Nisu samo pisci iz senke ljudi čije se knjige štampaju i prodaju u stotima hiljada primeraka, a da njihovo ime ostane potpuno nepoznato čitaocima. Čak i kad je o nauci reč, gde egzaktonst dominira, u senci Alberta Ajnštajna, ostala je ne samo supruga Mileva, već i najveći matematičar-logičar XX veka Kurt Gedel. Šta tek reći o manje egzaktnim oblastima, kao što je muzika, primera radi.
Kada je, svojevremeno, u Splitu koncert održao Placido Domingo retko ko od prisutnih je, sem Placidovog vrhunskog tenora i, eventualno, alta i figure Svetle Vassileve, registrovao bariton Borisa Martinovića. Ali bez tog bogatog bas-baritona, tenor Placida Dominga i čitav koncert ne bi ni izbliza bio uspešan kao što jeste bio. Boris Martinović je čovek iz senke na tom koncertu, a nastupao je, u senci također, i na koncertima Pavarotija i Karerasa. Inače, taj čovek iz senke diplomirao je na prestižnom Džulijardu i nastupao na čuvenim operskim scenama u Italiji, Francuskoj, SAD ... bio direktor opere u Peruđi i Primavera opere u Los Anđelosu. Ali, šta da se radi, bariton uvek ostaje u senci tenora.
Ima jedna izvedba Zvonka Bogdana, gde je veliki mag starogradske pesme, dozvolio kratak nastup svom begešaru Cicku. U tom nastupu Cicko, znatno niži od svog begeša, na šarmantan i šaljiv način, peva dve-tri strofe, a zatm mu veliki Zvonko, oduzima mikrofon i nastavlja da dominira. Malo ih je koji znaju, da je čovek iz senke, Dubravko Isakov Cicko, sve sa svojim begešom, jedina veza koja opstoji između Save Vukosavljeva i Velikog tamburaškog orkestra Novog Sada, preko tamburaškog sastava Janike Balaža, pa sve do tamburaša Zvonka Bogdana. Narečeni Cicko, se pored udaranja u begeš, bavi komponovanjem, aranžiranjem i transkripcijom starih dela klasične i naše tradicionalne izvorne muzike, koju aranžmanski prenosi u naše vreme i tako joj produžava vek.
Tragična je sudbina Djoke (Vladisavljevića) Basa iz Deronja (film Biće skoro propast sveta i mnogobrojni nastupi po čardama i bircuzima diljem Bačke i Srema, a i preko Dunava u Vučedolu i Čingilingi čardi). Nikad se neće saznati da li je one noći pod voz, zajedno sa svojim begešom, legao na prugu, zato što je bio pijan, ili možda zato što su on i njegov od cigareta i pića napukli glas (bas) i begeš uvek bili u senci komšije iz Deronja, tenora Jovice Todorovića Paganinija i njegove violine.
Tamburaški sastav Fijaker iz Osijeka je novijeg datuma. Oni ne haju da li su pesme koje izvode iz Slavonije, Šumadije ili iz šeher Sarajeva, bitno im je da su lepe. Njih spominjem zato što i među njima postoji čovek iz senke – harmonikaš Dražen Čečlija, čije sam ime jedva uspeo da izguglam i koji svira klasičnu dugmetaru Dallape. Čečlija je samo za manje pažljive u senci. Ali pogledajte taj lik i taj stav… ni najveći majstori stajlinga, aranžmana ili scenarija takvog ne mogu stvoriti. Takav se rađa.
.........................................
Ako ništa drugo uživajte bar u muzici... NG je već za nekoliko dana.