Piše: Nikola Knežević (a.k.a metanoia)
"Pa to je jedan sekund koji... ...u koji se čak ni ja ne znam, nisam svestan toga. Dakle to je jedan sekund, u kome čovek nema nikakvih emocija, ništa... toliko jedan čin jednostavan da... ...kao da ste sekirom otkinuli kokoški vrat. Kao da zgazite mrava. Kao da... ...neku životinju koja vas je napala šutnete nogom.“
Ovim rečima jedna osoba pokušava opisati svoja osećanja u trenutku kada je drugome oduzimala život. Odsustvo emocija, trivijalizovanje samog čina ubistva, relativizacija zločina, pokazuje odsustvo savesti i svake moralne odgovornosti. Bez skrupule, bez sažaljenja, bez straha i na koncu, bez pokajanja: „...moje lično ubeđenje je da je ono što smo uradili, uradili ispravno, i kada bi ponovo bilo potrebno, mislim da bi... uz neke male korekcije išao istim putem...“
Da li je zlo imanentno u ljudskoj prirodi ili je ono plod uzroka i posledica okolnosti koje nas u životu okružuju? Da li se čovek rađa kao ubica ili to postaje? Može li se okolnostima i ciljem opravdati zločin kao sredstvo i posledica postizanja tog cilja? Može li čovek potisnuti istinu i ponašati se kao da je nije ni bilo i nastaviti život, bez obzira na zlokobnu senku koja ga prati? Ako postavimo sebe u takvu situaciju, da li možemo sa sigurnošću reći kako bi mi postupili? Na kraju, može li društvo kojem ovakvi pojedinci pripadaju, ukoliko zaboravi na njih, biti sigurno da se istorija neće ponoviti? Sigurno da ne, jer onaj ko zaboravlja na svoju prošlost osuđen je da je ponovo preživljava.
Ukoliko još niste imali prilike da pogledate ovaj fantastičan polučasovni dokumentarac u kome autor želi odgovoriti na neke od ovih pitanja, imate priliku da učinite to sada. Prenosim vam linkove na kojima ovaj dokumentarni film možete pogledati u delovima.