Izvori „Politike” bliski srpskoj vladi rekli su, međutim, da između NIS-a, gasovoda i statusa Kosova nema nikakve veze. Isti izvori navode da je „požurivanje Moskve” posledica ruskih nastojanja da se ispune biznis planovi koji su zacrtani poodavno i potpuno nezavisno od srpskih tekućih problema: Kosova, rezultata predsedničkih izbora ili kvoruma u srpskom parlamentu.
Današnja Politika
Ruske kompanije dolaze na srpsko tržiše da bi uvećale sredstva, a ne da bi uništile srpske firme. Te kompanije su finansijski obezbeđene i imaju određene investicione projekte. One bi, svakako, preuzele na sebe i određene socijalne obaveze. Da li smo zadovoljni ovom godinom ili ne, teško je reći, ali u sledeću u ulazimo s novim projektima. Nikada, ni na jednom nivou, ništa ne uslovljavamo političkim ustupcima s vaše strane. I tako će biti ubuduće – rekao je ruski ambasador.
Današnja Politika
Aha. Isto koliko i naše ubrzano pridruživanje EU i odnos prema dolasku EU misije na Kosovo. Jedan moj prijatelj još uvek prilično uticajan u SAD administraciji mi je još u leto 2000. ovako odgovorio na pitanje koliko će Rusija imati uticaja na demokratizaciju Srbije i kakav im je dil (verujem ja u deda mraza naravno, al nešto i pratim šta se dešava) sa njima oko nas:„Nama vojska njima energetika.“ Ne znam da li je to bilo ili ne koordinirano sa EU. Pretpostavljam da se i tada već predviđao nekakav oporavak Rusije i njen come back na međunarodnoj sceni, o razmerama ne govorim. Dve tri godine posle tog razgovora ocenila sam u jednom kratkom intervjuu negde ( RfE mislim) da je zatvaranje reaktora u Vinči bio događaj te godine na planu naših međunarodnih odnosa.
Tako mi se i sad čini ( vruća voda u južnom potoku:) da se priča o stabilnosti vlade, statusu Kosova i našoj EU budućnosti, o načinu ulaska EU misije na isti ( btw, Ferero rekla nema nista do marta, a u SB će ipak biti bar još jedna sednica o Kosovu) ne rešava skupštinskim rezolucijama, što naravno ne znači da skupštinske rasprave nisu vrlo korisne u tom smislu, već verovatno na to više uticaja ima ko će i gde da gradi TE na Kosovu, kako su i preko koga Vizner i Holbruk kupili DDOR Novi Sad ( vrlo obavešten Kurir, javlja mi se opet Džon Perkins i The Confession of an Economic Hitman big time) i ko ima da ćuti oko Sartida (na koji Kurir svaki dan redovno podseća sa iznenađujuće mnogo detalja i podataka) dok se NIS privatizuje, prodaje, globlana ponuda Rusije razmatra....
Vrlo je teško bez mnogo više podataka i znanja reći bilo šta više, ali površno gledano ne bih rekla da su se ex SSSR zemlje pokajale što su ušle u EU. Po toj logici bih o energetskoj budućnosti Srbije ipak volela da razmišljamo kao o delu energetske budućnosti EU, u okviru objedinjene politike, ako je to moguće i do mere do koje jeste moguće. (Iako je količina ruskog kapitala u regionu i Evropi sada mnogo veća i to je ozbiljan faktor koji se ne može prenebeći kad se posmatraju 2007/8 EU i Zapadni Balkan). Ili bih to tretirala u većem paketu naših sveobuhvatnijih odnosa sa Briselom. No, bilaterlani odnosi manjih zemalja u traniziciji su čine se podjedanko bitnima, jer je veličina tržišta takva da se u oblastima u kojima na svetskim berzama nadmeću džinovi ovde ipak sudaraju regionalni ulagači i kompanije nešto manjih razmera. Igranke pojedinih zemalja EU oko gasnih koridora i potoka verovatno, takođe, imaju veze sa njihovim pojedinačnom podrškom statusu Kosova, i verovatno su više u funkciji njihovih međusobnih dilova ili onih sa Briselom, nego odraz prijateljskih odnosa sa Srbijom ili posvećenosti međunarodnom pravu i pravdi.
