gost autor: čovjek sa kojim sam se na blogu po pravilu uvijek žestoko 'kačio' - not2old2rock
Danas je umro Pavle Minčić, jedan od onih koji su mi ulepšali detinjstvo.
U ova smutna vremena uvek je pravo vreme da se prozbori koja o moralu i o poštenju, ali ja bih da se nadovežemo na Apostatin tekst i prozborimo još po koju o dvostrukim aršinima (kome se tema ne dopada nek ide u crkvu što rece jedan).
Ovaj tekst je objavljen u Novostima:
"U jednom beogradskom listu za decu objavljen je strip u kojem se glavni junaci hrane pečenom decom. Da se otkloni svaka eventualna zabluda, nacrtano je dete nabijeno na ražanj iznad vatre, a okolo iskežene spodobe čekaju ručak. Jezivo. Da mozak stane. Taj udžbenik kanibalizma došao je iz Francuske, pod bezazlenim imenom "Merlin i Deda Mraz".
Pre neko veče, da ne imenujem televiziju, jer tu bitne razlike nema, emitovan je film gde pečena deca nisu na jelovniku ali zato jesu sirovi ljudski vratovi: krv šiklja na sve strane, zamućene oči, životinjski urlici, čupanje unutrašnjih organa, žvakanje. Jezivo. Da mozak stane.
Ima tome oko dve godine kako sam napisao i objavio tekst, apel, jauk da država, Vlada Srbije, uredbom, zakonom, kako god bilo, zabrani emitovanje filmova s elementima brutalnog nasilja, na televizijama s nacionalnom frekvencijom, a i šire. Povodom toga javilo se nekoliko društvu poznatih ljudi, među njima i tadašnji predsednik Demokratske stranke, te me izgrdiše na pasja kola jer, evo, Dmitrović hoće da uvede cenzuru, to su retrogradne snage, protivnici progresa, aveti devedesetih, s takvima nećemo u Evropu...
Moja osnovna teza bila je, i ostala, da brutalno nasilje, u stvarnom životu ili na filmu (posebno na filmu, jer to nam je stalno pred očima, dnevno i po nekoliko sati) ostavlja trag u čoveku, skladišti se u dubokim slojevima naše podsvesti i kod određenog broja ljudi, iznenada, logikom koju nikada nećemo dešifrovati, aktivira se u formi krvavih tragova.
Otuda, uglavnom otuda - ubeđen sam, imam bezbroj razloga da budem ubeđen - ova jeziva ubistva po Srbiji, kao preslikana s filmske trake neke američke ili britanske produkcije, kada do juče miran, kulturan, snishodljiv čovek pobije nečiju celu porodicu, ili uzme pušku, krene ulicom i ubija sve koji naiđu, ili, što ranije nikada nije bilo, sin ubije roditelje, majka dete, otac sina, sestra brata.
Ništa od svega ovoga država - ministarstva obrazovanja, kulture i informisanja, ne znam ko je nadležan - ne vidi kao problem, razlog za intervenciju. Ugledni psiholozi, psihoterapeuti, sociolozi upozoravaju da je zastrašujući stepen agresije koja se sliva sa stranica i ekrana naših medija, ali džaba, nema ko da ih čuje.
Umesto toga Vlada Srbije priprema za usvajanje Građanski zakonik koji će zabraniti roditeljima da fizički kažnjavaju sopstvenu decu. Ide se na princip odgoja kroz razgovor. Sedmogodišnje dete uzme očev čekić s balkona i razbije prozor, a onda otac i majka sednu i dva, tri sata objašnjavaju nasledniku zbog čega to nije dobro. Efekte takvog "kažnjavanja" gledamo svakoga dana po osnovnim i srednjim školama Srbije, gde profesori jedva izvlače živu glavu pred učenicima na koje više ne smeju ni glas da podignu, taman da ih ovi pljuju u lice, kao što se inače i događa."
Ratko Dmitrović
http://www.zlocininadsrbima.com/Novost.aspx?Naslov=P?d?g?gi??-iz-Srbi??%3A-P?c?n?-i-drug?-d?c?
Verovatno bi se, ako ih uopšte ovde ima, na prste jedne ruke mogli nabrojati oni koji bi "prsi junačke" pred Ratka Dmitrovića u zaštitu istakli i kojima naslov ne bi zvučao kao dobar predlog za "odnos" prema autoru teksta, što razumem, pre NIKO ili skoro niko (za Velvet Underground ne znam) što ne znači da mogu da zažmurim pred ovim što je napisao, a ama baš niko drugi nije reagovao (Ršum?)
To što je crtež ove teško poremećene osobe potiče iz Francuske ne znači da treba da upadamo u neke besmislene stereotipe, to ostavljam onima što "mućni glavom" i slične smatraju za intelektualne i moralne gigante, mada ne bi bilo loše da čitava francuska javnost porazmisli pre nego krene da bilo kome deli moralne lekcije, a odobrava priče o paelji od beba i kuskusa sa ocima devojcice. Avaj, ne bi me začudilo da pri nekom sledećem snimanju Asteriksa neka organizacija za zaštitu životinja cikne zbog besomučnog galskog proždiranja prasića i ne sumnjam da bi se istima pridružila, po principu žaba-noga-potkovica, neka ovdašnja pridrž da... grupa građana budžetsko-sisackog tipa, čisto da opravda svoje postojanje, ali DETE NA RAŽNJU, koga to briga? Možda da je bilo u boji, eto "borkinja", ali OBIČNO dete, doduše NA RAŽNJU, koga briga?!
Na blogu kod apostate videli smo razne bestijalije na crtežima i pojedinci(evrofanatici)su to pravdali slobodom štampe, mogu li i decu na ražnju? Sa ili bez ALI?
Dakle, KAKO je OVO promaklo kompletnoj (srpskoj) javnosti?
Da li je toliko bitno KO govori ili je bitnije ŠTA govori?
Na kraju, sramota me je što citiram Ratka Dmitrovica, što mu pišem ime. Teško da nas dvojica imamo dodirnih tacaka (osim ove) i necu više da se pravdam i 'bem ja takvu štampu gde decu peku na ražnju i društvo gde niko ne reaguje, nego mu obraz spašava Ratko Dmitrovic, zato ovaj tekst.