29 građana tipa Sonja Biserko potpisalo pismo objavljeno kao oglas u Danasu (vidi atačment).
Ovo mi je zanimljivo: "Mediji koji se smatraju slobodnim ili opozicionim pod stalnim su pritiskom vlasti i neophodna im je profesionalna i finansijska pomoć".
Zašto se medij smatra slobodnim ako je opozicioni? Po istoj logici po kojoj je prorežimski neslobodan?
Čovek, a i vlasnik medija je čovek, svojom slobodnom voljom može podržavati vlast. Dakle, i prorežimski medij može biti slobodan, baš kao što i opozicioni može biti neslobodan.
Pa dalje: "Slobodnim i opozicionim medijima potrebna je stručna pomoć" (to tvrdi grupa građana tipa Nikola Samardžić, Dinko Gruhonjić, Olenik i još 26 drugih). Dakle slobodne, opozicione medije vode nestručni?
Pa još: slobodnim i opozicionim medijima potrebna je (osim stručne) i finansijska pomoć. Zašto je pomoć potrebna mejn strim opozicionim medijima? Tačnije, zašto je SAMO njima potrebna pomoć, a ne svim medijima bez obzira na političku obojenost? Zato što nemaju tiraže i rejtinge? I tu dolazimo do kvake 22. Opozicioni mediji su nestručni, ali slobodni i građani ne žele da ih kupe ili gledaju, pa vlast koja medije čini neslobodnim (dok ih opozicija čini slobodnim?!?) treba da im pomogne stručno i finansijski?
Basara u Danasu često piše o tome da se opozicija hvali snagom, a nijedan opozicioni medij ne može da prebaci par hiljada prodatih primeraka. Kod televizija sličan slučaj. Ali, gle čuda! I Basara je potpisao pismo u kom se traži stručna i finansijska pomoć za opozicione medije.
Ne slažem se sa tezom pisma. Medij je ili na tržištu na kom su svi mediji ravnopravan, ili to više nije medij već bilten onoga ko pomaže, tj sponzoriše. Ne može se biti i nezavisan i sponzorisan u isto vreme. Urednička nezavisnost proističe iz finansijske nezavisnosti.
I neka se autor ne ljuti, ali pismo je malo nedotupavno, a i pisano je nemuštim jezikom da se "nezavisni opozicioni" mediji kojima je kritika upućena ne bi naljutili. Što je malo kukavički.
U stvari, malo više.