"Prema podacima Svetske banke za 2004. godinu, Srbija spada među 11 najvećih primalaca doznaka u svetu. Mada je priliv doznaka u Srbiju značajan i stalan, veoma mali iznos doznaka uložen je u razvoj. Uglavnom su doznake korišćene za ličnu potrošnju, neproizvodna ulaganja i čuvanje u obliku gotovine (tzv. štednja ispod slamarice). Ulaganja su uglavnom usmerena na izgradnju kuća i razvoj poljoprivredne proizvodnje."
Prof. Dr. Branko Vasiljević, "Uticaj doznaka na ekonomski i socijalni razvoj u Srbiji", 2009.
Na Kickstarter-u se poslednje dve nedelje gradi jedna neobična škola, iako bi možda mogla da se nazove i "crkva", s obzirom na veru u celu tu stvar, sa kojom organizatori akcije nastupaju. Škola koja je zamišljena da pomogne onima u Srbiji koji žele da rade i stvaraju, a posebno mladim ljudima koji u to tek ulaze, da nauče kako se od (skoro) ničega pravi nešto. Ta neobična "disciplina" zahteva još ponešto, osim znanja - i ova škola bi se bavila i tim "još ponečim" - pokazivanjem, kroz primere, da je cela stvar moguća, ohrabrivanjem budućih "svršenih đaka" da se u tako nešto upuste i povezivanjem onih koji dele veru u celu stvar, stvarajući, kako se to kaže, "pozitivnu društvenu klimu".
U društvu u kome, kako prof. Danica Popović u svojoj analizi u Politici prošle godine pokaza, najveći "ekonomski mehur" predstavlja kupovina tiketa u parazitskoj lutrijji, pravljenje jedne ovakve škole/"crkve" je čin izuzetne hrabrosti i vere u budućnost Srbije.
Ovom prilikom bih želeo da pozovem one koji su, kao i ja, otišli iz Srbije - i koji su, osim što učestvuju u onom ringišpilu kojeg pominje profesor Branko Vasiljević na početku teksta gore, u prilici da, kad god požele, odu u svoj lokalni bioskop i pogledaju najnoviji holivudski blockbuster - poput onih, sada dosta popularnih, filmova o mladim ljudima koji, puni vere u sebe i u prijatelje sa kojima su, započinju poslove i stvaraju neverovatne nove firme, čije se kapitalizacije mere u milijardama dolara. Pretpostavljam da ste neki od takvih filmove gledali.
Umesto da odete u vaš lokalni biskop, predlažem vam da se pridružite meni i mojim prijateljima na Kickstarteru i kupite kartu za jedan takav film - koji se ovaj put dešava u Beogradu, Novom Sadu, Nišu ili Kragujevcu (godina neodređena, u budućnosti). Ako projekcija ne počne, pare će vam biti promptno refundirane 14. novembra. A ako počne, to će bez sumnje biti izuzetno umetničko ostvarenje. Šema sedenja je, uzgred, takva da se nađe mesto za svačiji budžet - ne brinite, videće se odlično i sa druge galerije, za koju je ulaznica u vrednosti otprilike pakla cigareta.
Zamolio bih samo da, ako ulazite u ovaj naš mali bioskop, poštujete jedno malo pravilo kućnog reda ove vrste kino-sala: prvo kupite kartu - pa tek onda šerujte, tvitujte ili recite roditeljima ("tebi ću prvoj da kažem" - reklama za vojne škole negde '90-tih).
Imamo još 13 dana da "napunimo salu" u ovoj ponudi (nadam se da ovo neće biti poslednji film tog tipa, "domaćeg izdanja"). Pridružite nam se u čekanju da se svetlo u sali ugasi i počne da zuji filmska traka kroz projektor - i da se mali ringišpil na sredini filmskog platna zavrti.