Anatomija zla

metanoia RSS / 21.02.2008. u 11:40

           Piše: Nikola Knežević (a.k.a metanoia)

        "Pa to je jedan sekund koji... ...u koji se čak ni ja ne znam, nisam svestan toga. Dakle to je jedan sekund, u kome čovek nema nikakvih emocija, ništa... toliko jedan čin jednostavan da... ...kao da ste sekirom otkinuli kokoški vrat. Kao da zgazite mrava. Kao da... ...neku životinju koja vas je napala šutnete nogom.

Ovim rečima jedna osoba pokušava opisati svoja osećanja u trenutku kada je drugome oduzimala život. Odsustvo emocija, trivijalizovanje samog čina ubistva, relativizacija zločina, pokazuje odsustvo savesti i svake moralne odgovornosti. Bez skrupule, bez sažaljenja, bez straha i na koncu, bez pokajanja: „...moje lično ubeđenje je da je ono što smo uradili, uradili ispravno, i kada bi ponovo bilo potrebno, mislim da bi... uz neke male korekcije išao istim putem...“

Da li je zlo imanentno u ljudskoj prirodi ili je ono plod uzroka i posledica okolnosti koje nas u životu okružuju? Da li se čovek rađa kao ubica ili to postaje? Može li se okolnostima i ciljem opravdati zločin kao sredstvo i posledica postizanja tog cilja? Može li čovek potisnuti istinu i ponašati se kao da je nije ni bilo i nastaviti život, bez obzira na zlokobnu senku koja ga prati? Ako postavimo sebe u takvu situaciju, da li možemo sa sigurnošću reći kako bi mi postupili? Na kraju, može li društvo kojem ovakvi pojedinci pripadaju, ukoliko zaboravi na njih, biti sigurno da se istorija neće ponoviti? Sigurno da ne, jer onaj ko zaboravlja na svoju prošlost osuđen je da je ponovo preživljava.

Ukoliko još niste imali prilike da pogledate ovaj fantastičan polučasovni dokumentarac u kome autor želi odgovoriti na neke od ovih pitanja, imate priliku da učinite to sada. Prenosim vam linkove na kojima ovaj dokumentarni film možete pogledati u delovima.

1. deo

2. deo

3. deo

4. deo

5. deo

6. deo

7. deo

8. deo

9. deo

10. deo

11. deo

 



Komentari (31)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Trešnja Trešnja 11:52 21.02.2008

Anatomija zla

[b][/b]
Zar to nije strašno? I onda, Gospodin Velja Selja juče objašnjava kako nije uredu one maloletne delikvente nazivati huliganima jer su razbili "nekoliko" prozora? Ti mladi razbijači su na putu da daju onakve izjave iz Vašeg prvog pasusa.
Pozdrav Tata
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 12:59 21.02.2008

Re: Anatomija zla

Nemam sada vremena da sve odgledam. Preporuka za temu & pozdrav!
metanoia metanoia 13:04 21.02.2008

Re: Anatomija zla

Hvala Vanja, obavezno pogledaj kad budeš našla vremena, film je dosta kratak ali ima duboku etičku i psihološku poruku.
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 13:07 21.02.2008

Re: Anatomija zla

Vec sam odgledala nekoliko, onako - u letu :)
rayzippo rayzippo 13:21 21.02.2008

Re: Anatomija zla

koliko sam video jedino su srbi spremni da govore o svojoj anatomiji zla...ne opravdavam ni jedan zlocin ali ovako deluje vise kao propagandni film...
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 13:25 21.02.2008

Re: Anatomija zla

rayzippo
koliko sam video jedino su srbi spremni da govore o svojoj anatomiji zla...ne opravdavam ni jedan zlocin ali ovako deluje vise kao propagandni film...


A je l mislis da bi bilo efektnije da gledamo film o anatomiji zla u Eskima?
metanoia metanoia 13:29 21.02.2008

Re: Anatomija zla

koliko sam video jedino su srbi spremni da govore o svojoj anatomiji zla...ne opravdavam ni jedan zlocin ali ovako deluje vise kao propagandni film...


