, prvo primljeno, za njim inavlid u kolicima, pa onaj slepi čovek, zatim svi ostali i, naravno, na kraju ja.
Kada sam završio pregled, ona ista sestra me je posavetovala, da češće idem u crkvu, kako bi našao smirenje, jer nerviranje ne pogoduje mom visokom krvnom pritisku.
2. Pre dva dana sam bio u Crkvi Svetog Marka na parastosu žrtvama «Oluje».
Nisam iz tih krajeva, niko iz moje porodice nije stradao i niko koga znam nije bio u izbegličkoj koloni. Ipak, duboko saosećam sa tragedijom nedužnih žrtava.
Dok se masa naroda peške kretala ka crkvi, jedan automobil sa dvojicom sveštenika, samo što ne gazi narod. Policajac ih na prilazu crkvi zaustavlja. Ljubazno im govori da kolima ne mogu dalje. Sveštenici izlaze iz kola i žustro se raspravljaju. Policajac im objašnjava da on ima naređenje da niko, pa ni sveštenici, ne mogu kolima do ulaza crkve. Sveštenici ne prihvataju obrazloženje, ne priznaju naređenje. Narod, onaj isti iz one izbegličke kolone, gunđa: «Viđi ih... kako ih nije sramota... oni ne mogu ni metra peške....a mi peške od Obrovca do Kosova polja..».
Na parastosu je bio i predsednik Republike. Kada je Patrijarh Srpski Irinej završio besedu, velika grupa sveštenika je okružila Predsednika, ljube se s njim po tri puta, ćaskaju, smeju se. Među njima sam prepoznao i onu dvojicu sveštenika što su automobilom hteli do oltara. Poptpredsednik vlade g. Krkobabić je, također, bio na parastosu. Stajao je odmah do Predsednika. Njega, čini se, sveštenstvo nije ni primetilo.
3. Danas čitam u novinama da su se sastali Njegova Svetost Patrijarh Srpski Irinej i potpredsednik vlade Srbije gospodin Krkobabić. Tema sastanka su bile male sveštničke penzije. Dogovoreno je da se iz budžeza Republike Srbije izdvoje dodatna sredstva i uplaćuju u fond penzijskog osiguranja, kako bi se penzije sveštenstvu SPC uvećale.
...............
Beleške na margini:
Republika Srbija je svetovna država.
Crkve i veske zajednice su odvojene od države.
Ni jedna relegija ne može se uspostaviti kao državna ili obavezna.
Pred Ustavom i zakonom su svi jednaki.