Mnoga deca u sredinama koje jedva da imaju struju nikada nisu bila u prilici da vide pozorišnu predstavu pa je to odličan povod da pozorište dođe kod njih. Moja drugarica Gaga glumica, osim što glumi u Niškom narodnom pozorištu, član je i malog, ali vrlo ozbiljnog putujućeg pozorišta koje ima veoma uzvišene ciljeve, da širi kulturu i ideju pozorišne umetnosti. Priča koju je Gaga donela sa jednog od gostovanja me je zasmejavala. Ali da napravim mali uvod.
Ranije se znalo. Svak selo ima svoju seosku ludu. Majke su plašile decu kad zabrljaju "Ako tako nastaviš, bićeš kao ovaj". Moj Niš se nalazi u pitoresknoj Nišavskoj kotlini i ka njemu gravitira 99 sela. Vremenom, s razvojem i rastom Niša, okolna sela su postala periferija grada, pa je Niš Pa iumesto jedne imao 100 gradskih luda. pspada da, u današnje vreme, nije toliko ekskluzivno biti lud.
Pukovac, selo na jugu Niša, osim što je poznato kao najveći uvoznik "gucci" i "prada" garderobe marke "original", poznat je kao mesto "mirnih" i "pitomih" ljudi koji se poput Robina Huda suprostavljaju mnogim nepravdama koje ih okružuju. Ako je Niš grad sa sto gradskih luda onda je Pukovac selo sa 100 šerifa. Svako isteruje svoju pravdu. Poznato je da u lokalnom vozu Pukovčani ni ne pomišljaju da plaćaju kartu, ako kondukter u autobusu greškom potraži kartu od "native Pukovacianinan" može da dobije po nosu. U Pukovcu se čak ni struja ne plaća. Decnijama. U novinskim izveštajima su opisane brojne situacije sa "dešavanjem naroda" kada radnici u plavim kombinezonima jedva spasu živu glavu, osujećeni u sprovođenju radnog zadatka isključenja neplatiša. Iz nekog razloga mnoge ulice u Pukovcu čak ni nemaju svoj naziv.
Pogađate već. Gagino pozorište je u sklopu svoje društvene uloge gostovalo u Pukovcu. U kombiju su doveženi najosnovniji delovi kulise, par reflektora, organizovana je improvizovana bina u domu kulture, postavljene su stolice, sala je ugrejana, svetlo prigušeno... Predstava "Vuk i tri praseta" je privukla sasvim solidno interesovanje roditelja dece od dve do deset godina. Deca su budno pratila prasiće kako se igraju. Kao građevinska inspekcija su nadgledali radove na pravljenju sve tri kućice. Uigrani glumački ansabl je davao sve od sebe igrajući praseću predstavu, baš oko 29-og novembra.
A onda se pojavio veliki zli vuk. Prasići su se uplašili. U publici je nastao tajac. Ako se sećate, pre nego pobegnu u svoje kućice, prasići beže dva tri kruga oko šumice dok veliki zli vuk pokušava da ih stigne. I baš kada je uzbuđenje doseglo vrhunac čula se masovna podrška mlade pozorišne publike:
"Izedi gi! Izedi gi!..." (a sada prevod: "Pojedi ih! Pojedi ih!")
Nakon predstave glumci su imali razgovor o delu. Jedno od pitanja koje je se rutinski postavlja deci je da li su se poplašili.
"Ne bre. Mi se icepamo od smejanje." (Ne, baš na protiv. Hvala na pitanju. Baš smo se slatko nasmejali.)
"Izedi gi" predstava ima i svoj nastavak par nedelja kasnije u Sloueniji. U Koprou. Sve isto. Kombi, bina, prasići... Po završetku predstave objektivna domaća publika aplaudira a uz dubine sale se čuje neko od roditelja kako, ovoga puta, u šaljivom tonu skandira:
"Izedi gi! Izedi gi!..."