Mislim da u filmu nije ključna nacionalnost već sam čin kao posledica zla, kako se počinioci osećaju zbog toga, tj. da li osećaju kajanje zbog tog čina, da li su skloni to da ponove, i ključna teza filma, a to je pitanje kako bi neko od nas postupio u takvim okolnostima?

Ja sam se samo u komentaru nadovezao na tezu i napomenuo da još uvek postoje ljudi koji bi ponovili to isto kada bi se za to stvorili potrebni uslovi. U našem kontekstu (pri ovom ne mislim sam na Srbiju, već čitavu regiju) ovo je najzabrinjavajuća činjenica, a takvu tezu ovaj film i dokazuje.
rayzippo rayzippo 13:58 21.02.2008

Re: Anatomija zla

sto da ne...ili je anatomija zla monopol srba,(doduse bilo nesto i o nemcima) !?
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 14:08 21.02.2008

Re: Anatomija zla

rayzippo
sto da ne...ili je anatomija zla monopol srba,(doduse bilo nesto i o nemcima) !?


A je l ti kad te zaboli zub ides sam kod zubara ili vodis Eskima kod cika zube?
rayzippo rayzippo 14:21 21.02.2008

Re: Anatomija zla

Vanja Montenegro Ljujic

rayzipposto da ne...ili je anatomija zla monopol srba,(doduse bilo nesto i o nemcima) !?A je l ti kad te zaboli zub ides sam kod zubara ili vodis Eskima kod cika zube?



koja doskocica,bravo!!! naslucujem izuzetan um...a sada da vam pozelim laku noc,snovi po vasoj zelji...
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 15:24 21.02.2008

balvan u oku

rayzippo

Vanja Montenegro Ljujicrayzipposto da ne...ili je anatomija zla monopol srba,(doduse bilo nesto i o nemcima) !?A je l ti kad te zaboli zub ides sam kod zubara ili vodis Eskima kod cika zube? koja doskocica,bravo!!! naslucujem izuzetan um...a sada da vam pozelim laku noc,snovi po vasoj zelji...


"He who passively accepts evil is as much involved in it as he who helps to perpetrate it. He who accepts evil without protesting against it is really cooperating with it.” Martin Luther King, Jr.

metanoia metanoia 15:34 21.02.2008

Re: balvan u oku

Ovoj izjavi bi dodao i parafrazu čuvenih reči sir. Edmund-a Burke-a: "Sve što je potrebno zlu da pobedi je da dobri ljudi ne čine ništa da bi se ono sprečilo"
dobronamjeran dobronamjeran 15:37 21.02.2008

Re: Anatomija zla

A je l mislis da bi bilo efektnije da gledamo film o anatomiji zla u Eskima?

Eskimi ne poznaju niti rijec za zlo to jest u rijecima eskima ne postoje rijeci za zlo i mrznju.
rayzippo rayzippo 10:45 22.02.2008

Re: balvan u oku

Vanja Montenegro Ljujic

rayzippoVanja Montenegro Ljujicrayzipposto da ne...ili je anatomija zla monopol srba,(doduse bilo nesto i o nemcima) !?A je l ti kad te zaboli zub ides sam kod zubara ili vodis Eskima kod cika zube? koja doskocica,bravo!!! naslucujem izuzetan um...a sada da vam pozelim laku noc,snovi po vasoj zelji..."He who passively accepts evil is as much involved in it as he who helps to perpetrate it. He who accepts evil without protesting against it is really cooperating with it.” Martin Luther King, Jr.


You know nothing about evil my little friend...but continue to protest against it...

ps.nema potrebe sa "fraziranjem" na engleskom,razumem vas i na srpskom...
Dilan Dog Dilan Dog 13:44 21.02.2008

Dobro i zlo

Čovek je istovremeno i dobar i zao, a pitanje je koju će od te dve komponente dalje da razvija.
metanoia metanoia 14:37 21.02.2008

