Staklo

ulven RSS / 01.02.2009. u 03:07

Razglednica
Razglednica
 

Beše mnogo hladno i kiša. Stigao sam tek vozom i pojurio do Kapije sa razglednice gde je obećala da će da me čeka. Bio sam već mokar do kostiju, kada spazih u uglu ulice crn i duuug auto. Žensku prikazu koja mi je mahnula odesčno da priđem. Onako mokar se zavalih, u nešto Veliko prazno. Uputila mi je pogled kroz crna stakla naocara i pitala gde cemo. Pomislih svejedno. Razumela je te krenusmo. Umesto zakasnelog pozdrava, upitah odakle joj ova kola? Od nekog pogrebnik iz Postdama.Nastavismo vožnju i ubrzo stigosmo kod nje. pa to je bilo i najpametnije, sobzirom na veliku radijaciju vlage koju sam odavao.

 

Kad smo se približili vrataim, izleće Turkinja, još jedna u nizu pokornih i uplašenih. Vratili ste se gospođo?! Nedžiba ( recimo da tako beše), da li si unajmljena  da komentarišeš moje postupke? Ne , gospođo. Onda nauči da otvaraš usta kad ti se obrate. Da, ja sam samo... Slobodna si. Oslobođeni Nedžbe kako se već pa zvaše, odvede me na sprat do gostinske sobe, otključa je i rece mi posle da siđem. Okrepih se sa 100... dobro de90 % suvom odećom te siđoh u salun. Ono što mi je upalo u oko je  da ono gde gori vatra uokvireno belim mermerom. Nisam ništa pitao, jer me je osujetila. Bilo je jako ugodno zateći tako nešto kad sam se useljavala.  Da ovde nije Himler živeo pre tebe? Umesto odgovora sačekala me je čaša iz kojeg je do pre milisekund ispijala neku vatrenu vodu. Srećom refleksi dobri te se izmaknuh a čaša se razbi o ono gde se loži vatra. Hteodoh i ovog puta da opalim repliku, ali krenu i druga koja mi se odbi o rame i pade na pod. Nije preživela pad, naravno.

 

Rešio sam da se pod vojskom štono je barjake crne razvila sakrijem pod sto, i tako nastavim da osluškujem dobovanje stakla i čega sve ne po stolu. Za pet minuta je sve što je bilo krhke građe i slabe vere u svoju budućnost bilo slomljeno. Ustao sam i pogledao oko sebe. U mraku, pošto sijalice nije zaobišla, video sam polupane prozore i svetla grada. naspram njih je stajala njena silueta. To jest trudila se.Strah me je, saopsti mi. Dobro rekoh. Dve nedelje kasnije su došle neke cike i tete po nju,i za mesec dana je deportovana u Majku sa istoka, da kaje grehe. Sigurno je staklo bilo krivo i kiša što pada. Za Nedžibu niko više ni ne pita.

 

 

 

 

Atačmenti



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana