Deficit republičkog budžeta u prva tri meseca ove godine iznosi preko 600 miliona evra. Ako nastavimo ovim tempom, deficit će na kraju godine iznositi 2.5 milijardi evra.
U budžetu za 2014.godinu planiran je deficit od 1.6 milijardi evra. Razlika od 900 miliona evra. Rashodi su više manje u skladu sa budžetom. Krivac za deficit nisu rashodi. Krivac su prihodi. Njih je sve manje.
Već četiri puta od 2012.godine smo pokušali da izvršimo fiskalnu konsolidaciju smanjenjem troškova i povećanjem poreza. Četiri puta.
1. Prvo je rađen rebalans budžeta za 2012.godinu i on je promašio prihode za 150 miliona evra u preostala 4 meseca rebalansa.
2. Zatim je rađen budžet za 2013.godinu. I on je promašio prihode za 900 miliona evra.
3. Pa smo radili rebalans budžeta za 2013. Pa je rebalans promašio za dodatnih 300 miliona evra.
4. Pa smo promenili ministra finansija. Pa smo radili budžet za 2014.godinu. Pa smo mašili prihode u prva tri meseca za 230 miliona evra.
Za sve ovo vreme, smanjivali smo rashode. I podizali poreze. PDV sa 18% na 20%. Akcize. Porez na imovinu. PDV sa 8% na 10%. Solidarni porez.
Šta je rezultat? Konstantno smanjenje poreskih prihoda, povećanje zaduženosti i povećanje deficita. Ne možete smanjenjem rashoda i povećanjem poreza dovesti finansije u red. Jer oni za sobom povlače i smanjenje prihoda. To je put ravno do dna.
Za ovu pogubnu fiskalnu politiku su kriva dva ministra finansija, ali i fiskalni savet koji konstantno savetuje vladu da radi isto. Smanji rashode. To govore i MMF i Svetska banka, ali oni nisu nama odgovorni. Oni nam ne veruju, a države kojima ne veruju (mašili smo svaki budžet koji smo ikada kreirali) od njih dobijaju isti recept: smanjuj troškove.
Bilo bi lepo kada bi mogli sada da radimo korak po korak. Da stabilizujemo finansije malim setom koraka. Pa da onda rešavamo problem po problem, pa tako deset godina. Na žalost ne može. Tih 10 godina smo potrošili. Sada mora sveobuhvatna reforma.
Šta je rešenje? Privredni rast. Ko će ga kreirati i kako će nastati?
Privreda nam umire pod nerazumnim poreskim teretom, nerazumnim birokratskim teretom, nerazumnim partijskim teretom, nerazumnim inspekcijskim teretom. Zbog tog tereta 30% ekonomije je u sivoj zoni. Pola privatnog sektora je u sivoj zoni. Privreda se neće oporaviti, neće izaći iz sive zone, neće početi da zapošljava, dok ne skinemo poreski i birokratski teret.
Srbiju neće oporaviti strani investitori. Ni Fiat, ni Mercedes, ni Mišelin, ni Rusi, ni Belorusi, ni Kinezi, ni Arapi, ni Beograd na vodi. Rešenje je domaća privreda. Zato ukinuti subvencije. Domaćoj privredi treba poresko i birokratsko rasterećenje. Najbolji podsticaj je smanjenje poreza i doprinosa kroz uvođenje progresivnog sintetičkog oporezivanja.
Prvi efekat će biti prelazak dela sive zone u legalne tokove. Ako 10% sive zone postane legalno, to je privredni rast od +3% BDP-a. Zašto bi neko ko radi na crno prešao na belo? Zato što nakon skidanja poreskog i birokratskog tereta neće imati korist od rada na crno.
A deficit? Otpustiti partijski zaposlen višak iz javnog sektora, veliki broj sa kupljenim diplomama. Ima ih preko 100.000. Oni čine partijski parazitski sistem i koštaju nas godišnje gotovo 1.5 milijardi evra. Gotovo kompletan deficit.
A šta sa njima? Na ulicu? Ne. Treba paralelno uvesti univerzalan sistem socijalne zaštite. Svaka porodica koja nema prihode treba da od poreskih obveznika dobije socijalnu pomoć dok članovi rade prekvalifikaciju, dokvalifikaciju i aktivno traže posao. Socijalna pomoć treba da bude u nivou 15.000 dinara po porodici plus 5.000 dinara po dodatnom članu porodice. Za tročlane porodice to je 25.000 dinara mesečno. Za četvoročlane 30.000 dinara. Trošak takve socijalne zaštite u odnosu na delux socijalnu pomoć za partijski višak u javnom sektoru je 1 prema 4.
Šta kaže premijer? Umesto otpuštanja partijskog viška, hoće da smanji plate svima u javnom sektoru za 10%. Znači da bi zadržao svoje partijske prekobrojne, smanjiće plate onima koji nose javni sektor. I lekarima, i nastavnicima. Pa pošto to neće biti dovoljno, smanjiće i penzije. Da bi očuvao svoje kadrove. Pa pošto ni to nije dovoljno, prodaće Telekom, pa Aerodrom, pa Lutriju, pa RTB Bor, pa EPS, pa ... I to i dalje neće biti dovoljno jer ćemo nastaviti da propadamo. Kao društvo bićemo sve siromašniji. Što se njega tiče, kupio je sebi još par godina vlasti.
Zar on to ne vidi? Ne vidi. On, kao i svi ostali naši političari poslednjih godina, duboko veruje da će nas neki strani investitori nekako spasiti. Zbog toga će i zadržati sve bezumne subvencije. On i njegov gradonačelnik i ne umeju ništa drugo u privredi nego da privlače strane investitore poklanjanjem para i štetnim tajnim ugovorima.
Plate ne treba smanjivati. Penzije ne treba smanjivati. Ne treba prodavati Telekom. Ne treba subvencionisati.
Treba otpustiti partijski višak. Treba uvesti univerzalan sistem socijalne zaštite. Treba profesionalizovati javna preduća uz pomoć finansijskih investitora i izvesti ih na Londonsku ili Varšavsku berzu. Treba ukinuti subvencije. I smanjiti poresko i birokratsko opterećenje privrede.
Treba uraditi upravo ono što piše u ekspozeu prethodnog premijera. Treba sprovesti reforme koje je ovaj premijer zaustavio.
Facebook grupa - Dosta je bilo
https://twitter.com/SasaRadulovich
.