piše: Nikolina Ljepava
Pisala ovih dana njanja o cyber šikaniranju poznatom na engleskom kao cyberbullying. Nasilje nažalost nema granica a kroz nove tehnologije ono dobija svoju novu formu u obliku maltretiranja putem pretnji i prozivki koje stizu preko mejlova, telefona, društvenih mreža...maltretiranja od koga je teško pobeći i koje može da ostavi teške tragove i na odraslima a kamoli na deci. Ova nova forma nasilja sve je zastupljenija medju mladjom generacijom, naročito preko društvenih mreža. Formiranje takozvanih "hejt" grupa na FB u kojima se odredjeno dete izlaže podsmehu i javnom linču ("svi koji mrze Pericu i misle da je kreten") postalo je sve češća pojava i u svetu i u našim krajevima. U mnogo slučajeva ovo je samo jedna od manifestacija nasilja u RL, kao u slučaju dečaka Ivana iz Bjelovara u Hrvatskoj kod koga je dugotrajan lanac vršnjačkog zlostavljanja prekinut upravo posle otkrivanja hejt FB grupe i reakcije javnosti na snimke zlostavljanja deteta koji su tu objavljeni.
Ali u kao i u TV shopu - to nije sve! Šta kada sama deca svojim nepromišljenim postupcima dovedu sebe u situaciju da potencijalno danas - sutra budu cyberzlostavljana? Šta kada su oni sami autori kompromitujućih snimaka?
Ili da se vratimo na početak - znate li šta je sexting?
To je slanje fotografija, video klipova i sličnog provokativnog seksualnog sadržaja putem telefona (primarno) a po široj definiciji i putem Interneta. Inače veoma popularan način "komunikacije" izmedju današnjih tinejdžera (a sve više i mladje dece pošto se granice seksualnih eksperimentisanja na užas nas roditelja pomeraju sve niže i niže). Istraživanje radjeno u USA utvrdilo je da je više od jedne trećine tinejdžera nekada u životu nekome poslalo svoju razgolićenu fotografiju ili klip a skoro polovina je primila takvu poruku. Ne znam koji su podaci za Srbiju i zanima li se ko za tako nešto, ali se plašim da nisu znatno različiti.
Kako te fotografije i klipovi nastaju? Pa u najvećem broju slučajeva autori su sama deca. Znate ono - dečko i devojčica, zaljubljeni "najviše na svetu", on joj traži da mu ona pokaže koliko ga voli time što će mu poslati svoju provokativnu sličicu ili video klip... pa jos provokativniju... Slicica završava kod njega u telefonu..pa kod druga...pa kod drugog druga...a kad raskinu ista nastavlja svoj digitalni život na Facebooku ili Youtube.... Naravno - vredi i obrnuta priča, ni dečaci nisu poštedjeni ovakvih situacija i osveta ostavljenih devojaka u vidu neprikladnih slika na svim mogućim društvenim mrežama. Takve slike i klipovi završavaju ulinkovani i tagovani na Facebook grupama, često sa punim imenom i prezimenom osobe koja je na njima, a u zavisnosti od toga gde su hostovane mogu ostati i kao dugoročni "digitalni trag" na Internetu kojeg će se dete u budućnosti teško osloboditi. Nažalost takvi materijali često završavaju i u rukama pedofila.
Ma koliko možda nekim roditeljima odraslim u drugačijem okruženju i nenaviklim na sjaj i bedu online komunikacija sve ovo delovalo previše... nestvarno i neopipljivo, imajte u vidu da je za našu decu taj svet realan; njihov socijalni život odvija se koliko uživo toliko i velikim delom u online okruženju. A svi znamo koliko je socijalni život bitna stvar u životu jednog tinejdžera.
Seksualno eksperimentisanje normalan je deo razvoja svakog deteta u tom uzrastu, a sexting je jedan od savremenih načina na koji se to ispoljava. Sa druge strane, posledice koje takvo eksperimentisanje može da nosi u ovom slučaju su dalekosežne, ma koliko u prvom momentu možda samoj deci delovale bezazlenije od "konkretnih" odnosa. Osamnaestogodišnjakinja iz Ajdaha se prošle godine obesila jer nije više mogla da trpi pritisak i maltretiranje u školi kome je bila izložena posto je bivši dečko njene obnažene fotografije distribuirao po školi..
Nažalost, ovo nije usamljen primer, a deca postaju svesna šta su uradila tek kada im se posledice svega obiju o glavu. Što naravno nije ništa neuobičajeno za tinejdžere ubedjene da se loše stvari "samo njima neće desiti".
I sta mi tu sad možemo, kao da nam nije dovoljno standardnih muka roditeljskih nego su nam još samo i ove Internetsko - tehnološke bile potrebne?
Možemo i moramo da se informišemo pre svega. Mnogo se toga promenilo od vremena u kome smo mi odrastali, tehnologija i interaktivni mediji su uz sve standardne roditeljske dileme i probleme doneli i potpuno nove, probleme sa kojima se ni jedna generacija roditelja ranije nije suočavala.
Moramo da se upoznamo sa novim tehnologijama (ko ovo čita po svoj prilici bar donekle jeste), još uvek je veliki broj roditelja koji su malo ili nimalo kompjuterski pismeni i svesni načina na koji mladi komuniciraju. Da shvatimo i prihvatimo da je online okruženje postalo važno socijalno okruženje za mladu generaciju, da nosi mnogo dobrih stvari ali i potencijalne negativne (na kraju krajeva nije li tako sa većinom stvari na svetu?). Ali uz sve to čarobni recept ne postoji - i ključ je, kao i za sve ostalo, u odnosu nas i našeg deteta, medjusobnom poverenju i dobroj dvosmernoj komunikaciji.