Re: Dobro i zlo

To je tačno, čovek u sebi poseduje potencijal i za jedno i za drugo, samim tim on poseduje arbitrum liberum - slobodnu volju kao mogućnost da sebe i svoje odluke usmerava u pravcu dobra.
Jeremija Jeremija 14:46 21.02.2008

poreklo zla

Pitanja o poreklu zal postavljali su joša antički filozofi. Odgovori su bili različiti. Samo potsećanja radi:
Aristotel je tvrdio da je zlo unutrašnje duhovno svojstvo čoveka koje određuje njegove postupke, a pobediće ga razvijanjem uma. Piron iz Elide i Seksta Empirik, nastavljajući aristotelovim empiičkim putem u traganjima za odgovorima o poreklu zla, a svaki u vremenu u kome je živeo, pažljivo beleže sve što je antika znala o razilaženju vrednovanja dobra i zla, među ljudima različitih staleža, obrazovanja, doba života i to kod raznih naroda. Na osnovu tako prikupljenih empiričkih podataka tvrde da dobro i zlo ne postoji u apsolutnom smislu ili po prirodi, nego jedino u odnosu na rapojedine ljude i narode. Aristotelovim treagom išli su mnogi kasniji filozofi i on se može smarati vladajućim pravcem u savremenoj sociologiji i psihologiji.
Platon na vrhuncu svoje misli, na pitanje o poreklu zla odgovara da čovek ne stuoa u svet kao neodređen, nego sa urođenim karakterom iz predzemaljskog postojanja duše. U "Učenju o državi" Platon urođeni karakter izvodi iz predvremenskog slobodnog izbora jdinke - duša stupanjem u život bira između dobra i zla. Za tu misao vezali su se svi kasniji sistemi u hrišćanskoj etici i učenja o predodređenju: Krivnja je onog ko je izabrao, bog je nedužan.
Platonov metafizički pravac i danas stoji nasuprot Aristotelovom empiričkom pravcu.

Bilo bi propširno da nastavim, nešto sam napisao na prethodnom postu o tumačenju zla u novijoj etičkoj misli,ali zaključak bi bio da pravih odgovora o porklu zla ni danas nemamo.
metanoia metanoia 17:11 21.02.2008

Re: poreklo zla

Hvala Jeremija na osvrtu na pitanje porekla zla iz filosofske perspektive.

Posmatrajući poreklo zla iz teološke perspektive ono se pripisuje dijaboličnoj sili ili demonu koju u judeo-hrišćanskoj religiji nazivamo Sotonom (jevr. Satan) ili u Islamu Šejtan. Ako krenemo principom kauzaliteta možemo doći do zaključka da zlo proizilazi upravo iz slobode volje ili izbora, budući da je Satana, nekada Lucifer (Svetlonoša) bio najveći među heruvimima (najveći u hijerarhiji anđela) ali je kažnjen i zbačen zbog svoje zavisti. Prvorodnog čoveka Adama upravo je đavo koji je u Starozavetnom izveštaju opisan kao zmija, naveo da prekrši jedinu Božiju zapovest i da okusi plod sa drveta spoznaje dobra i zla. Ovim odgovnost za grehopad čovekov nije da Sotoni, već na čoveku jer je zloupotrebio svoju slobodu izbora.

Dakle, po teološkoj koncepciji samo zlo ima svoj koren u grehu koji je proizišao iz zloupotrebe slobodne volje. Nekolicina anđela, prvenci od Božijih stvorenja, prvi su sagrešili (Is. 14:12) i stvorili seme zla koje je kasnije padom prvog čoveka Adama (Pos. 3:1-23) postalo inherentno u ljuskoj prirodi. «Zlo nije neka bogomdana suština, ili svojstvo suštine, nego svojevoljno odvraćanje od prirodnog ka protivprirodnom, što ustvari i jeste greh”. Kako se čovek rađa u telu u kome je greh imputiran on prirodno i instistiktivno čini zlo (Mt. 15:18-19). Ako pogledamo oko sebe videćemo svet koji je ispunjenje Isusovih proročkih reči iz Mt 24:12. Ali ne moramo gledati spoljašnji svet da bi videli zlo, dovoljno je da pogledamo u unutrašnjost ljudskog bića. Čovek ne može u potpunosti biti oslobođen toga da čini zlo dok je god u ljudskom telu (Rim. 7:22-24), međutim on poseduje mogućnost da se suprostavlja ovoj konstanti a vera pruža mogućnost i način da to učini.
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 17:12 21.02.2008