Zato mi se čini da će susret Tadić, Koštunica, Putin u Sofiji 18. januara 2008. o kome se konačno progovorilo u vrlo zanimljivom tekstu u današnjoj Politici Energetska stabilnosti ili zarada od prodaje NISa imati više uticaja na to da li ćemo potpisati SAA ili ne i da li će EU i kako ući na Kosovo nego tačka Đ najnovije skupštinske rezolucije. Nju su,u ostalom, i Vojin Dimitrijević i Jelica Minić u Kažiprstima ocenili kao dovoljno neodređenu. Tako da se oko toga ne slažem sa Tim Džudom koji je ocenio da je "pravi trenutak kada će se znati da li je Srbija odustala od evropskog puta je onaj kada vlasti u Beogradu budu odlučile da li će da potpišu Sporazum o stabilizaciji i asocijaciji ili neće."
Sad što se o tome juče u skupštini nije ni čulo ni pitalo mnogo druga je stvar. Mene jedino zanima da li Rusi u celoj priči prave dil sa Srbijom ili sa SAD i EU oko Kosova. Da li je vojna neutralnost samo zanimacija dok se kombinacija ne zatvori? Na kraju će biti u pravu oni koji kažu: " Skup taj ulazak u NATO." Slažem se, samo da se usaglasimo ko naplaćuje ulaznicu. Rusi ne uslovljavaju politički ništa, čista ekonomija.
Evo šta o tome zna "nevladina obaveštajna agencija" ;) Stratfor
POTPISIVANjE SPORAZUMA O „JUŽNOM POTOKU” U SOFIJI 18. JANUARA? -Politika
VAŠINGTON – Nevladina obaveštajna agencija Stratfor objavila je danas da Moskva, prema njenim saznanjima, želi da sporazum Rusije, Grčke, Srbije, i Bugarske o izgradnji gasovoda „Južni potok” bude potpisan u Sofiji 18. januara, na ceremoniji kojoj bi prisustvovao i ruski predsednik Vladimir Putnin.
Prema izvorima ove organizacije za strateške analize, ruski energetski gigant „Gasprom” želi da Srbija potpiše sporazum kojim bi ta kompanija dobila većinski udeo u Naftnoj industriji Srbije (NIS), čiji bi se jedan deo potom bavio izgradnjom i rukovođenjem „Južnog potoka”.
Srpske vlasti su imale rok do 25. decembra da donesu odluku o prodaji, naveo je Stratfor, napominjući da će o ovom ptianju morati da se izjasni i Skupština Srbije, najverovatnije početkom janura, budući da je reč o međunarodnom sporuzumu koji bi, prema oceni pomenutog servisa, „pokazao da Rusija ima ne samo politički, već i ekonomski uticaj na Srbiju”.
Stratfor ocenjuje da većina članova radne grupe za NIS, koju predvodi premijer Vojislav Koštunica, podržava ponudu Gasproma, ali da nekolicina predstavnika Demokratske stranke predsednika Borisa Tadića „strahuje od davanja strateškog nacionalnog preduzeća bez javnog tendera”.
Ponudu Gasproma NIS-u uručio je predsednik Upravnog odbora ruskog giganta Aleksej Miler tokom posete Srbiji u oktobru.
Prema tom predlogu, predviđeno je formiranje tri odvojene kompanije, naveo je Stratfor. U svakoj od njih Gasprom bi imao udeo od 51 odsto, a srpska vlada od 49 odsto. Jedna od njih bi izgradila i rukovodila gasovodom Južni Potok kroz Srbiju, druga bi gradila i urukovodila kapacitetima za skladištenje, a treća bi rukovodila NIS-om.