od istih oca i majke!
''Sine, sedi da razgovaramo.''
Šta li je sad?Znam da nisam napravio nikakvo sranje. Nama iz Gimnazije , najveći nestašluk je bio kad domaći zadatak napišemo u svesku za školski rad. Juče to stvarno nije bilo...
''Znaš , mama i ja ćemo da dobijemo bebu , a ti brata ili sestru...''
Šta ćete bre??? Da li ste, bre, Vi normalni?
''Pa čekaj , sine, malo...Znaš da si uvek hteo da imaš nekog...''
Da, ali ne sad kad imam osamnaest godina, šta ja da radim sa njim ( uvek sam znao da će biti muško - to nam je nekako genetski ) ako Vi riknete mladi , a ja ne mogu ni sebe da izdržavam...
''Mama da ti kaže : ovaj dar koji mi je stigao posle svih godina nadanja, ne smem da odbacim jer bih uvek mislila da će Bog da me kazni i da mi uzme tebe.( mama inače ne veruje u Boga ( što mi se ne sviđa ) ali ovo je bilo jače čak i od toga )''
OK. samo da Vam kažem da sam rešio da ove godine ne budem odličan.
- ?????????
- ?????????
Moj mali brat,
ime mu je Moke*
rodio se tek,
ja sam bio momak već.
Ne, ne plači, moj brate Veliki
i kad ti bude teško,
izlaz moraš naći.
I seti se, da ni ja,
nisam imao nikoga,
da me brani ,da me uči
mnoge stvari sam odluči,
budi jak i budi hrabar ,
budi iskren, budi pošten
nek se tebe drugi klone,
ne daj nikad da te slome.
* Nadimak koji sam mu dao po Moketu, koji je još dodao i to da se strankinje praskaju pravo i da je u Zaostrogu u kampu svaku noć drugu jebav'o.
Ovo sam napisao na Preobraženije 1991. godine, kao amanet mom malom bratu, u trenutku kad sam shvatio da više ne mogu da bežim od mobilizacije i kad mi je postalo kristalno jasno da ću verovatno da poginem. Sećam se i tog trenutka kad sam uzeo olovku i tu svesku i kad sam počeo da pišem...
Kako se ponašati kad sa punih osamnaest dobiješ brata?
Odneo sam bombone u školu.
''E, srećan ti rođendan''.
-Ne, dobio sam brata
- ????????
Dobro, to je bilo u Gimnaziji.( bombone i to... )Kod Toze:
''Dobro, kako će da se zove?Evo nek bude Dušan- po caru Dušanu''
-Ne, sutra je derbi .Nek se zove po junaku derbija.
Naravno, iako smo se dogovorili da JA dam ime, the Ćale nije voleo da se zove Stevan - po malom Diki koji je odbranio penal i bio junak utakmice i pored poraza. A baš smo se Ćola i ja uz rakiju, gitaru i ''Azru'' dogovorili...
Ne, nisam bio ljubomoran.Samo sam ( kad su ga doneli ) otišao u grad da kupim - cipele. Brodarice.
Samo sam povremeno iz svoje studentske sobe ulazio u ostatak stana sa rečima na usnama:
''Kevo, plače ti ONAJ ''
Kad sam otišao na ekskurziju ( Pula, Rijek, Plitvice...) nisam mu ništa kupio.
''Pa što sine baš ništa, imao si para?''
-Pa šta će njemu , ionako je beba a zvečki već ima dosta.
''Da, ali ti nisi mislio na njega i ... ne voliš ga...?''
-Ma ne, mislio sam , da Vam pravo kažem, šta ću da kresnem...
Kad sam se vratio, odande gde nikad nisam trebao ni da idem, bez alkohola nisam mogao da funkcionišem. Kad bi me iznervirao, umeo sam da ga podignem i da posle dve sekunde razmišljanja da li da ga bacim sa prozora ili ne, ipak spustim bezbedno to plavušasto dete koje me je gledalo svojim ''ne slutim ništa '' očima.
Ali , tu se nešto taložilo. Nikad mi se nije poveravao. I kad sam hteo - svima ostalima je ponešto i pričao , sem meni. A tako sam , u svom ćutanju , zamišljao kako ćemo On i ja da izlazimo u grad , da jurimo ribe i da budemo bar nekad braća...
Nikad nismo izašli u grad zajedno. Nikad se nismo ni pobili k'o braća. Jednostavno, nismo mi ista generacija. Ni približno.
Škola, njegova prva zaljubljivanja - sve mi je promaklo. Kao da nisam bio tu , za njega.
Sada, kada ga spomenem u bilo kom kontekstu, suze same krenu i ne mogu da ih zaustavim. To je moj bratić, moj naslednik ( iako imam sina ) on je taj...Već ga smaram sa onim pričama:
Ako ja ne dočekam, Vas će stric da ženi i udaje...jebiga.
Srećom pa smo obojica na FB-u. Samo tu mogu da saznam šta misli, kako provaljuje i o čemu sanja.Kad ima neki problem - saznam na FB!
A i bolji je od mene po faksu. Moj utisak veka je to da je apsolvirao ekonomuju u roku.Bilo je ono :
- Šta ćeš da upišeš?
''Nemam pojma''.
-Upiši , bre, ekonomiju - to je budućnost, berze i ta sranja...
''Dobro.''
Sad se vratio sa apsolventske iz Monte Carla , Barselone i Venecije.
-Jel bilo nešto?
''Nije''.
Naravno , neće da kaže svom dušmaninu iz detinjstva ništa, devojka se poštuje a stariji brat se pod stare dane obrazuje.
A kad god prepijem zovem svog brata da me vrati kući. Imam koga...
Planira da ide za Beograd , posle faksa. Naravno, da hoće da ide i iz ove zemlje ja bih ga podržao.
Za takve - ovo nije sredina koja može da ih zadovolji. Ali , nekako, obojica bežimo od te teme. Svraća da vidi sinovicu. Sinovca , da , takođe, ali on je ta nova generacija koja nije opterećena muškim naslednicima kao ja...
Meni je još uvek važno da o Svetom Jovanu zajedno krenemo u crkvu. I da mu kao osvedočenom LDP-ovcu pričam o tradiciji , veri , pra-dedi ličaninu koji je imao Albansku spomenicu i o nasleđu koje će kao , verovatno, emigrant tek da poštuje.
Nije fan svoga brata koji se registruje da bi dao preporuke na blogu.Ali znam pouzdano da pročita, povremeno.
E , pa kad budeš čitao ovo mali moj brate ... znaš ti znaš....
da te volim iako ti to nikad nisam rekao.
Jebiga