Pre skoro 4000 godina, u jednom od najstarijih poznatih zakonika, vavilonski kralj Hammurabi istice da je cilj zakona da donese pravdu, kako onaj jaci nikad ne bi povredio onog slabijeg. Kako kaze Dayton i Dupre vremenom se nije promenila ni osnovna ljudska priroda, niti je promenjen osnovni cilj zakona. Mudro izgradjeni i primenljivi zakoni mogu posluziti kao efikasno sredstvo zastite najugrozenijim medju nama od onih koji bi ih zeleli povrediti. Inspirisana nekim dogadjajima iz skole moje cerke citala sam dosta literature na temu bullying ili sikaniranje.
U skoli moje cerke su najavili da ce im prikazati film Adina's Deck koji se bavi ovim problemom medju decom skolskog uzrasta, ali je preporucljiv i za odrasle. Osnivac Adina's Deck-a je Debbie Heimowitz, koja se bavi filmskom industrijom a ima Magistraturu iz Obrazovanja sa Stanford Univerziteta. Jason Azicri je nagradjivani scenarist koji momentalno radi na svojoj Magistraturi iz Psihologije. Ja sam videla smo neke trejlere ovih epizoda i da vam kazem jedva cekam da ih prikazu u skoli moje cerke jer mogu i roditelji da prisustvuju projekciji.
Cyberbullying obuhvata skup agresivnog ponasanja koji se realizuje putem elektronskih medija. To je agresivni, namerni akt koji grupa ili pojedinac vrsi prema individui koja ne moze da se lako odbrani, koristeci elektronski oblik komunikacije, i to u vise navrata u roku od nekog vremenskog perioda. Jedan drugi naucnik kaze da je cyber sikaniranje koriscenje IT tehnologija u svrhu namernog, ponovljenog i neprijateljskog ponasanja pojedinca ili grupe prema jednoj ili vise osoba. Оvо је relativno novi oblik sikaniranja koji poprima sve vise i vise paznje u istrazivackim krugovima.
U skolskim i naucnim krugovima ucitelji i istrazivaci su zabrinuti zbog alarmantnih brojki koje ukazuju na povecani broj samoubistva medju decom koja su bila izlozena cyber sikaniranju. Dobro je da se radi na razumevanju ovog problema jer jоs uvek se relativno malo zna o nekim aspektima online sikaniranja, na primer motivacija i ciljevi onih koji sikaniraju, onda dugorocni uticaj na one koji trpe sikaniranje kao i obim razlike izmedju online sikaniranja i onog licem u lice. "Nagrada" za upustanje u online sikaniranje dolazi odlozeno jer je ovakvo sikaniranje tekstualno (slanje e-maila, text poruka, fotogragija, chat forumi itd), za razliku od onog lice u lice kod kojeg je "nagrada" odmah vidljiva. Jedan od najinteresantnijih aspekata sikaniraja se odnosi na rodne razlike u stopama ovih ponasanja. Tradicionalno, muskarci (ili decaci) su se bavili ovim sportom vise od zena (devojcica), ali cyberbullying je omogucilo neko izjednacavanje snaga jer kontakt sa zrtvom nije neposredan vec preko cyber prostora i to je dovoljno da zenama (devojcicama) da potrebnu "odvaznost" za online sikaniranje. Jos jedna komponenta upustanja zena u online sikaniranje je cinjenica da one dele vise licnih informacija izmedju sebe, sto naravno pruza vise prilike za sirenje tih poverljivih podataka, kao i za manipulaciju. Cinjenica da oni koji vrse cyber sikaniranje ne vide strah ili bol u ocima svojih zrtava, smanjuje njihov potencijal da shvate sta su uradili, da osete neko kajanje ili saosecanje prema svojoj zrtvi. A to su neki od faktora koji ce doprineti da nekad u buducnosti ta osoba shvati sta je uradila, pokaje se i prestane sa tim ponasanjem.
Sve ovo je jako tesko za decu. Postoje istrazivanja , mada ne dovoljno, koja ukazuju na veoma los uticaj cyber sikaniranja na decu starosti od 10 godina pa nadalje. Procena neravnoteza snaga u cyber interakcijama je mnogo komplikovanija od one u tradicionalnim formama sikaniranja. Jedna od glavnih karakteristika cyber sikaniranja je nemogucnost da zrtva pobegne od toga jer ona moze dobiti tekst poruku bilo kada, isto i e-mail poruku i to u bezbenosti svoga doma. Znaci nema bezbednog mesta. U jednom istrazivanju Vandebosch and van Cleemput (2008) kazu da osobe koje se upustaju u cyber sikaniranje obicno poznaju svoje zrtve u pravom zivotu, ali kriju svoj identitet, kao i da obicno nemaju hrabrosti da sikaniraju svoje zrtve u stvarnosti jer se uglavnom radi o osobama koje su im bliske po snazi i sposobnosti. Sama cinjenica da je onaj koji sikanira anoniman dozvoljava mu da da se oseti jaci od svoje zrtve.
Nasilnicko ponasanje izaziva neopisivu ljudsku patnju koja moze da se reflektira na celu zajednicu. Stete koje mogu biti nacinjene putem sikaniranja mogu sadrzati poremecaje u ucenju, izostajanje sa posla, mentalne i fizicke bolesti, povecane zdravstvene troskove, zloupotreba substanci, oruzje u skolama, nasilje, kriminal pa cak i samoubistva, ili tragedije tipa Columbine - gde su psiholoski krhka lica gurnuta van njihovih granica tolerancije sikaniranja i zlostavljanja.
Svi znamo da je najbolje da svoju decu ucimo lepom ponasanju kod kuce. Zato svi roditelji i svi clanovi zajednice moraju da ucestvuju u borbi protiv sikaniranja kako bi se poslala jedinstvena poruka da maltretiranje dece nece biti tolerisano, niti u u skoli, niti na ulici, online ili bilo gde.
Ujedinjene Nacije su donele Konvenciju o pravima deteta koja je usvojena i otvorena za potpis, ratifikaciju i pristupanje - Rezolucijom Generalne Skupstine 44.25 (1989). Cudno je da su Sjedinjene Americke Drzave jedna od dve zemalja koje nisu ratifikovale ovu Konveciju jer su oni bili kljucni u samom procesu pripremanja Konvencije. Oni su inicirali sedam artikla. Kriticari naizgled ne razumeju da Konvencija, kao i svaki sporazum UN za ljudska prava obuhvata tri principa: 1) pristup je volonterski jer podrazumeva da doticna zemlja zeli da se ponasa u skaldu sa standardima date konvencije; 2) odbor ima ulogu da samo pomogne narodima da ispune svoj cilj; 3) ratifikacijom bilo koje Konvencije nacije ni u kom smislu ne predaju deo svog suvereniteta;
Korisceni podatci iz: Vandebosch, H., & van Cleemput, K. (2008). Defining cyberbullying: A qualitative research into the perceptions of youngsters. CyberPsychology & Behavior, 11, 499-503.
Dayton, J. and Dupre, A. (2007) From the common bully to the cyber bully: Finding effective law and policy remedies. - Paper presented at the University of Maine School of Law, 23 July