Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Srđan Kusovac

Prvoaprilski blog

Prvi april je Dan šale mada je adekvatniji naziv obzirom na sadržaj ovog bloga ono kako ga Englezi nazivaju - Dan budala. Najbolju prvoaprilsku šalu emitovao je, naravno, Javni partijski servis.


Individua

Individua se oglasila. Napismeno. Poručila je da je „prvi državni i nacionalni interes“ da propadne Ahtisarijev plan.

Pošto Individua kaže da čini samo ono za šta je „vlasna“ postavlja se ovde nekoliko pitanja:


Koalicioni sporazum

1. Demokratska stranka (u daljem tekstu DS) i koalicija Demokratske stranke Srbije (u daljem tekstu DSS) i Nove Srbije (u daljem tekstu NS) sporazumo donose ovaj Koalicioni sporazum o podeli vlasti i obavezuju se da će ga se pridržavati.


Neka visi Pedro

Kertész Mihály za sada jedini plaća ceh jer su se ostali što upokojili, što predali Mrskoj Carli što udomili kod Ovih. Jedina šansa da još neko dolija je da se Ovi nisu dogovorili sa Bracikom pa da on počne da peva.


Odlučno možda

Predsednik Srbije i DS Boris Tadić rešio je da preseče jalove razgovore o formiranju vlade. Odlazećem(?) premijeru i čelniku DSS Vojislavu Koštunici poslao je oštru poruku: „odlučno možda“.


Simbol normalne Srbije

Prva pomisao na pomen Zorana Đinđića je jedan naš kratkotrajni slučajni susret u jesen 2000.

Ukrštali su nam se i pre toga često putevi u petnaestak godina tokom kojih je on bio opozicionar, a ja novinar nedržavnih/opozicionih/"nezavisnih" ili šta već medija. Ali jedan slučajni susret na minhenskom aerodromu nakon prevrata u Srbiji ostao mi je urezan jer mi se danas čini da je sadržavao mnogo toga što je bio Zoran Đinđić.


Živ je Sloba, umro nije...

Predsednik nam se opet isticao. Volim kad Boris Tadić kaže nešto jako pametno (iako nikad ne uspem da dokučim je l' te mudrolije sam smišlja uveče kad legne i gleda u plafon ili su to dela vrlih mu savetnika).

Poručio Predsednik u Beču napismeno, prenela agencija „Beta“, da će se Srbija glede Kosova uzdržati od „bilo kakvog pribegavanja sili“. Što bi rek'o pok. Zoran Radmilović: Idi! Neće dakle Srbija da napadne NATO. To valjda znači da neće ovog puta jer je tako rekao The President. Ali sledeći put – e to ćemo da vidimo. Proveravao dva puta datum. Nije vest iz devedesetih. Lepo piše – Tadić, Beč, 2007...


Ukazanje

28. februar bi trebalo ubuduće obeležavati. Toga dana se pred zakonom ukazala Njegova Preuzvišenost Dejan Mihajlov. Ukazanje na sudu se dogodilo nakon tri i po godine, ali tek pošto je naloženo da ako ne dođe bude policijski sproveden.

Pročeprkao sam po činjenicama vezanim za ponašanje osobe koja je visokorangirani činovnik Vlade Srbije (što znači da za njene aktivnosti postoji opravdani interes javnosti). Nadam se, dakako, da će se pojaviti novi prilozi za biografiju.


Stid me političara

Videh juče ovde u Pragu jedan automobil na čijem je zadnjem staklu ogromnim slovima napisano: „Stidim se svih političara naše zemlje“. Šta tek ja da kažem, pomislih, kad ovaj piše tako za političare u jednoj od najuspešnijih zemlja u tranziciji. (Glasanje je završeno tu su rezultati)


Sat koji je potresao Srbiju

Pregovori u Beču. Kosovska delegacija objavila u 11:00 da „pristaje na 'suštinsku autonomiju'“ Kosova. Usledio je sat koji je potresao Srbiju. :)


The D-Day

26. februar bi trebalo da bude dan važan za budućnost Srbije više nego mnogi u novije vreme. Međunarodni sud pravde će, ako je vest tačna, tada objaviti presudu po tužbi BiH podnete protiv SRJ za agresiju i genocid.

Neću zamarati opštepoznatim podacima. Lako ih je pronaći, i ne sumnjam da će se, kako se „Dan D“ bude primicao, mediji baviti slučajem. Na pameti mi je detalj vezan za odgovornost ovih danas.


Kraj jedne epohe

Obavestio sam šefove da prestajem da radim posao koji radim od 1994.

Osećam ogromno olakšanje jer sam konačno doneo odluku koju sam kuvao dugo, možda predugo.

Interesantno je, kada se osvrnem, da je mojih 13 godina na Radiju Slobodna Evropa bilo vreme neslavne balkanske epohe - ratova, nemira, prevrata...

Lična strana - izračunao sam da sam otprilike za 13 godina seo nekih skoro 6.000 puta pred mikrofon, da sam napisao brat-bratu gigabajt Ms Word fajlova, da je ostalo nekoliko desetina hiljada odrednica na Googleu, ogromno iskustvo, dosta ljudi koje sam upoznao makar telefonski, da sam proveo lepe godine života u predivnom gradu i politički dosadnoj zemlji... Druga strana medalje - najdragocenije što je na svetu je ono što najviše nedostaje. U mom slučaju su to bili prijatelji, zna to svako ko je ikada bio gastarbajter.


Čekajući Borisa Asiškog

Tadić je pristankom da sa Koštunicom umesto o vladi razgovara o Ahtisaarijevom papiru anulirao prednost stečenu izborima. Čini to namerno, ali time grabi ka slepom kraju ćorsokaka u kojem je proveo dve godine očijukanja.


Ćirilo

ČeškaČeška„Ne izlazite, oduvaće vas!“ ponavljao radio. Ja ignorisao. Predveče izađem. Nekakva pomahnitala vetrušina umalo nije podigla sa zemlje moju metričku centu i kusur. Vidim ipak je ozbiljno.

U gradu haos. Automobili idu tamo-ovamo kao da su svi pijani. Smeće leti na sve strane, drveće se savija skoro do zemlje, vetar je toliko jak da otvara ona automatska vrata koja reaguju na čoveka. Vratim se kući – sve što je bilo po dvorištu sada je u jednom uglu. Ludilo.


„Daj Tanjug!“

Dobar tekst je o Borinoj pesmi o Čedi objavila državna Politika. Problem je samo što je to učinila nakon što je dan ranije prećutala da je bljuvotina uopšte izrecitovana.

U ponedeljak je objavljen tekst pod visprenim naslovom „Svi pevali za Srbiju“ (jok, za Zimbabve su pevali). Naširoko i nadugačko su opisane proslave širom Srbije, ali ni slova nije bilo o onome što je usred Beograda izrecitovao Bora Đorđević desetinama hiljada ljudi među kojima su bili razni celebrities: premijeri – komata dva (Srbije & Šumske), precednikkomata jedan (kalibra Lilića, pa je manje bitan), Zamenik The Vrhovnog Zvaničnog Mudraca – komata jedan, šef The Službe – komata jedan & ministri – komata 3-5.


Syndicate content