Re: poreklo zla

metanoia
Posmatrajući poreklo zla iz teološke perspektive ono se pripisuje dijaboličnoj sili ili demonu koju u judeo-hrišćanskoj religiji nazivamo Sotonom (jevr. Satan) ili u Islamu Šejtan. Ako krenemo principom kauzaliteta možemo doći do zaključka da zlo proizilazi upravo iz slobode volje ili izbora, budući da je Satana, nekada Lucifer (Svetlonoša) bio najveći među heruvimima (najveći u hijerarhiji anđela) ali je kažnjen i zbačen zbog svoje zavisti. Prvorodnog čoveka Adama upravo je đavo koji je u Starozavetnom izveštaju opisan kao zmija, naveo da prekrši jedinu Božiju zapovest i da okusi plod sa drveta spoznaje dobra i zla. Ovim odgovnost za grehopad čovekov nije da Sotoni, već na čoveku jer je zloupotrebio svoju slobodu izbora. Dakle, po teološkoj koncepciji samo zlo ima svoj koren u grehu koji je proizišao iz zloupotrebe slobodne volje. Nekolicina anđela, prvenci od Božijih stvorenja, prvi su sagrešili (Is. 14:12) i stvorili seme zla koje je kasnije padom prvog čoveka Adama (Pos. 3:1-23) postalo inherentno u ljuskoj prirodi. «Zlo nije neka bogomdana suština, ili svojstvo suštine, nego svojevoljno odvraćanje od prirodnog ka protivprirodnom, što ustvari i jeste greh”. Kako se čovek rađa u telu u kome je greh imputiran on prirodno i instistiktivno čini zlo (Mt. 15:18-19). Ako pogledamo oko sebe videćemo svet koji je ispunjenje Isusovih proročkih reči iz Mt 24:12. Ali ne moramo gledati spoljašnji svet da bi videli zlo, dovoljno je da pogledamo u unutrašnjost ljudskog bića. Čovek ne može u potpunosti biti oslobođen toga da čini zlo dok je god u ljudskom telu (Rim. 7:22-24).

Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 17:14 21.02.2008

Re: poreklo zla

Ne dopusta mi posao da uzmem aktivnije ucesce u komentarima. Tema je sjajna! Pozdrav
Dilan Dog Dilan Dog 21:34 21.02.2008

Re: poreklo zla

Vanja Montenegro Ljujic
Ne dopusta mi posao da uzmem aktivnije ucesce u komentarima. Tema je sjajna! Pozdrav

e baš tako. ja ću sutra ujutru nešto napisati ili kasnije...
Jeremija Jeremija 22:58 21.02.2008

Re: poreklo zla

Dok ja ovde pišem o antičkom shvatanju zla, a zlo se valja beogradskim ulicama, lomi, ruši i pali.
dobronamjeran dobronamjeran 15:35 21.02.2008

Moje razmisljanje

Da li je zlo imanentno u ljudskoj prirodi ili je ono plod uzroka i posledica okolnosti koje nas u životu okružuju? Da li se čovek rađa kao ubica ili to postaje? Može li se okolnostima i ciljem opravdati zločin kao sredstvo i posledica postizanja tog cilja? Može li čovek potisnuti istinu i ponašati se kao da je nije ni bilo i nastaviti život, bez obzira na zlokobnu senku koja ga prati? Ako postavimo sebe u takvu situaciju, da li možemo sa sigurnošću reći kako bi mi postupili? Na kraju, može li društvo kojem ovakvi pojedinci pripadaju, ukoliko zaboravi na njih, biti sigurno da se istorija neće ponoviti? Sigurno da ne, jer onaj ko zaboravlja na svoju prošlost osuđen je da je ponovo preživljava.

