Da
Stari kontinent stari; prosečni fertilitet je nizak (jedno i po dete po ženi). Zemlje na istoku i posebno jugoistoku Evrope su u još težoj situaciji zbog snažne emigracije koja je najviša među reproduktivnom generacijom. To pogoršava demografsku strukturu jer se čak do petine fertilnih žena iseljava iz tih zemalja što uzrokuje snažno smanjene broja rođene dece (i posledično porast udela starije populacije).
Paradigma tog problema je situacija u našoj zemlji. Po trendu u proteklom delu godiine biće uspeh ako u Srbiji bude 67 hiljada živorođenih beba (isto kao 2012), dok će trend pada mortaliteta (na verovatnih 98 do 100 hiljada ove godine) oboriti stopu negativnog prirodnog priraštaja na (i dalje vrlo visokih) 32 hiljade, što je čak 4,5 promila.
Ekonomisti su dugo bili očarani snagom tržišta u promovisanju ekonomskog prosperiteta. Smitova ideja da sebični pojedinci (koji traže samo svoje lično bogaćenje) proizvode kolektivni prosperitet (kroz delovanje famozne ‘'nevidljive ruke tržišta''), odnosno teza o savršeno konkurentnim tržištama koja proizvode stabilnu ravnotežu, samo je jedna od mogućnosti. Jednostavno, model Adama Smita nije jedini, već samo jedan od mogućih (npr. tržišta mogu proizvesti previše nejednakosti ili neefikasno alocirati resurse; npr. tržišta bi nalagala da gradimo dva strujna dalekovoda).
Nova
Goran(che) Nikolić
NIKAD NAM NIJE BILO BOLJE!
Odgovorno tvrdim da u apsolutnom smislu Srbima, odnosno građanima ove zemlje nikada nije bilo bolje. Za čoveka je najvažnija stvar u životu ostvarenje sreće, ali pošto je to teško merljivo onda moramo naći neke druge kriterijume da sumarno ocenimo stanje u komeo se nalazi srpsko društvo. Da bi simplifikovao analizu poći od premise da su dve najbitnije stvari građanske (i ostale, kao npr. umetničke) slobode i ekonomsko blagostanje (ponderi pola–pola).
Ja sam ekonomista, ne sociolog, ali mislim da ne bi trebalo da ima spora da srpsko društvo nikada nije bilo slobodno kao posle 5. oktobra 2000. g. Podsećam da Srbija do 2000. g. praktično nije imala demokratski sistem vlasti, možda izuzimajući tzv. zlatno doba srpske demokratije (1903-14.), čiji je demokratski domet upitan.
Danas niko nije ’’okovan’’ zato što iznosi svoje mišljenje, koje je disonantno ili suprotno većini i (mnogobrojni) mediji nikada nisu bili slobodniji. Prema recentnoj (11. jul 2007) studiji Svetske banke naša zemlja je među najbolje kotiranim državama po zabeleženom ‘’značajnom’’ napretku u poboljšanju građanskih sloboda’’ kao i u kontroli korupcije, tokom protekle decenije. Prema izveštaju Freedom Haus 2006 Srbija spada u društva sa ’’zapaženim demokratskim dostignućima’’. U izveštaju se pokazuje da je Srbija od 2000 značajno popravila zbirni pokazatelj demokratizacije, zbirni pokazatelj zakonske regulative kao i zbirni pokazatelj ekonomske liberalizacije. Ipak, istina je da u poređenju sa većinom evropskih tranzicionih zemalja Srbija još uvek još uvek znatno zaostaje po vrednosti ovih indikatora.
autor teksta je mr Srđan Cvetković (cvele72), istraživač-saradnik ISI
Često se u naučnoj i široj javnosti postavlja pitanje o tome šta se nalazi u arhivama OZN-e vezano za događaje iz smutnog perioda srpske i jugoslovenske istorije 1944-1946, vremenu kada se učvršćivala revolucionarna vlast a tajna služba bila svojevrstan
domaćin bloga Srđan Cvetković istrazivac saradnik ISI : Budući da je bloger Goran bio svojevremeno kod menekao ilegalca u Studenjaku ilegalac koristim ovde svoje pravo pa kao ilegalac na blogu dovodem ilegalca. Svoje rad ce nam predstaviti Nemanja Dević koji ima 19 godina a već je napravio ozbiljno istrazivanje koje je pretočio u knjigu Istina pod ključem. Njegove godine nisam pomenuo da bi ga blogeri poštedeli kritike već kao ra
Jedna izreka kaže: ime je sudbina. Zamislimo da ime severne srpske autonomne pokrajine, Vojvodine, bude promenjeno. Novi naziv bi bio Srem, Banat i Bačka. Odnosno Autonomna pokrajina Srem, Banat i Bačka.
Postavlja se pitanje šta bi se time dobilo, odnosno da li bi promena imena severne AP bila svrsishodna. Dva su ključna argumenta u prilog promene imena, od kojih jedan ide u susret protivnicima, a drugi pobornicima veće autonomnosti Vojvodine.
Prvo, strah većeg dela srpske elite od stvaranja novog identiteta ('Vojvođani'), koji ima izvesnog uspeha (tako se izjasnilo nešto
Ako narodnjaci i SPS ostanu neutralni Tadić će pobediti na izborima i to ne suviše tesno. Naime, neutralnost DSS, NS i SPS bi donela oko dodatnih četiri (neto) procenta Nikoliću, što bi jedva bilo dovoljno da se ostvari ravnoteža glasova sa aktuelnim predsednikom, imajući u vidu prosto zbrajanje glasova kandidata, čiji će glasači izvesno podržati Tadića. Međutim, ono što će sigurno doneti nove glasove Tadiću su podrška skoro cele intelektualne i kulturne elite Srbije, (prirodno) ubedljivija kampanja kandidata DS (i skoro izvesna pobeda u TV duelu), veći rezervoar glasova među
Posle, teške, poslednje decenije 20. veka građani Srbije su sve više zaokupljeni dnevnim ekonomskim temama, koje ''život znače''. Sve je više interesovanja za stopu inflacije, kretanje kursa dinara, veličinu prosečnih zarada i penzija, a u skorije vreme raste zanimanje i za akcije, budući da većina nas očekuje da dobije obećanih 1000 evra od korporatizacije šest velikih državnih preduzeća. Mnogi, naravno, ne mogu da uoče da u mnogim društvenim pojavama leže ekonomski uzroci, dok se, s druge strane, često daje preteran značaj novcu u determinisanju političkih i