ili nam ona samo služe da lečimo svoje komplekse?
Sigurno nisam jedini koji poznaje roditelje koji su upropastili školovanje i detinjstvo svoje dece zato što su u njima "prepoznali" genijalnog fudbalera, tenisera, muzičara... Sve drugo su stavili na stranu, forsirali njegov "talenat" i teže od dece podneli trenutak istine. Ostavili su decu polupismenu i sa ukradenim detinjstvom.
Ima slučajeva i kada ta deca uspeju. Zanimljiv je primer hrvatskih skijaša, sestre i brata Janice i Ivice Kostelića. Način na koji je njihov ambiciozni otac trenirao sa njima u nekim bi se državama
“Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa drugo dati.”reče davno Dušan Radović, a Gorki mnogo ranije “Deca – to su naše sutrašnje sudije.” Tačno, deca su uvek minuli rad starijih. Porodica je nezamenjiva u njihovom vaspitavanju ali i društvo koje često ne vodi računa o njihovom vaspitanju i obrazovanju pa tako opstruiše i ono što porodica pokušava. Televizija mnogo direktnije utiču na decu nego na odrasle i upravo zato može biti snažno sredstvo vaspitanja ali i suprotnog.
Kada se danas pogleda šta programi svih televizija nude deci onda je to katastrofalno. Drušvo i država pa još i akademija nauka i crkva koji se toliko brinu o deci kao najvećem blagu, čine to samo na rečima. Da je drugačije onda dečji programi ne bi ni bili ukinuti, odnosno zahtevali bi da se odmah vrate.
Nekada su deca gledala:“Kockica”, “Priče iz Nepričave”,“Na slovo, na slovo”, “Laku noć, deco”, “Metla bez drške”,“Muzički tobogan”,“Fore i fazoni”,“Poštar Aca”, “Neven”“Putokaz”, “Kolariću paniću”,“Opstanak”, “S one strane duge”. Danas gledaju:“Dizni na RTS”,” Ben 10”,” Ruske bajke”,”Sunđer Bob Kockalone”,“Telmo i Tula”, “Šumska škola”,“Spajdermen”,”Brodić Elijas”, što podstiče agresivnost ili ima za posledicu strah i ružne snove.Ako već nije bilo ništa od one laži da će se ukinuti PDV na dečju opremu,
Naša Princeza danas puni 17 godina. Ima li boljih godina od tih i za jednu princezu...
Ako mene pitate, tako bi trebalo da se zove ono što gospodin/drug ministar Vulin naziva socijalnom pomoći.
Nego, da vidimo, kolika je ta "ogromna" cifra koju oni najuporniji (koje je glad naterala da sakupe dvadesetak traženih dokiumenata) mogu da primaju devet meseci godišnje. (Bog zna kako preživljavaju i tih devet, o ona tri ne smem ni da mislim)
Od uvek sam pričao da ću ja svojoj rođenoj deci da budem deda. Dede uvek imaju vremena za svoje unuke dok očevi nemaju. Očevi uvek puno rade i često nisu ni kod kuće, a i kad dođu treba im odmor i vreme da pročitaju novine, odgledaju TV dnevnik, obave par važnih telefonskih razgovora... A deca ćute, da ne smetaju tati. Ćute i rastu. I vrlo brzo i skoro neprimetno porastu i prestanu da budu deca.
Moja situacija u majamskom kapitalizmu je bila još drastičnija. Nisam imao vremena ni za novine i dnevnik. Stalno sam protrčavao kroz kuću, jureći s posla na posao, povremeno viđajući decu. A oni ćute i rastu. Nisam uspevao da imam vremena da se poigramo ili barem da se "službeno" nađem u izradi domaćeg na engleskom. I tako iz dana u dan, iz godine u godinu.
Dečakove čarape su počele da nestaju. Svaki dan po jedan par. Prve nedelje niko nije ni primetio, ali na kraju druge, u subotu, kad je počelo ponestajati čarapa u ladici, a nisu se mogle naći ni u prljavom vešu, stvar je izbila na videlo. Dečak nije umeo da kaže gde su i kako nestaju. Uostalom njega čarape i ne iteresuju previše - rekao je da ne treba brinuti, nije ni siguran da mu uopšte i trebaju.
Ako pričamo o bombardovanju, ono je počelo otprilike 7 dana pre smrti moje majke. U proleće.
evo, pošto me već drugi put banovalo kod Druga Dart Vejdera, moram da dovedem ovu praksu u pitanje.
Deda ima još jednu lepoticu.
Jovanu. (Anja joj je dala ime, mogla je da bude Iva-Marina).
Deda postaje sve više plačipička.
Dede bi trebalo zabraniti jer troše suze.
Stižu gosti...
Deda sluša Pejperse, Stinga , Dip parpl, Nirvanu...i oseća Jovanu.
Anja je odavno preplavila dedu.
Deda pije crno vino da utopli svoje dve lepotice.
Kažem, dede bi trebalo zabraniti.....