Covjek kao najblize bice napravljeno na sliku boga svakako nije po svojoj prirodi zlocinac. Svatko od nas nosi i dio bozanske namisli a i sama rijec COVJEK znaci nesto dobro i uzviseno. Iz rijeci covjek izlaze rijeci covjecnost, covjekoljublje kao simboli ponasanja koje je prirodno covjeku. Rijecima necovjecno oznacavamo nesto lose i zlo sto ne predstavlja covjekovu prirodu. Nadalje losa i zla ponasanja ljudi oznacavamo zivotinjskim atributima pa je recimo netko glup kao magarac ili je pravi majmun ili se napio kao svinja. Znaci po samom znacenju rijeci covjek oznacava se nesto dobro. Zlo se uglavnom usadjuje u ljudske duse ili je posljedica nekih ozbiljnih dusevnih bolesti i nije prirodno stanje covjeka.
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 15:41 21.02.2008

Re: Moje razmisljanje

dobronamjeran
Da li je zlo imanentno u ljudskoj prirodi ili je ono plod uzroka i posledica okolnosti koje nas u životu okružuju? Da li se čovek rađa kao ubica ili to postaje? Može li se okolnostima i ciljem opravdati zločin kao sredstvo i posledica postizanja tog cilja? Može li čovek potisnuti istinu i ponašati se kao da je nije ni bilo i nastaviti život, bez obzira na zlokobnu senku koja ga prati? Ako postavimo sebe u takvu situaciju, da li možemo sa sigurnošću reći kako bi mi postupili? Na kraju, može li društvo kojem ovakvi pojedinci pripadaju, ukoliko zaboravi na njih, biti sigurno da se istorija neće ponoviti? Sigurno da ne, jer onaj ko zaboravlja na svoju prošlost osuđen je da je ponovo preživljava.Covjek kao najblize bice napravljeno na sliku boga svakako nije po svojoj prirodi zlocinac. Svatko od nas nosi i dio bozanske namisli a i sama rijec COVJEK znaci nesto dobro i uzviseno. Iz rijeci covjek izlaze rijeci covjecnost, covjekoljublje kao simboli ponasanja koje je prirodno covjeku. Rijecima necovjecno oznacavamo nesto lose i zlo sto ne predstavlja covjekovu prirodu. Nadalje losa i zla ponasanja ljudi oznacavamo zivotinjskim atributima pa je recimo netko glup kao magarac ili je pravi majmun ili se napio kao svinja. Znaci po samom znacenju rijeci covjek oznacava se nesto dobro. Zlo se uglavnom usadjuje u ljudske duse ili je posljedica nekih ozbiljnih dusevnih bolesti i nije prirodno stanje covjeka.


Jeremija Jeremija 16:51 21.02.2008

Re: Moje razmisljanje

dobronamjeran

Nadalje losa i zla ponasanja ljudi oznacavamo zivotinjskim atributima pa je recimo netko glup kao magarac ili je pravi majmun ili se napio kao svinja. Znaci po samom znacenju rijeci covjek oznacava se nesto dobro. Zlo se uglavnom usadjuje u ljudske duse ili je posljedica nekih ozbiljnih dusevnih bolesti i nije prirodno stanje covjeka.


Poređenje sa životinjama ne stoji bar kad je reč o zločinima. Životinje slede instinkte smoodržanja i ubijaju zbog hrane i u samoodbtani. Ne ubijaju pripadnike svoje vrste (borbe oko ženki se ne završavaju smrću poraženih, pobeđuje jači što je za produžetak vrste dobro).
Jedino čovek ubija druge ljude i to masovno (masovni ratni zločini, genocid), a jedino je on "stvoren po liku božjem", životinje kao što znamo nisu. Kako to objasniti, sa stanovišta učenja bilo koje religije?
dobronamjeran dobronamjeran 17:06 21.02.2008

Re: Moje razmisljanje

Poređenje sa životinjama ne stoji bar kad je reč o zločinima. Životinje slede instinkte smoodržanja i ubijaju zbog hrane i u samoodbtani. Ne ubijaju pripadnike svoje vrste (borbe oko ženki se ne završavaju smrću poraženih, pobeđuje jači što je za produžetak vrste dobro).
Jedino čovek ubija druge ljude i to masovno (masovni ratni zločini, genocid), a jedino je on "stvoren po liku božjem", životinje kao što znamo nisu. Kako to objasniti, sa stanovišta učenja bilo koje religije?

