Autor: Rodoljub Šabić
Podneta je i prva tužba protiv Poverenika za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti. Javno komunalno preduzeće „Parking servis" iz Beograda podnelo je Upravnom sudu tužbu radi poništaja rešenja Poverenika, a uz nju i zahtev da Sud odloži izvršenje rešenja do okončanja spora, jer bi to izvršenje nanelo tužiocu „nenadoknadivu štetu".
Ova tužba zanimljiva je sama po sebi, kao „istorijski" raritet. Ona je u najbukvalnijem smislu prva tužba takve vrste kod nas, uopšte. Međutim, verovatno je zanimljivija iz jednog drugog razloga. Mislim da ona odlično ilustruje kako će kod nas izuzetno teško ići stvari sa razumevanjem i prihvatanjem jednog od fundamentalnih principa u vezi sa obradom podataka o ličnosti - principom srazmernosti.
Tužbi je prethodio postupak koji je Poverenik sproveo postupajući po prijavi građanina P.M. koji se žalio zbog traženja i zadržavanja fotokopija ličnih karata i saobraćajnih dozvola prilikom podnošenja zahteva za izdavanje povlašćene parking karte (PPK), što je smatrao nezakonitom obradom podataka o ličnosti. Ovlašćena lica poverenika su sprovela postupak nadzora i utvrdila određene nepravilnosti, što je rezultiralo rešenjem Poverenika kojim je „Parking Servis"-u naloženo da obustavi prikupljanje fotokopija navedenih dokumenata, kao i da uništi sve primerke fotokopija pribavljene od 2003. godine pa do dana sprovođenja Poverenikovog rešenja.
Naravno, nije sporno da „Parking servis", jeste nadležan za izdavanje PPK i za utvrđivanje i sprovođenje postupka izdavanja ovih karata. Međutim, mora biti podjednako nesporno da obrada podataka o ličnosti koju vrši treba da bude dozvoljena po standardima utvrđenim u Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti (ZZPL).
„Parking servis" u tužbi ističe „da se ne može ispunjenost uslova za izdavanje PPK ceniti na osnovu podataka iz saobraćajne dozvole jer pravo na PPK ima samo fizičko lice koje ima prebivalište na području te zone, a PPK se izdaje isključivo za vozilo u svojini podnosioca zahteva." S tim u vezi, nužno je podsetiti na činjenicu da su, shodno odredbama Pravilnika o registraciji motornih i priključnih vozila, obavezni elementi na prednjoj strani saobraćajne dozvole: C.1.1 - prezime vlasnika, C.1.2. - ime vlasnika i C.1.3. - adresa prebivališta vlasnika vozila. Znači, saobraćajne dozvole sadrže sve lične podatke neophodne za dokazivanje ispunjenosti uslova za dobijanje PPK. Čemu onda uopšte služi obrada podataka iz lične karte?
Članom 8. tačka 6. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti predviđeno je da obrada nije dozvoljena ako je podatak koji se obrađuje nepotreban ili nepodesan za ostvarenje svrhe obrade, a istim članom istog zakona, u tački 7. je predviđeno da obrada nije dozvoljena ako su broj ili vrsta podataka koji se obrađuju nesrazmerni svrsi obrade.
U konkretnom slučaju, svrha pribavljanja, odnosno, obrade podataka o ličnosti je dokazivanje ispunjenosti uslova za dobijanje PPK. U tu svrhu su neophodni samo sledeći podaci: ime i prezime vlasnika vozila, adresa prebivališta i oznaka registarskih tablica, koji se, kao što rekoh, nalaze u saobraćajnoj dozvoli, na prvoj strani. Svrhu obrade moguće je jednostavno ostvariti i samim uvidom u saobraćanu dozvolu i unošenjem pomenutih podataka u sistem automatizovane obrade podataka. Zar nije suvišno i fotokopiranje saobraćajne dozvole, a pogotovo lične karte? Pribavljanjem navedenih fotokopija obrađuje se mnogo više podataka, kao što su npr.: datum rođenja, ime oca, JMBG vlasnika, broj šasije vozila..., koji su, imajući u vidu svrhu obrade, nepotrebni.
Očito nepotrebni, rekao bih. Zašto je onda za „Parking servis" problem da tu činjenicu prepozna? Zašto u lišavanju te velike nepotrebne, već godinama rastuće, baze podataka prepoznaje, za sebe, „nenadoknadivu štetu"? Zašto uz nesvrsishodnost ne prepoznaje i realne i hipotetičke probleme u vezi sa arhiviranjem, čuvanjem, ali i mogućim zloupotrebama takve baze podataka? Ne znam i ne razumem. Ali, nažalost, znam da prisustvo dilema u ovakvim, u osnovi sasvim jednostavnim situacijama, više nego ozbiljno upozorava da će implementiranje savremenih standarda o zaštiti podataka o ličnosti u okviru našeg pravnog poretka biti izuzetno težak zadatak.