pritisnuo objavi, greška nije gotovo
p.s.13.28. (nedelja)...ko je raspoložen, neka napiše neku priču,bajku, bilo šta, sve je dozvoljeno,naravno, nikakva tema nije obavezna, može i neka kratka vest, za šta je ko raspoložen,sliku i naravno ...muzika neka poželi bilo šta , potrudićemo se da postavimo, uživajte, kada ja već ne mogu (ubiše me obaveze do večeras) ..
.Opuštanje,uživanje i dobre vibracije ne da su poželjne, nego obavezne
02.50 h..... magla kiša, hladno ružno,hm....
У полицама иза мог радног стола стоји књига
Петар Гудељ, На звезданим друмовима, читанка за VIII разред основне школе, седмо допуњено издање, Научна књига 1972 (прво издање одобрено 1966).
Занимљиве су ми овакве књиге, јер су нефилтрирани, објективни прозори у времена којих се не сећам (или једва мало, а и то често наопако).
Osetljivima i onima sa urodjeno jakim rodoljubivim osećanjima ne preporučuje se čitanje ovog bloga
Postoji mnogo knjiga i filmova na temu ljubavi prema domovini. U književnosti su tome naročito doprinosili - pesnici.
A od malih nogu su nam govorili da je domovina svetinja. Sećam se, kao što se sećaju i mnogi drugi, da su nas u prvim razredima pučke škole, naglašeno učili o domovini i rodoljublju. Govorili su, pored ostalog, da je domovina "nešto najvažnije na svetu", nešto "što se voli više od majke", više od devojke/mladića (što je eufemizam za ljubavnicu/ljubavnika), te da za domovinu treba da u svako vreme budemo spremni dati život, i tako to.
***
Ili blog posle koga više nema napred...nema ni nazad...a vrlo verovatno neće više biti ni trener92 ( nekad trener )
"Sadizam je (...) jedan logični apsurd: zadaješ bol i uživaš. A ako je jedan apsurd logičan, onda su svi apsurdi logični."
Crni Vitez Psovke
Samo jedna važna napomena. Nije mi namera da razmatram uređivačku politiku, kritikujem ili bilo šta u tom smislu , samo bih želeo da dobijem neke odgovore, ukoliko je to moguće!
Želeo sam nešto da napišem, pa mislim šta bi to bilo što ne bi izazvalo negativne reakcije svojom
sadržinom, reakcije koje bi rezultirale eventualnim isključenjem ( drugi žuti, - šut karta. Prim.prev. tre.)
Almost
"Ta ja nisam hteo
ništa drugo
nego da pokušam proživeti
ono
što je
samo od sebe
htelo
da izbija
iz mene.
Zašto je to bilo tako mnogo teško?"
...
Kad pesnici pišu romane, oni obično postupaju tako kao da su Bog, i kao da mogu poneku ljudsku povest da obuhvate celu celcatu pogledom, i da je shvate, i da je tako predstave kao da je bog priča samome sebi, bez ikakvih velova, pošto je on svugde i na svakome mestu. To ja ne mogu, kao što to uopšte pesnici ne mogu.
edit
Народ који нема своје књиге и свога писма, својих књигописаца и својих књигољубаца не може се назвати народом.
Dragi blogeri, treba mi pomoć.
Da počnem od početka...
Krajem avgusta Nacionalna Biblioteka Amerike je uvela nove jezičke kodove za Hrvatski i Srpski jezik (HRV i SRP). Ranije su bila dva koda u opticaju i to SCC za srpsku ćirilicu i SCR za Srpsku, Hrvatsku i Bosansku latinicu.
Problem
Srpska srednjovekovna istorija prilično je škrta sa podacima kada su u pitanju žene koje su je delimično oblikovale. Narodno, usmeno predanje je još škrtije i prilično neobjektivno. U usmenoj tradiciji veoma je bilo živo, (i lepo) sećanje na Oliveru, Lazarevu ćerku, udatu za Bajazita. Njena žrtva bila je za to vreme sasvim uobičajena i manje-više nije čak ni imala drugog izbora. Njena sudbina bila je na koncu nesrećna jer je i pored velikog uticaja koji je imala na odnose Imperije i Srbije, poštovanja u okruženju i nesumnjivo raskoši, podelila tešku sudbinu svog muža. No, ovo nije priča o Oliveri. Nije priča ni o Irini Kantakuzin, ženi Đurđa Brankovića, koju je predanje ovekovečilo u slici Proklete Jerine zarad čijeg hira se gradi velelepna tvrđava.
Ovo je priča o Mari Branković. Ko je Mara? Zašto je Marina sudbina zanimljiva? I još zanimljivije zašto je Marina sudbina zaboravljena i skrajnuta? Zašto o njoj ima više podataka na stranim jezicima, nego na našem? Da li se iko od vas seća da ju je ikad pomenuo neki profesor istorije, ma kad da ste je učili?