Na poslednjem spratu garaže na Obilićevom vencu, kad sam došao po kola, našao sam nedvosmislene tragove da je neki čovek tu obavio veliku i malu nuždu, skriven iza mog i automobila koji je bio parkiran do njega. Na Zelenom vencu, tamo od pijace na dole, niz Kameničku ili na uglu garaže i susedne zgrade u Kraljice Natalije neka žena to redovno radi, kaže mi ćerka koja je viđa bar jednom nedeljno.
I još kaže da je donedavno neka žena u trolama redovno zauzimala ona četiri sedišta što se gledaju sučemice, stavljala svoje stvari, čak i neke zastore na prozore da joj ne bije sunce, pa bi se pružila da na miru dremne, jer oko nje nikog ne bi bilo - zbog očekivanog neprijatnog mirisa, naravno. Kaže mi dete, nije je bilo u poslednje vreme. Jedna Romkinja u Knezu, negde tamo oko Kolarca, sa bebom već dobrih godinu dana iste veličine, pa će biti da ih menja kad malo porastu, izuzetno nastrljivo, dobrih stotinak metara prati ljude sa kravatama, nazivajući ih šaramantnim, a kad ne dobije ništa kune i psuje tako da ne umem da ponovim.
Pouke i poente nemam. Samo sam, eto, primetio.