Nisam ja na taj nacin usporedjivao nego na znacenje rijeci koje koristimo. Znaci mi kad zelimo nesto reci da nije dobro onda koristimo metafore u kojima covjeka smijestamo u ulogu zivotinje. A jedini izraz koji u korijenu ima covjek a oznacava lose je negacija covjeka. Naravno da nisam htio zivotinjama dati znacenje ponasanja covjeka.
Htio sam samo reci kako sama rijec covjek po svojem znacenju oznacava nesto dobro i izvedenice iz rijeci covjek oznacavaju dobro ponasanje ( covjecnost, covjekoljublje) a jedina koja oznacava lose je negacija covjeka (ne-covjecnost). Sto se tice same religije za Isusa je receno Evo covjeka. Jos u staroj Grckoj Diogen je trazio covjeka. Mnoga iskusenja s kojima smo suoceni ubijaju u nama covjeka i uvlace nam zlo u dusu i time smo sve manje covjek a sve vise necovjek to jest od dobrog postajemo svoja negacija. samim time smatram da su ljudi iskonski dobri a da im zlo usadjuju ili je posljedica ozbiljnih psihickih dusevnih bolesti no onda se i ne radi vise o covjeku nego o neubrojivoj osobi.
Dakle ponovio bih ljudi su iskonski dobri i sami su sebi dali ime koje oznacava dobrotu.
jinks jinks 15:39 21.02.2008

Citajuci vas post

pao mi je na pamet jos jedan dokumentarni film (cak sam u jednom trenutku pomislio da o njemu pisete) koji se povremeno pojavljuje na Histori kanalu. Naime, radi se o naslovu "Hitler and Stalin: Roots of evil", u kome su paralelno pracene karijere i zivoti Hitlera i Staljina.

Radi se o dvojici politicara koji su vremenski otprilike u istom trenutku zapoceli svoj uspon na lestvici ka vrhu vlasti. Interesantno je da se radi o dva na prvi pogled potpuno razlicita slucaja, razlicita po mentalitetu, po tehnici vladanja, po odnosu prema saradnicima, po privatnom zivotu koji su vodili, ali pored toga dva politicara koji su mozda bas zahvaljujuci i jedan drugom uspeli da se dokopaju ogromne vlasti u meri u kojoj je retko ko uspeo pre i posle njih.

Autori emisije su, izmedju ostalog, pokusali da razrese sledecu misteriju: kako su dva tako razliicita coveka uspela gotovo u isto vreme da dodju do apsolutne vlasti: (i) odnos prema saradnicima - Staljin nikome nije verovao, smenio je bezbroj garnitura u svom okruzenju, koje je vecito bilo u strahu od njegovih paranoicnih ispada prema svima i svakome ... dok je sa druge strane Hitler bar prema najuzem krugu saradnika ostao manje vise privrzen, (ii) Staljin je bio krajnje neuverljiv govornik koji je, za razliku od Hitlera i njegovih zapaljivih govora, karijeru gradio balansirajuci izmedju unutarpartijskih frakcija i sukoba, (iii) Staljin je imao porodicu (prema kojoj je bio krajnje surov ... zena mu je izvrsila samoubistvo, cerka i sin ... i o njima je bilo dosta cemernih prica) dok je Hitlerov privatni zivot ispunjen nesrecama, depresijama, psihozama, psihickih poremecajima, incestom i suicidom ... Bilo je u emisiji jos nekoliko uporednih prikaza u kojima je pokazano da su gledano iz mnogih uglova Hitler i Staljin bili dosta razliciti.

Ali, ako su bili toliko razliciti, sta je ta jedna stvar koja im je bila zajednicka, zbog koje su uspeli da na gotovo identican destruktivan nacin istovremeno uticu na zivote miliona ljudi, da ostave iza sebe jednako toliko miliona zrtava, i da u potpunosti preokrenu i preusmere tok istorije Evrope i citavog sveta.

U emisiji dat je odgovor u jednoj recenici: da je jedna stvar verovatno zajednicka svakom zlu, i da se jedna stvar nalazi u korenu svakog zla, a to je nesposobnost da se oseti saosecanje prema drugom ljudskom bicu (lack of empathy) ... kao da se radi nekome kome je to osecanje potpuno strano, ne znam, na nacin slican onome kada neko nije sposoban da prepozna boje ili da razlikuje ukuse).

