Bismilahir-rahmanir-rahim!
بسم الله الرحمن الرحيم
U ime Boga (Alaha), Milostivog, Samilosnog.
Ovim rečima počinje jedan od najvećih romana novije srpske književnosti, Derviš i smrt M. Selimovića.
Na stranu primedba Alije Isakovića da je ironično što jedan od najvećih srpskih romana počinje deklaracijom islamske vere, muslimanskim Vjeruju. Nego, primetih
Vest da će Beograd za dve godine na Adi ciganliji, preko puta nudističke plaže, dobiti crkvu u obliku broda dočekala me je u tuđini, gde svaka vest o pravoslavlju i srpstvu za mene ima i te kako veliku vrednost.
Dok sam protiv svoje volje bio zarobljen na aerodromu u Frankfurtu, preko mailing liste „Pravoslavlje über alles" dobio sam vest o izgradnji crkve na vodi. Sveštenik Slavko Božić se požalio javnosti da u Beogradu, kao i u celoj Srbiji, nema više slobodnog zemljišta za izgradnju pravoslavnih objekata, ali da je tim pravoslavnih stručnjaka za urbanizam i građevinarstvo našlo rešenje za ovaj problem.
...iako je u pitanju konstantan love/hate relationship.....
Beograd če uskoro dobiti crkvu u obliku broda. Gradiće se od sibirskog kedra, koštaće oko pola miliona evra. Sredstva će obezbedti Arhiepiskopija beogradsko-karlovačka i ljudi dobre volje. Patrijarh je dao svoj blagoslov i čim crkva bude završena biće porinuta kod donjeg špica Ade Ciganlije.
AleXandar Lambros
Papa je konačno odlučio da se oglasi povodom pandemičnog seksualnog zlostavljanja dece u katoličkoj crkvi:
„Iako su počinjeni strašni i veliki gresi, naš Gospod uči nas da okrenemo drugi obraz i oprostimo onima koji su grešili protivu nas. Zbog toga, uprkos strašnim nedelima koja su počinili, crkva mora da nastavi dalje i oprosti toj deci.
Možda ipak ima boga, mada bez državnog tužilaštva, suda i medija, ne bi od njega bilo neke vajde. Bar sudeći prema njegovom dosadašnjem tolerisanju zla koje najosetljivijem delu čovečanstva – deci, nanose njegovi zemaljski administratori. Najčešće nekažnjeno. Ili kažnjeno poput slovenačkog katoličkog paroha, Slavka Štefka koga je, onomad, sud u Ptuju kaznio sa godinu dana i pet meseci zatvora, zbog seksualnog zlostavljanja četvoro dece. Uz to mu je sud zabranio da ubuduće drži časove veronauke deci, kao i da im se približava na manje od sto metara, a ne sme ni da ih zove. Njegov poslodavac, katolička crkva ga, tim povodom, nikako nije kaznila, verovatno jer su aranžmani za letovanja na Baliju već popunjeni.
Ali je zato, njegov kolega po poslu i neljudskosti, 62-godišnji paroh Franc Frantar, juče konačno, fasovao aps. Kako njegov advokat reče, u ljubljanski zatvor »Dob« je došao dobrovoljno. Jedino što još mora da nađe nekog ko bi mu poverovao, jer pomenuti sveštenik već deset godina beži kako od suda, tako i od kazne koju mu je sud, zbog pedofilije odredio. Naravno da mu to ne bi uspevalo tako lako da mu njegov poslodavac, u bežanju od ovozemaljske pravde, nije zdušno pomagao. Iako je pomenuti sveštenik seksualno zlostavljao dete.
gost autor Džulija Golin, stručnjak za Balkan i član savetodavnog odbora Američkog saveta za Kosovo
Ljudi zakopavaju istoriju da bi je ponovili. Džon Ranc, predsednik preživelih iz logora Buhenvald, u pismu 1996. godine upućenog „Njujrk Tajmsu", napisao je - „Ironično je što je uz pomoć SAD 1990-ih godina predsednik Franjo Tuđman uspeo da prošle godine ostvari ono što nacistima i njihovim saradnicima u Drugom svetskom ratu nije pošlo za rukom, a to je iskorenjivanje čitavog stanovništva Srba iz Srpske Krajine ... danas je fašistički režim Ante Pavelića zvanično rehabilitovan u Hrvatskoj. Ulice i javni objekti nose imena tvoraca holokausta, oživela je valuta iz nacističke ere, dok se broj poklanih ljudi i obim pokolja preinačuje".