"...for the sake of the variety of conversation..."
Da se odmah razumemo, ovaj tekst bi mogao da se nazove i ovako: "U krevetu sa Javier Bardemom i Ms Moneypenny", ali ne bi bilo u redu da odmah otkrijemo sve, zar ne? Predigra je uvek bila i uvek će da bude sastavni deo. Bez toga nema ni onog drugog, stoga...
... da li znate, ko na pitanje koliko je sati odgovara sa: "Deset. Tri i deset."
Bond, James Bond. All brand and new. Happy and shiny. Pa ustvari dobro, nije baš ko iz radnje nov. Izhaban je pomalo. I opet izgleda da nije baš ni srećan, a ni ne zrači baš. Više onako radioaktivni mrgud sa izanđalom harizmom. Ili tako izgleda sa samog početka. Mislim, moramo da volimo Bonda, zar ne?
"Q: The Walther PPK/S nine-millimeter short. It's been coded to your palmprint so only you can fire it. Less of a random killing machine, more of a personal statement."
I ispostavilo se da moramo. Da je posle toliko klišejski urađenih akcionih heroja, sve zajedno sa par prethodnih James Bondova, Mr Craig ipak pokazao svima. Izgleda da je nam je draži jedan izmučeni i staromodni James, jedan koji ima lica svih nas po malo. Ok, Roger i Šon nisu to sebi mogli da dozvole. I njima skidam kapu, živeli su u drugo vreme. Bili su Bondovi kojima se moglo pozavideti. Bili su frajeri svog vremena.
Očigledno da biti frajer u ovo doba podrazumeva nešto drugo. Pa šta to Craig ima, a ostali akcioni heroji do sada nisu skontali?
Ljudskost. Mogućnost za grešku. Ranjivost. Sumnju. Razočarenje. Strah. Sve to pomešano sa šmekom. Shaken, not stirred.
"James Bond: A radio and a gun. Not exactly Christmas, is it?
Q: You weren't expecting an exploding pen, were you?"
Ostavljen je sam, ovoga puta na milost i nemilost gledalaca. I mislim da će osvojiti srca. Mislim da je više čovek od svih prethodnih, da je odgovorio vremenu kome smo dali toliko toga veštačkog. Vremenu u kome se vrednuje plastika više od prirodnosti. Vremenu u kome je bit šmekerizma ostao zaboravljen. Da je biti šmeker u ovo doba ustvari biti živ.
Ne lutka na ekranu. Mislim da je to ovaj JB postigao. Biti sve što bi jedan čovek morao da nosi sa sobom. I biti živ.
"M: [Writing Bond's obituary] What do you say about a man like that?"
A šta onda reći o M, Javieru Bardemu i Miss Moneypenny? Da li su i oni dorasli zadatku?
Pa treba biti stvarno iskren i reći da jesu. Meni je Judi Dench legendarna glumica koja nije pala na mnogo težim rolama, ali kada sada uporedim, šta je teže odigrati od onoga gde ste najviše u klišeu. Gde je za vas već sve postavljeno. Gde se tačno očekuje šta treba da budete. Na njenom licu se ne vidi ništa sem onoga što je potrebno za ovakvu franšizu.
Moneypenny - Naomie Harris - je ipak prva Moneypenny koja je upucala 007. Na više različitih načina. I ne bi joj oprostio ništa. I oprostio bih joj sve. U isto vreme. Verujte mi.
"Raoul Silva: England... Mi6... so old-fashioned!"
O Javieru ipak koja reč više. Pitanje je kada glumac uzima ulogu negativca u Bondovskom filmu, jel? Kada ste dovoljno zreli, kao glumac, da se nosite sa definitivnim porazom i da ste u mogućnosti da i dalje gledate smrti u oči i nosite se sa tim?
Pa ako bih nešto trebao da kažem onda JB (interesantno, isti su im inicijali, mislim Jamesu Bondu i Javieru Bardemu, a ovde mislim na Javiera) i njegova uvodna scena opisuju da li je dorastao. Jedan pozorišni kadar, koji traje duže od očekivanog za film, daje crtu koju inače ne očekujete od Javiera. A do kraja cele te scene iznenade vas i on i Bond.
Javier je ipak odigrao dovoljno uloga da bi ovde bio valjani negativac. Sem toga, što je inače takav ženama još više sexy (ili makar tako kažu), to verovatno treba uzeti u obzir.
Koliko razumem, treba jedan iskusan da bi parirao drugom iskusnom.
"James Bond: Everyone needs a hobby...
Raoul Silva: So what's yours?
James Bond: Resurrection."
I šta na kraju reći - da li je vredan gledanja? Pa da. I više nego. U trenutku kada se u bioskop ide da se gledaju fantasy filmovi (ništa protiv istih) i kada su nedeljni bioskopi uglavnom lake komedije (ništa protiv ovih takođe) i nema dobrih staromodnih akcija, verujte mi - 007 dođe kao lek na ranu. Sve u svemu, kod samog filma postoji jedan detalj koji mu može biti zameren, ali i neka.
Mislim da mu je to i prava odlika. Da je grešan. Kao i novi James Bond. Živ. Zato nam se i sviđa. Kao što bi Judi rekla:
"Though much is taken, much abides; and though
We are not now that strength which in old days
Moved earth and heaven; that which we are, we are;
One equal temper of heroic hearts,
Made weak by time and fate, but strong in will
To strive, to seek, to find, and not to yield."
Alfred,Lord Tennyson (1809-1892) 1833
P.S. I sad lična poruka. JB, pripazi gde ideš. Jer u ma kom krevetu da završiš, Moneypenny će jednom završiti u mom. Da ne bude posle da nisam rekao.