Neko se neće složiti sa ovom konstatacijom mada je nju teško pobijati, uz argumente "tipa" da su to samo "lokalni izbori", da DS ne može biti gubitnikom ako je uzeo svuda po 30 procenata ili blizu tom broju.
No politička logika i naročito surovi jezik brojki kažu sledeće:
Na izborima održanim u maju 2008. godine, dakle, samo godinu dana pre ovih, DS je na Voždovcu osvojio 35.709 glasova. U junu, 2009. godine osvojio je jedva 14.000. To je razlika od 150 %. Gde je to "isparilo" glasačno telo od 21.000 ljudi, i da li su te dve trećine birača svojim neizlaskom kaznile Gorana Lukačevića, Baneta Arsenijevića (funkcioneri na Voždovcu) ili Borisa Tadića? Ja bez zrna sumnje kažem da su kaznili Borisa Tadića i ukupnu politiku DS-a.
U Zemunu je stvar slična, mada su tamo razmere katastrofe manje. U maju 2008. godine DS i Tadić su uzeli 32.226 glasova, u junu 2009. oko 15.000. Tu je razlika "samo" 110 %. Pri tome treba imati u vidu, da je DS u"znači" Zemunu, angažovala značajan novac, ljude, primenila sve poznate i nepoznate tehnike za privlačenje birača, ali avaj. U kampanju po izbegličkim naseljima je morao i Vuk Jeremić lično, kako bi podigao rezultat. I to je imalo efekta, moram priznati. Zapravo, izbeglička naselja, Altina, Busije i Grmovac su tačke gde je DS popravio ranije rezultate. Recimo, u Busijama su 2008. imali 25 glasova, na oko 1200 izašlih birača, ove godine 77 glasova na 920 izašlih.
Nisu mnogo bolje, što se biračkoga tela tiče, od DS-a prošli ni Nikolićevi i Šešeljevi radikali. Kad se zbroje rezultati ovih bez bedža i ovih sa bedžom, na Voždovcu su uzeli 17.000 ove godine u odnosu na 26.000 pre godinu dana, a u Zemunu, 23.000 ove godine u odnosu na oko 35.000 od pre godinu dana. Na polovinu svojih birača su i Koštnučini, a jedino je SPS uspeo da izvede sve svoje birače od prošlih izbora, pa su zbog duplo manje izlaznosti uduplali procenat.
Zašto je biračko telo DS-a kaznilo stranku i svoga predsednika? Šta je htelo poručiti ovim dvotrećinskim "odlaskom na pecanje"?
Mislim da su osnov poruke izneverene nade. Obećali su jedno, a rade drugo. Rade zapravo ono što su obećali njihovi protivnici sa kojima su ih oni u prošlom izbornom ciklusu plašili. Doduše, ti protivnici su u međuvremenu skinuli bedž, ali politika DS-a i tih protivnika se potpuno spojila. I šta nam je donela ta politika?
Monopoli gde se god okreneš. Čak u međuvremenu, DS i njen i naš Predsednik, uz bučnu podršku i aplauze radikala sa bedžom i bez bedža, prodaju NIS na način da monopol naše države daju u ruke drugoj državi. Rezultat - imamo najskuplji i najlošji benzin u Evropi. Osim toga, a vezano za istu priču, imamo novi oblik krađe svih građana. Naša država izvara novog partnera za stotinjak miliona evra, potroši ih neznano gde, a onda po svemu sudeći sledi da tu štetu izmirimo mi poreski obveznici.NIS-om su upravljali i dokumente potpisivali kadrovi DS-a, a ne svemirci. Ima jedan, umalo ne zaboravih nezabeležen pokušaj pljačke, koji je delimično uspeo. Onaj preko uplatnica info - stana.
Korupcija gde se god okreneš. Naročito ona sistemska. Samo jedan od njenih vidova je muvanje sa građevinskim zemljištem u Beogradu,za šta smo saznali zahvaljući "Insajderu", gde je napravljena javna šteta koja se može meriti stotinama miliona evra. Novac je otišao tajkunima, posledice snose građani, a šta će i koliko morati sve nadoknaditi kad se donese zakon o restituciji, tek ćemo videti.
Predsednik države često najavljuje "borbu protiv korupcije". To po malo počinje ličiti na onu "evo vuka". Ta borba je nevidljiva. Ni jedan sudski proces za korupciju, od onih putara, pa do profesora u Kragujevcu nije ni na vidiku da bude okončan. Čak šta više, stiče se utisak da se to sve zataška. Povremeno po nekoga uhapse pred kakve izbore, bruji se tri dana, i tačka. Padne i po neki lekar za 500 evra, njima se brzo presudi, ali tamo gde je stvar sistemske prirode, ništa osim zataškavanja. Rezultat - pa to da sistemsku korupciju niko pipnuti neće, da se pripremaju nove pljačke po istome modelu poput one koja će usljediti privatizacijom Sajma i pretvaranjem toga prostora u građevinsko zemljište. Zapravo, ne privatizuje se sajam nego se kupuje građevinsko zemljište bez licitacije.
Udaljavanje od Evrope, svaki dan. Mada nas svaki dan lažu kako smo bliže, mi smo svaki dan sve dalje. Politika "i Kosovo i EU", politika vojne neutralnosti, politika oko saradnje sa Hagom, politika vezana za region, politika monopola u svemu i svačemu, politika stvaranja bankarskih kartela i ozakonjenoga zelenašenja na svakom koraku. Rezultat - Poslednja smo zemlja na Balkanu kad su evropske integracije u pitanju. Građani Srbije da bi jeftinije kupovali moraju do Bjeljine. Sad nam je Bjeljina Trst. E, da, i kad bolje razmislim,čekanje po redovima za vize pred stranim ambasadama, je mačiji kašalj u odnosu na redove za pasoše. Kod pasoša je mnogo veće maltretiranje i ponižavanje.
O Vojvodini neću, neću ni o regionalizaciji, neću ni o trasi "Južnoga toka" za koji se radi studija izvodljivosti, a kad će biti napravljena ne zna se. Neću pominjati ni izveštaj o finansiranju DS-a, ali moram kazati da ću predsedniku verovati kako želi suzbiti korupciju tek onda kad naredi da se taj izveštaj doradi i u njega stave pravi finansijeri. Da se kaže koliko su dali tajkuni, koliko javna preduzeća, i koliko ukupno iznosi stranački reket.
Sve pobrojano i mnogo toga još je i razlog za sporenja u DS-u. Ta sporenja se baš i ne vide u javnosti, ali misli da će poruke izborne katastrofe od pre nedelju dana ta sporenja pojačati, da će ona biti vidljivija. Sad je vidljivo i aktuelno sporenje vezano za buduće odnose sa radikalima bez bedža. Za ranije dogovoreni savez Tadić - Nikolić. Vidim da se to mnogima ne sviđa, a da glavni šef i njegov marketinški tim ćute. Primiču se i izbori unutar stranke, za koje cenim da mogu biti veoma zanimljivi i dinamični. Nekako suviše je sve mirno, kao pred buru. Ćuti i Pajtić, neobično je tih DS u Vojvodini. Setih se i okolnosti pod kojima je Tadić došao na čelo DS-a. Sadašnja situacija me podseća na to vreme. I gde je Zoran Živković, da li je on još član DS-a?