Da li je neko predodredjen da bude takav ili se takav postaje, ili da li se neko radja sa sposobnoscu saosecanja i samilosti ili ih stice kroz zivot (ili ih gubi kroz zivot), na to pitanje u emisiji nisu pokusali da daju odgovor.
chocolate chocolate 16:39 21.02.2008

The Lucifer Effect

Odlicna tema, preporuka.

U svojoj knjizi The Lucifer Effect:Understanding How Good People Turn Evil profesor sa Stanforda Philip Zimbardo se bavi pitanjem kako i zasto sasvim normalni, odgovorni i dobri ljudi u odredjenim okolnostima postaju zli, bezosecajni i sposobni za najgore zlocine. Kao neke od primera navodi "Stanford Prison Experiment", kao i ponasanje cuvara u Abu Ghraib zatvoru.

The "Stanford Prison Experiment" je izveden 1971. Bio je zamisljen kao eksperiment u kome su studentima dodeljene uloge zatvorenika i cuvara u simularanom zatvoru. Umesto predvidjene dve nedelje, eksperiment je prekinut posle sest dana zbog brutalnog ponasanja 'cuvara' zatvora prema 'zatvorenicima'.

Mnogo vise o tome se moze pogledati ovde: The Lucifer Effect.
Toplo preporucujem i intervju sa autorom http://www.cbc.ca/thecurrent/podcast.html.
metanoia metanoia 17:18 21.02.2008

Re: Citajuci vas post

U emisiji dat je odgovor u jednoj recenici: da je jedna stvar verovatno zajednicka svakom zlu, i da se jedna stvar nalazi u korenu svakog zla, a to je nesposobnost da se oseti saosecanje prema drugom ljudskom bicu (lack of empathy) ... kao da se radi nekome kome je to osecanje potpuno strano, ne znam, na nacin slican onome kada neko nije sposoban da prepozna boje ili da razlikuje ukuse).

metanoia metanoia 17:19 21.02.2008

Re: The Lucifer Effect

Chocolate

Hvala vam na preporuci, odličan predlog.
Dilan Dog Dilan Dog 09:20 22.02.2008

Dobro i zlo

"Čovek je tajna i zagonetka i ako ceo život provedeš u njenom odgonetanju,
nemoj reći da si uzalud proživeo vek."
F.M. Dostojevski

Evo i mog skromnog doprinosa raspravi. Navešću stanovišta pojedinih mislioca o odnosu dobra i zla, a zajednička nit koja se provlači jeste ta da se u svakoj od tih koncepcija provlači paradoks, odnosno dualizam koji određuje celokupan njihov pogled.

Za Heraklita dobro i zlo predstavljaju samo dve različite note u simfoniji života. Tako se u muzici harmonija postiže kombinacijom visokih i niskih tonova, a u životu kombinacijom suprotnosti- večitom smenom dobra i zla.

Nemački skeptik, Artur Šopenhauer, opisuje paradoksalni spoj dobra i zla, smatrajući da je upravo čovekova težnja za životom uzrok svih borbi i zala na ovom svetu.

Sokrat izvor čovekove pokvarenosti nalazi u neznanju, a ne u prirodnoj dispoziciji čoveka. Jedna od njegovih najpoznatijih poruka čoveku - upoznaj samoga sebe, odnosi se na to da čovek principe dobra i zla treba tražiti u sebi, sopstvenim preispitivanjem.

Aristotel smatra da je nekada dobro pokazati gnev, ali je mudrost pokazati pravu količinu gneva, u pravom trenutku, pravoj osobi i na pravi način.

Herbert Spenser, Vilijem Džejms, kao i Džon Stjuart Mil ne posmatraju dobro i zlo samo sa stanovišta individue, već kažu da su ona dobrim delom vezani i za socijalnu sredinu.

Žan-Žak Ruso je smatrao da je čovek u osnovi dobar, ali da ga društvo kvari.

Frojd je smatrao da je čovek bojište na kome se susreću dve jednako moćne sile: nagon za životom (eros) i nagon za smrću (tanatos), koji može biti usmeren kako prema spoljnim objektima (destrukcija), tako i prema sebi samome (samodestrukcija). I Frojdova je koncepcija dakle dualistička.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana