Nasilje u školama

Biljana Beba Knežević RSS / 19.12.2008. u 14:21

Ovo je rad učenice sedmog razreda S.V:

Nasilje,tu oko nas

 

Nasilje je česta i previše opasna pojava među decom,ali i odraslima.Deca mnogo puta ne kontrolišu svoje ponašanje.Dešava se da vređaju i povređuju svoje drugove neshvatajući koliko je to opasno.

U mome razredu ima dosta nasilja medu dečacima,naročito prema jednom učeniku.Njega smatraju lošim,glupim i nesposobnim.To im je razlog da se uortače njih desetak i da ga napadnu.Na njemu redovno izvode kečerske poteze i druge grubosti.To izgleda jako ružno i bolno.Devojčice su se vise puta žalile razrednici.Ona je pokušavala smiriti dečake,objasnjavajuci im opasnost takvog nasilja.Razgovori, ubedivanja i kazne nisu pomogle.Dečak mnogo ispašta.Mnogi govore da je on retardiran i da mu to ne smeta.Meni ga je mnogo žao.Mislim da je i on dete i da ima osećanja kao i mi.Plašim se da će ovo nasilje nad njim ostaviti strašne posledice.On je izgubljen u društvu.Zna da ga ne vole.Uvek beži što dalje od učionice u kojoj imamo čas.Plaši se jer ga tuku,bacaju njegove stvari,ponižavaju.Mnogo puta mu curi krv iz nosa.On se ne sme žaliti,samo beži. Ja sam više puta plakala jer mu ne mogu pomoći,a moram to gledati iz dana u dan.Mene to boli kao da nasilje vrše na meni.

Ja se nadam da će se svi potruditi da nasilje prestane.Želim da odrastamo zadovoljni i zdravi,daleko od tuče,mučenja i nasilja.

 

S.V, VII-2

 

Ovaj rad mi je prosledila prijateljica I.B koja u toj školi radi kao nastavnica. Rekla mi je da nastavnici, uprkos redovnim dežurstvima za vreme odmora, ne mogu mnogo da utiču na sve to, osim slabim ocenama iz vladanja, koje, očigledno nimalo ne sputavaju učinike da nastave sa zlostavljanjem. Takođe mi je rekla da su nastavnici "nikako" zaštićeni, jer je doživela da učenik prođe pored nje i "uhvati je za zadnjicu" ili je nudi kondomima. psuju nastavnike kad se umešaju u tuču da razdvoje decu. Često, ta ista deca, odlaze i žale se pedagozima na tretman nastavnika.

 

 

 

 



Komentari (40)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 15:22 19.12.2008

.......

Grrrr... napisah komentar, pa mi nesta. Jovo-nanovo...

Ovo je ogroman i za mene nesaglediv problem. Toliko smo okruženi i prenatrpani scenama nasilja - od crtanih filmova do horora, od vesti do dokumentaraca, te nema brutalnosti koju nismo videli na velikim i malim ekranima, a često i uživo.

Čekajući nekakva sistemska rešenja, svako mora da pođe od sebe. Da postavi sebi pitanje koliko sam ja agresivan/na? Koliko ja podstičem agresiju i nasilje? Koliko često aplaudiram nasilju? Koliko sam ljudi ubila/o u mislima i rečima? Da li to što to nisam uradila/o i stvarno, mene čini manje agresivnom osobom?

Postali smo rezistentni na lepo, pristojno, plemenito, ljubavno...
Kad je neko brutalan - kažemo da je realan i iskren.
Kad je neko prost i drzak - vadimo se na slobodu govora.

Kolika je moja odgovornost?
Ništa manje i ništa više - to je već dosta...
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 15:39 19.12.2008

Re: .......

margos
Grrrr... napisah komentar, pa mi nesta. Jovo-nanovo...

Ovo je ogroman i za mene nesaglediv problem. Toliko smo okruženi i prenatrpani scenama nasilja - od crtanih filmova do horora, od vesti do dokumentaraca, te nema brutalnosti koju nismo videli na velikim i malim ekranima, a često i uživo.

Čekajući nekakva sistemska rešenja, svako mora da pođe od sebe. Da postavi sebi pitanje koliko sam ja agresivan/na? Koliko ja podstičem agresiju i nasilje? Koliko često aplaudiram nasilju? Koliko sam ljudi ubila/o u mislima i rečima? Da li to što to nisam uradila/o i stvarno, mene čini manje agresivnom osobom?

Postali smo rezistentni na lepo, pristojno, plemenito, ljubavno...
Kad je neko brutalan - kažemo da je realan i iskren.
Kad je neko prost i drzak - vadimo se na slobodu govora.

Kolika je moja odgovornost?
Ništa manje i ništa više - to je već dosta...



Slažem se. Vrednosti su danas totalno pomerene. Ljubaznost se smatra za licemerje, a kad nećeš sa nekim da uđeš u konflikt onda si kukavica i tako redom. Mučno je sve to i strašno.
Bilo je toga i u moje vreme kad sam išla u osnovnu školu, ali se suzbijalo jako brzo. Onda sam mislila da je to surovo prema takvoj deci, danas, na žalost, više ne mislim da je surovo. Mislim da je preko potrebno i ne mislim pri tom na fizičko kažnjavanje.
Strašno.
Mali Sizif Mali Sizif 15:47 19.12.2008

Porodica je osnova svega...

Sve potiče i dolazi iz porodice...
Mislim da je tu glavni uzrok problema....
Roditelji ( dobar deo njih) više nemaju vremena da vaspitavaju svoju deca, pa umesto njih televizija, filmovi, igrice, muzika , internet.... formiraju dečiju ličnost
Sa druge strane kada neko kritikuje decu, to se doživljava kao udar na sujeta, jer bože moj "naša deca" su divna...
Ni škole nisu baš efikasne u rešavanju ovakvih problema..ili nije prisutna volja da se uhvati u koštac sa problemom... ill ne žele da se zameraju ( karakteristično za manje sredine)...ili ih baš ....
Veliki problem za koji je teško naći (realno) rešenje....
piro001 piro001 16:50 19.12.2008

Re: Porodica je osnova svega...

Roditelji ( dobar deo njih) više nemaju vremena da vaspitavaju svoju deca, pa umesto njih televizija, filmovi, igrice, muzika , internet.... formiraju dečiju ličnost


I nije baš tako....
Ajde, sad ću malo da gnjavim i ispricam pričicu:

Prva tri razreda osnovne škole proveo sam u G. Milanovcu, "veselih" devedesetih....
Da ne pričam o siromaštvu, i tome, jer to nije bio uzrok, niti ima veze sa temom, elem nismo igrali igrice, nismo sedali za internet, a na televiziji smo gledali samo Moćne Rendžere u 8. A ako napominjete rat, i sve što se dešavalo, moram reći da, počev od mene samog, većina dece je bila blaženo nesvesna svega šta se dešava sa zemljom...
Igrali smo se po ceo dan... Svugde... Baš ono što bi ljudi nazvali zdravim detinjstvom...
Znači, tema je nasilje u školama....
U školi je sistem, ako se to tako može nazvati (i ovo analiziram sa nekim nazovi iskustvom i znajem koje sada posedujem) kao u vučjem čoporu... Imao si one na vrhu, one u sivoj zoni, i one na dnu. Znači postojala je neka nefiksna hijearhija koje se modifikuje na razne načine, ali u 67 posto slučajeva, to je bilo, jednostavno tučom. Ko je jači, on je iznad tebe... Odprilike...
Budući da sam bio u sivoj zoni, tukao sam se stalno... Naravno to su bile bezazlene stvari, bez povreda i slično, čisto, neko dokazivanje dominacije nad drugim...
I naravno, težiš tome da zazmeš mesto, onih iznad sebe, o odbraniš se od napada onih ispod...
Osim u odeljenju, tukli smo se i protiv drugih odeljenja, i protiv drugih škola...
Ne želim da neko pomisli da se sve odnosilo samo na nasilje... Nipošto! Tuča je bila jedva jedna dvadesetina našeg vremena. Samo želim reći da je tako nešto postojalo i ranije, pre interneta, igrica....

I to vrlo slično....
Čak:
Postojao je jedan dečak, dok sam išao u prvi razred, koji je bio, paa... malo sporiji od nas ostalih. Ponavljao je prvi razred.
On je u jednoj tuči udario jednog dečaka i razbio mu nos... Mi smo ga ostali okružili, posle, i svi ga istukli...
Mogu sada pričati da je to bilo možda zbog kršenja neke nepisane etike među nama (nepovrediti druga), ali mislim da je uglavnom razlog bio to što ga nismo voleli... I dalje ne znam zašto... Nije bio loš dečko.
Nismo mi njega šikanirali stalno, ali ako se desi takav neki slučaj, onda niko nije na njegovoj strani...

Ništa, ovo je mali pogled da je borba protiv nasilja u školi stalni proces, i nema veze sa vremenom u kojem živimo.
Agresivnost je u našoj prirodi...
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 16:56 19.12.2008

Re: Porodica je osnova svega...

Mali Sizif
Sve potiče i dolazi iz porodice...
Mislim da je tu glavni uzrok problema....
Roditelji ( dobar deo njih) više nemaju vremena da vaspitavaju svoju deca, pa umesto njih televizija, filmovi, igrice, muzika , internet.... formiraju dečiju ličnost
Sa druge strane kada neko kritikuje decu, to se doživljava kao udar na sujeta, jer bože moj "naša deca" su divna...
Ni škole nisu baš efikasne u rešavanju ovakvih problema..ili nije prisutna volja da se uhvati u koštac sa problemom... ill ne žele da se zameraju ( karakteristično za manje sredine)...ili ih baš ....
Veliki problem za koji je teško naći (realno) rešenje....


Slažem se da većina tih problema dolazi iz porodice, iz nerada sa decom i iz, verovali ili ne, dečije dokonosti ili pak preforsiranja dece. Svako dete ima u svojoj prirodi da se dokaže i pokaže, događa se sve i svašta tokom odrastanja, ali danas je mnogo opasnije.
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 17:02 19.12.2008

Re: Porodica je osnova svega...

piro001
Roditelji ( dobar deo njih) više nemaju vremena da vaspitavaju svoju deca, pa umesto njih televizija, filmovi, igrice, muzika , internet.... formiraju dečiju ličnost


I nije baš tako....
Ajde, sad ću malo da gnjavim i ispricam pričicu:

Prva tri razreda osnovne škole proveo sam u G. Milanovcu, "veselih" devedesetih....
Da ne pričam o siromaštvu, i tome, jer to nije bio uzrok, niti ima veze sa temom, elem nismo igrali igrice, nismo sedali za internet, a na televiziji smo gledali samo Moćne Rendžere u 8. A ako napominjete rat, i sve što se dešavalo, moram reći da, počev od mene samog, većina dece je bila blaženo nesvesna svega šta se dešava sa zemljom...
Igrali smo se po ceo dan... Svugde... Baš ono što bi ljudi nazvali zdravim detinjstvom...
Znači, tema je nasilje u školama....
U školi je sistem, ako se to tako može nazvati (i ovo analiziram sa nekim nazovi iskustvom i znajem koje sada posedujem) kao u vučjem čoporu... Imao si one na vrhu, one u sivoj zoni, i one na dnu. Znači postojala je neka nefiksna hijearhija koje se modifikuje na razne načine, ali u 67 posto slučajeva, to je bilo, jednostavno tučom. Ko je jači, on je iznad tebe... Odprilike...
Budući da sam bio u sivoj zoni, tukao sam se stalno... Naravno to su bile bezazlene stvari, bez povreda i slično, čisto, neko dokazivanje dominacije nad drugim...
I naravno, težiš tome da zazmeš mesto, onih iznad sebe, o odbraniš se od napada onih ispod...
Osim u odeljenju, tukli smo se i protiv drugih odeljenja, i protiv drugih škola...
Ne želim da neko pomisli da se sve odnosilo samo na nasilje... Nipošto! Tuča je bila jedva jedna dvadesetina našeg vremena. Samo želim reći da je tako nešto postojalo i ranije, pre interneta, igrica....

I to vrlo slično....
Čak:
Postojao je jedan dečak, dok sam išao u prvi razred, koji je bio, paa... malo sporiji od nas ostalih. Ponavljao je prvi razred.
On je u jednoj tuči udario jednog dečaka i razbio mu nos... Mi smo ga ostali okružili, posle, i svi ga istukli...
Mogu sada pričati da je to bilo možda zbog kršenja neke nepisane etike među nama (nepovrediti druga), ali mislim da je uglavnom razlog bio to što ga nismo voleli... I dalje ne znam zašto... Nije bio loš dečko.
Nismo mi njega šikanirali stalno, ali ako se desi takav neki slučaj, onda niko nije na njegovoj strani...

Ništa, ovo je mali pogled da je borba protiv nasilja u školi stalni proces, i nema veze sa vremenom u kojem živimo.
Agresivnost je u našoj prirodi...



E pazi sad ovako: u naše vreme ( i ja sam od prilike u to vreme odrastala ), kao i danas, uvek postoje deca koja su dežurna za sve. Sporiji, deblji, cvikeraši itd.... Toga je uvek bilo i biće, ali, nemojmo mešati "opstanak" u dečijoj sredini koja je surova inače, sa nasiljem koje je u porastu i koje je sveprisutono. Pre svega, u naše vreme su se znale granice i znalo se ko ih prelazi, znalo se kako se oni zovu i mi smo ih izbegavali Nije nam padalo na pamet da se družimo sa njima ili im se divimo. "Mi" koji nismo želeli takve stvari da radimo smo bili u većini. I ja sam se tukla kad su me napali, ali nisam imala hobi teranja drugarice da pase travu ili skidanja gaća i takvih stvari.
Danas je to drugačije. Promuvaj se malo ( ako ti se da, a mislim da ne ) po školskim dvorištima, poslušaj o čemu ta deca pričaju, kako izgledaju i kako se ponašaju, pa ćeš svhatiti na šta mislim.
Možda i imaš svoje dete i možda već te stvari znaš i sam.
U Novom Sadu, gde ja živim, stvari nisu nimalo ružičaste. Živim blizu osnovne škole pored koje često prolazi, neću da pišem šta sam sve videla i čula. O roditeljima da ne pričam.
Ne, ova deca ne odrastaju kao ti i ja što smo. ja nisam imala mobilni, nisam smela da psujem, nisam smela da se bahatim. Sećam se kako sam jednom, u petom osnovne, na ulici isred kuće ismevala jednog dečaka, tata me je pozvao unutra i tako me osramotio zbog toga da nisam znala kako se zovem. Naravno i kaznio me. Misliš da sam to radila posle????
NIkad više.
Hijerarhija među decom postoiji i uvek će, ali to nije isto što i zlostavljanje, tuče do smrti i slično.
margos margos 17:08 19.12.2008

Re: Porodica je osnova svega...

Agresivnost je u našoj prirodi...

Bez daljnjeg - ona nam je i neophodna do određene mere.
I ako je nešto benigno i bez trajnih posledica.
Ali, ako nastavnici ne smeju da reaguju, ako na prekor dođe otac pa zapreti još žešće, ako se - kao na onim klipovima iz Vranja sve to snima, slavi i veliča - onda je to veliki problem.
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 17:56 19.12.2008

Re: Porodica je osnova svega...

margos
Agresivnost je u našoj prirodi...

Bez daljnjeg - ona nam je i neophodna do određene mere.
I ako je nešto benigno i bez trajnih posledica.
Ali, ako nastavnici ne smeju da reaguju, ako na prekor dođe otac pa zapreti još žešće, ako se - kao na onim klipovima iz Vranja sve to snima, slavi i veliča - onda je to veliki problem.



Naravno, danas je sve pomereno i svemu se radije daje neko novo ime i opravdanje
piro001 piro001 19:12 19.12.2008

Re: Porodica je osnova svega...

Agresivnost je u našoj prirodi...


Pod ovim nisam mislio da pravdam šta se dešava, tipa: Tako je kako je, i treba da se pomirimo.
Već sam mislio da ne treba da se krijemo iza izgovora kao što su nasilne igrice, internet, filmovi, i ostalo, i da se zaista posvetimo ovome...
Problem je mnogo dublji.
man ray loves me man ray loves me 16:38 19.12.2008

blagi uzas

kakav horor.
mislim da treba pogledati malo bolje grupu nasilnika, i da ce se onda ispostaviti da je samo jedan medju njima kolovodja, dok ga ovi drugi slusaju kao ovce. prvo ih treba razdvojiti, i ove pasivne jednostavno malo zaplasiti i dati im jasno do znanja da nema tolerancije.
sto se tice ovog prvog, daleko je komplikovanije. treba utvrditi gde je tacno problem - da li je u pitanju psihicki problem, u kom slucaju treba da razgovara sa psihijatrom, jer agresivnost je cesto simptom neceg mnogo strasnijeg (za njega), ili je broken home i sl, dakle nesto gde on moze da shvati sta radi i da prestane svojom voljom. treba drzati otvorenu pretnju policijom i izbacivanjem iz skole tako da roditelji, ako ih uopste ima, ne prave probleme.
ali pre svega treba odmah zastiti zrtvu, hitnim premestanjem u drugu skolu.
piro001 piro001 16:55 19.12.2008

Re: blagi uzas

islim da treba pogledati malo bolje grupu nasilnika, i da ce se onda ispostaviti da je samo jedan medju njima kolovodja, dok ga ovi drugi slusaju kao ovce.


Da, taj sistem je zastupljeniji u višim razredima osnovne škole.
Sećam se kako mi je uvek bilo glupo kada svi sedimo negde, i niko ne kreće do ne krenu kolovođe...
Često sam tada pomišljao da podsećamo na guske.
I naravno, išao sam i ja (jer bih ostao sam), a pokušavao sam povratiti nešto malo samopouzdanja, time što sam kretao zadnji... Sada mi je sve tako komično...
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 17:05 19.12.2008

Re: blagi uzas

man ray loves me
kakav horor.
mislim da treba pogledati malo bolje grupu nasilnika, i da ce se onda ispostaviti da je samo jedan medju njima kolovodja, dok ga ovi drugi slusaju kao ovce. prvo ih treba razdvojiti, i ove pasivne jednostavno malo zaplasiti i dati im jasno do znanja da nema tolerancije.
sto se tice ovog prvog, daleko je komplikovanije. treba utvrditi gde je tacno problem - da li je u pitanju psihicki problem, u kom slucaju treba da razgovara sa psihijatrom, jer agresivnost je cesto simptom neceg mnogo strasnijeg (za njega), ili je broken home i sl, dakle nesto gde on moze da shvati sta radi i da prestane svojom voljom. treba drzati otvorenu pretnju policijom i izbacivanjem iz skole tako da roditelji, ako ih uopste ima, ne prave probleme.
ali pre svega treba odmah zastiti zrtvu, hitnim premestanjem u drugu skolu.




Jeste. Ne znam samo šta treba da se desi, koliko daleko to treba da ode, da recimo takvu decu izbace iz škole??? Jeste, osnovna je škola, znači deca su maloletna, jesu li i roditelji maloletni???? Nisu, naravno. Onda treba reagovati. Ne shvatam to. Svaki se dan desi nešto novo, slično ovoj priči i svi cokćemo i svi se čudimo ( i ja među svima ), ali ne znam kako reagovati tj. šta preduzeti?
Škole imaju psihologe koji piju kafice uglavnom, ja recimo, svog školskog psihologa nikad nisam videla a ni pedagoga. Nisam ni znala da postoje. Kod nas je sve rešavao direktor 2x2 veličine, vrlo efikasno.
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 17:06 19.12.2008

Re: blagi uzas

piro001
islim da treba pogledati malo bolje grupu nasilnika, i da ce se onda ispostaviti da je samo jedan medju njima kolovodja, dok ga ovi drugi slusaju kao ovce.


Da, taj sistem je zastupljeniji u višim razredima osnovne škole.
Sećam se kako mi je uvek bilo glupo kada svi sedimo negde, i niko ne kreće do ne krenu kolovođe...
Često sam tada pomišljao da podsećamo na guske.
I naravno, išao sam i ja (jer bih ostao sam), a pokušavao sam povratiti nešto malo samopouzdanja, time što sam kretao zadnji... Sada mi je sve tako komično...



Ja sam večito bila otpadnik od društva i nikad nisam imala vođu. I dan danas se naježim kad pomislim na to, toga među decom ima, ali sve je to bilo drugačije onda nego danas. Mnogi će možda reći da nisam u pravu, ali vreme će najbolje pokazati.
natasavb natasavb 18:03 19.12.2008

Re: blagi uzas

man ray loves me
kakav horor.
mislim da treba pogledati malo bolje grupu nasilnika, i da ce se onda ispostaviti da je samo jedan medju njima kolovodja, dok ga ovi drugi slusaju kao ovce. prvo ih treba razdvojiti, i ove pasivne jednostavno malo zaplasiti i dati im jasno do znanja da nema tolerancije.
sto se tice ovog prvog, daleko je komplikovanije. treba utvrditi gde je tacno problem - da li je u pitanju psihicki problem, u kom slucaju treba da razgovara sa psihijatrom, jer agresivnost je cesto simptom neceg mnogo strasnijeg (za njega), ili je broken home i sl, dakle nesto gde on moze da shvati sta radi i da prestane svojom voljom. treba drzati otvorenu pretnju policijom i izbacivanjem iz skole tako da roditelji, ako ih uopste ima, ne prave probleme.
ali pre svega treba odmah zastiti zrtvu, hitnim premestanjem u drugu skolu.

je li ja ovo nisam dobro razumela ili mislis da zrtvu treba premestiti u drugu skolu???
man ray loves me man ray loves me 19:12 19.12.2008

Re: blagi uzas

mislim da nasilje nad tim decakom mora da prestane odmah. kako to da se postigne - tako sto bi mu se obezbedio policijski nadzor. ali posto je to naravno bajka, drugo resenje bi bilo da se momentalno sankcionisu nasilnici. ali i to nije uvek tako lako i zahteva vreme.
sto se tice premestanja zrtve u drugu skolu, mislim da bi to za njega bilo dobro - ionako ga je strah da udje u ucionicu. zamisli kad bi mu neko rekao sutra - evo, vise nikad ne moras da vidis tu decu. sigurno bi mu laknulo. fresh start. tako da psiholoski mislim da to jeste dobra ideja. da sam njegov roditelj ja bih ga odmah sklonila odatle, makar na neko vreme.
sve te skole su ionako iste sto se tice kvaliteta obrazovanja. mislim da je mala verovatnoca da i u drugoj skoli upadne u tako destruktivnu zajednicu.
natasavb natasavb 21:36 20.12.2008

Re: blagi uzas

man ray loves me
mislim da nasilje nad tim decakom mora da prestane odmah. kako to da se postigne - tako sto bi mu se obezbedio policijski nadzor. ali posto je to naravno bajka, drugo resenje bi bilo da se momentalno sankcionisu nasilnici. ali i to nije uvek tako lako i zahteva vreme.
sto se tice premestanja zrtve u drugu skolu, mislim da bi to za njega bilo dobro - ionako ga je strah da udje u ucionicu. zamisli kad bi mu neko rekao sutra - evo, vise nikad ne moras da vidis tu decu. sigurno bi mu laknulo. fresh start. tako da psiholoski mislim da to jeste dobra ideja. da sam njegov roditelj ja bih ga odmah sklonila odatle, makar na neko vreme.
sve te skole su ionako iste sto se tice kvaliteta obrazovanja. mislim da je mala verovatnoca da i u drugoj skoli upadne u tako destruktivnu zajednicu.

naravno da nasilje mora odmah da prestane ,ali udaljavanjem onoga ko se nasilno ponasa, osim ako dečak koji je žrtva sam ne pokaze želju da pređe u drugu skolu . inače bi i on i njegova okolina mogli to da shvate na pogrešan način., tj kao da je on kriv zato što ga drugi zlostavljaju. sam si rekao da je obično jedan među njima kolovođa, pa je onda bolje rešenje njega premestiti u drugu školu. to je jedan razlog , a drugi je, što neko reče, a mislim da je tačno, da u svim školama ima dece koja se nasilno ponašaju ,a oni vrlo lako osete ko je pogodna meta za njihove napade. i zamisli onda prebaciš to dete i ponovi mu ista stvar.
man ray loves me man ray loves me 22:04 20.12.2008

Re: blagi uzas

da, ali kao sto si ti dole rekla govoreci o istoj deci koja kod jedne nastavnice divljaju a kod druge cute, verovatno ce u drugoj skoli pitanje nasilja biti drugacije reseno. ipak verujem da je situacija u kojoj je ovaj decak izuzetak, a ne pravilo, i da nema po nekoliko takvih u svakoj skoli. u tom slucaju, zaista, premestanjem se ne bi postiglo nista.
mislim da bi promena sredine bila u njegovom interesu, ali to je mali deo resenja problema. kaznjavanje nasilnika (ili dijagnostikovanje, ako je u tome stvar) je obavezno.
dragoljub92 dragoljub92 18:15 19.12.2008

е

Takođe mi je rekla da su nastavnici "nikako" zaštićeni, jer je doživela da učenik prođe pored nje i "uhvati je za zadnjicu" ili je nudi kondomima. psuju nastavnike kad se umešaju u tuču da razdvoje decu. Često, ta ista deca, odlaze i žale se pedagozima na tretman nastavnika.


све то зачас и без много буке излече две три педагошке заушке уз малу асистенцију чупања зулуфа и извлачења ушију

ал штас ја знам........
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 20:09 19.12.2008

Re: е

dragoljub92
Takođe mi je rekla da su nastavnici "nikako" zaštićeni, jer je doživela da učenik prođe pored nje i "uhvati je za zadnjicu" ili je nudi kondomima. psuju nastavnike kad se umešaju u tuču da razdvoje decu. Često, ta ista deca, odlaze i žale se pedagozima na tretman nastavnika.


све то зачас и без много буке излече две три педагошке заушке уз малу асистенцију чупања зулуфа и извлачења ушију

ал штас ја знам........


tako je moj direktor u osnovnoj, između ostalog sređivao te opake tipove
mariopan mariopan 20:44 19.12.2008

Re: е

Sve to dolazi iz kuce.

Dobrota, ljubav, pozrtvovanje, nesebicnost , sve to deca uce u kuci. Ako su time okruzeni i oni postaju takvi. Ako nisu.....

Ne mogu da opravdavam roditelje tako sto cu da kazem da oni mnogo rade pa nemaju vremena ili su siromasni itd, za mene i detinjstvo u siromastvu moze da bude bogato neznostima i ljubavlju, a to nam svedoce cele generacije dece koja nisu imala materijalno ono sto danasnja deca imaju pa su ipak postali divni ljudi. Zato sto su imali sve to kod kuce.

Verujem da deca siledzije imaju roditelje koji su napravili velike greske u odgajanju i vaspitavanju te dece. Oni nam samo pokazuju sta su naucili, sta smatraju za dobro (po sebe) a te pogresne procene sta je dobro ili nije dobili su od losih uzora. Ako su ih pokuili sa ulice gde su bili roditelji da to objasne, sprece i usmere u pravom smeru?Roditelji nisu obavili svoj domaci zadatak, i nema opravdanja za njih.

Ja bih kaznjavala roditelje obavezno, uz uslov da dolaze na casove roditeljstva zajedno sa tom svojom problematicnom decom, zakonom bih obavezala te rodtelje i decu na to. Tu bi naucili sta je dobro a sta lose , kada vec to nisu na vreme i jedni i drugi.
dragoljub92 dragoljub92 21:43 19.12.2008

Re: е

Dobrota, ljubav, pozrtvovanje, nesebicnost , sve to deca uce u kuci. Ako su time okruzeni i oni postaju takvi. Ako nisu.....

mariopan najveći skotovi koje sam u živottu upoznao su dolazili baš iz takvih porodica
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 22:10 19.12.2008

Re: е

mariopan
Sve to dolazi iz kuce.

Dobrota, ljubav, pozrtvovanje, nesebicnost , sve to deca uce u kuci. Ako su time okruzeni i oni postaju takvi. Ako nisu.....

Ne mogu da opravdavam roditelje tako sto cu da kazem da oni mnogo rade pa nemaju vremena ili su siromasni itd, za mene i detinjstvo u siromastvu moze da bude bogato neznostima i ljubavlju, a to nam svedoce cele generacije dece koja nisu imala materijalno ono sto danasnja deca imaju pa su ipak postali divni ljudi. Zato sto su imali sve to kod kuce.

Verujem da deca siledzije imaju roditelje koji su napravili velike greske u odgajanju i vaspitavanju te dece. Oni nam samo pokazuju sta su naucili, sta smatraju za dobro (po sebe) a te pogresne procene sta je dobro ili nije dobili su od losih uzora. Ako su ih pokuili sa ulice gde su bili roditelji da to objasne, sprece i usmere u pravom smeru?Roditelji nisu obavili svoj domaci zadatak, i nema opravdanja za njih.

Ja bih kaznjavala roditelje obavezno, uz uslov da dolaze na casove roditeljstva zajedno sa tom svojom problematicnom decom, zakonom bih obavezala te rodtelje i decu na to. Tu bi naucili sta je dobro a sta lose , kada vec to nisu na vreme i jedni i drugi.



Slažem se da sve polazi iz kuće i da je mnogo toga do vaspitanja. Sve se nosi iz doma, ono što deca čuju u svom domu, to će prezentovati i u daljem životu. Ne kaže se džabe da su deca naša slika. Na žalost ili na sreću.
mariopan mariopan 17:44 20.12.2008

Re: е

dragoljub92
Dobrota, ljubav, pozrtvovanje, nesebicnost , sve to deca uce u kuci. Ako su time okruzeni i oni postaju takvi. Ako nisu.....

mariopan najveći skotovi koje sam u živottu upoznao su dolazili baš iz takvih porodica

Onda je to stvarno tuzno.

I ja sam neke takve upoznala ali sam uvek mislila da su to izuzeci koji su takvi jer su takvi, njima mozes bilo sta da uradis bice i dalje takvi , i toga ima , nazalost.

dali76 dali76 20:53 19.12.2008

odgovornost svih nas

Jas am neko ko je vezan za pedagogiju I ko je,doduse kratko , radio kao ucitelj u srednjoj skoli ovdje u Teksasu.
Djeca su svuda ista I problemi su nazalost slicni.
Ono sto jeste problem sto roditelji misled a skola ima zadacu da odgaja djecu a neki ucitelji misled a je to iskljuci zadatak roditelja a istina je negddje u sredini.
Posljedice prebacivanja odgovornosti su takve kakve jesu


Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 22:12 19.12.2008

Re: odgovornost svih nas

dali76
Jas am neko ko je vezan za pedagogiju I ko je,doduse kratko , radio kao ucitelj u srednjoj skoli ovdje u Teksasu.
Djeca su svuda ista I problemi su nazalost slicni.
Ono sto jeste problem sto roditelji misled a skola ima zadacu da odgaja djecu a neki ucitelji misled a je to iskljuci zadatak roditelja a istina je negddje u sredini.
Posljedice prebacivanja odgovornosti su takve kakve jesu





Na žalost ali i to je tužna istina. Svako bi da prebaci odgovornost za svoje propuste. U pravu si, mnogi roditelji misle da škola treba da vaspitava decu, a škola treba da ih obrazuje i usmeri. Ona osnova se nosi iz doma.
arianans arianans 23:43 19.12.2008

Re: odgovornost svih nas


Čitam ove komentare i replike i klimam glavom potvrdno. Malo sta imam da dodam, jer ste, uglavnom, ukazali na suštinu. Mudro zborite ,
Medju većinom nas "velikih" i "malih" nema dijaloga. To meni vrlo smeta. Mali je broj onih koji sa svojom decom u kući razgovaraju.
Drugarica moje ćerke na moje pitanje da li ti razgovaraš sa tvojom mamom i tatom o .... odgovorila je:
"Trulo je, to smara...!"
natasavb natasavb 21:47 20.12.2008

Re: odgovornost svih nas

dali76
Jas am neko ko je vezan za pedagogiju I ko je,doduse kratko , radio kao ucitelj u srednjoj skoli ovdje u Teksasu.
Djeca su svuda ista I problemi su nazalost slicni.
Ono sto jeste problem sto roditelji misled a skola ima zadacu da odgaja djecu a neki ucitelji misled a je to iskljuci zadatak roditelja a istina je negddje u sredini.
Posljedice prebacivanja odgovornosti su takve kakve jesu



mislim da su roditelji ti koji treba da vaspitavaju svoju decu ,ali da je škola ta koja mora da ima određena pravila i da insistira da se ta pravila poštuju, a ne da se pravdaju time što su deca nevaspitana .
moja kćerka koja je sedmi razred mi je skoro pokazala snimak sa jednog časa. galama je bila veća nego u naše vreme na odmoru, u kadar su uletale sveske koje lete kroz učionicu ,a za to vreme je nastavnica pokušavala da rastavi dva učenika koja su se tukla !
ista ta deca ,kod druge nastavnice sede mirno na času i vredno rade. kad je toplo vreme ,veoma paze kad imaju čas kod nje da ne odu u školu u majici na bretele i japankama ,jer im je dala do znanja da ne mogu tako obučeni kod nje na čas da dolaze. i što je meni najzanimljivije , večina dece tu nastavnicu smatra najboljom nastavnicom u školi.
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 10:15 21.12.2008

Re: odgovornost svih nas

arianans

Čitam ove komentare i replike i klimam glavom potvrdno. Malo sta imam da dodam, jer ste, uglavnom, ukazali na suštinu. Mudro zborite ,
Medju većinom nas "velikih" i "malih" nema dijaloga. To meni vrlo smeta. Mali je broj onih koji sa svojom decom u kući razgovaraju.
Drugarica moje ćerke na moje pitanje da li ti razgovaraš sa tvojom mamom i tatom o .... odgovorila je:
"Trulo je, to smara...!"




Tinejdžeri će uvek dati takav odgovor. I meni je bilo "trulo" da se nešto družim sa mamom, dok nisam malo odrasla, pa shvatila da je to u stvari bitno i nepohodno. A zašto sam shvatila? Zato što je mama imala stav kakav treba da ima, shvatala je da sam tinejdžerka koja je zna ni šta ju je snašlo itd... Ne možemo krivicu svaliti na decu jer onda oni ne bi bili deca. I dalje sam mišljenja da sve dolazi iz kuće. Treba biti uporan i stpljiv sa decom. Sve ono što su mi roditelji "tupili" dok sam bila tinejdžerka buntovnica, se kasnije, ali ne mnogo kasnije, vrlo isplatilo
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 08:57 20.12.2008

...

evo sistemskog rešenja
mariopan mariopan 18:04 20.12.2008

Re: ...

snezana mihajlovic
evo sistemskog rešenja



Citala sam vest ali i komentare, Vest je jeziva, jer nam razgolicuje svu bedu naseg drustva. Svemocna birokratija nam je vec oterala deo talenata a ostali ce sad za njima.

Sta reci? Onaj ko ne brine o svojoj deci bice sam i ostavljen kada ostari, a nasa drzava je vec sada zemlja starih i istrosenih ljudi. Ako to ne promenimo zasluzili smo sve sto ce nam se desiti u buducnosti.

Mnogo srece malom Teodoru i njegovoj hrabroj majci Magdi.
narkoman.ex narkoman.ex 01:35 21.12.2008

U školi je u stvari sve i počelo...

Mogu reći da sam bio upravo jedan od takvih "malo drugačijih" i mirnijih dečaka. Naravno to vremenom poželiš promeniti i to sam i radio tako što sam nastojao na neki način privući pažnju i biti važan. Tako se počelo pušiti, bežati sa časova, piti. Malo posle doneo sam pištolj u školu. U srednjoj sam već duvao travu i kako sam izgubio pravo na redovno školovanje zbog lošeg vladanja tako sam se i navukao na herojin. Od nevinog pokušaja da budem prihvaćen, do rehabilitacije...
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 10:17 21.12.2008

Re: U školi je u stvari sve i počelo...

narkoman.ex
Mogu reći da sam bio upravo jedan od takvih "malo drugačijih" i mirnijih dečaka. Naravno to vremenom poželiš promeniti i to sam i radio tako što sam nastojao na neki način privući pažnju i biti važan. Tako se počelo pušiti, bežati sa časova, piti. Malo posle doneo sam pištolj u školu. U srednjoj sam već duvao travu i kako sam izgubio pravo na redovno školovanje zbog lošeg vladanja tako sam se i navukao na herojin. Od nevinog pokušaja da budem prihvaćen, do rehabilitacije...



Na žalost ima mnogo takvih primera. Zanima me, kako su tvoji roditelji reagovali na sve to što ti se dešavalo? Ne pitam ovo osude radi, nego me zanima šta se događa u krugu porodice dok se recimo, njihovom detetu događaju takve stvari?
narkoman.ex narkoman.ex 12:54 21.12.2008

Re: U školi je u stvari sve i počelo...

Da je neko mojim roditeljima rekao da ću postati narkoman, kada me je učiteljica okarakterisala kao veoma mirnog i povučenog dečaka, verovatno bi rekli; naš Bata - ne moguće! Koliko im je to kakav sam bio bilo čudno, toliko je i bilo dobro u poređenju sa dečakom iz komšiluka koji se stalno tukao i pravio probleme. U odnosu na njega ja sam bio za primer, a dali sam se ja u tome osećao ugroženo to nisu mogli znati, malo zato što nisu imali nikakvo iskustvo a malo zato što sam bio jako zatvoren u sebe. E ono što se posle desilo je rat, selidba i prilika za mene da izgradim drugačiji imidž. A oni su kao i svaki roditelji pokušavali da mi obezbede bar samo deo od onoga što bi jedno dete trebalo da ima, pa su puno radili i često bili odsutni. Bio sam skoro bez ikakvog nadzora i tako sve dublje ulazio u problem. Ništa se nije desilo preko noći pa su se i oni jednostavno postepeno navikavali na sve to. Dok su se osvestili od silnih problema sa smeštajem i borbom za preživljavanje ja sam već bio narkoman. I naravno ni ja ne govorim o osudi, oni su želeli najbolje za mene. Na žalost zbog okolnosti nisu mogli da mi pruže.
narkoman.ex narkoman.ex 13:33 21.12.2008

o zatvorenosti...

Dražen, moj prvi komšija, tad sedmi razred inače stariji od mene tri godine učio me raznim stvarima. Davo mi je da gledam njegovu kolekciju pornografskih časopisa i sve što ide uz to. Taj dan u našem logoru ne daleko do kuće smo radili nešto drugo, dozvolio mi je da zapalim cigaretu. On nije pušio ali je za mene rado nabavio paklo. Naravno rekao mi je da nikome ne govorim o tome. Nisam ni mislio, tata bi me ubio, to ne sme nikad saznati.
Sledećeg dana jeo sam sladoled ispred kuće. Dražen mi ga je uzeo iz ruke i skoro od jednom progutao. Gotovo da sam zaplakao i rekao sam da ću ga reći tati. Naravno vrlo spremno mi je odgovorio; hoćeš da i ja kažem da si ti pušio? Posle par dana me ljubazno zamolio da iz prodavnice koju su držali moji ukradem šteku cigareta za njegovo društvo, naravno uz napomenu da ako ne donesem reći će me mojima za pušenje. Dugo je to trajalo...
man ray loves me man ray loves me 15:14 21.12.2008

Re: o zatvorenosti...

hvala sto si ispricao svoju pricu. sta te pokrenulo da krenes na rehabilitaciju?
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 17:40 21.12.2008

Re: o zatvorenosti...

narkoman.ex
Dražen, moj prvi komšija, tad sedmi razred inače stariji od mene tri godine učio me raznim stvarima. Davo mi je da gledam njegovu kolekciju pornografskih časopisa i sve što ide uz to. Taj dan u našem logoru ne daleko do kuće smo radili nešto drugo, dozvolio mi je da zapalim cigaretu. On nije pušio ali je za mene rado nabavio paklo. Naravno rekao mi je da nikome ne govorim o tome. Nisam ni mislio, tata bi me ubio, to ne sme nikad saznati.
Sledećeg dana jeo sam sladoled ispred kuće. Dražen mi ga je uzeo iz ruke i skoro od jednom progutao. Gotovo da sam zaplakao i rekao sam da ću ga reći tati. Naravno vrlo spremno mi je odgovorio; hoćeš da i ja kažem da si ti pušio? Posle par dana me ljubazno zamolio da iz prodavnice koju su držali moji ukradem šteku cigareta za njegovo društvo, naravno uz napomenu da ako ne donesem reći će me mojima za pušenje. Dugo je to trajalo...




Da, razumem. Hvala ti sto si sve ovo ispricao.
kleinemutter kleinemutter 18:41 21.12.2008

nasilje u skolama

Ja radim u Skoli. I mnogo mi smeta nasilje i nacin kako se tretira. Niko nije bezgresan od roditelja, dece, do zaposlenih .
U mom razredu stalno ima svadja i ja muku mucim da decu naucim da postuju jedni druge.
Posle prvog roditeljskog sastanka mi je bilo jasno da su roditelji itekako zasluzni za prisutnu problematiku.
Posto su svi iz istog kraja i znaju se ,oni ogovaraju zamislite samo, tudju decu pred svojom i svoju uvek isticu i brane.
Onda pokusavaju i meni da ogovaraju tudju decu , ali naravno da im ne dozvoljavam.
Kad decu koja redovno imaju problema sa nasiljem posaljem kod pedagoga ili psihologa, oni ih ponovo vrate meni da razresim sama problem.
Elem u razredu imam decaka ,koji boluje od epilepsije i svi ga kinje.On je svoj , napacen , zreliji od drugih i nikad ne zapocinje prvi, ali se uvek brani.Roditeljin traze da se izbaci iz skole, jer stace bolesno dete s njihovom decom u razredu. Nastavnici ,neki od njih nisu tolerantni, ako mali ne pise na njihovom casu, iako znaju da su njegovi napadi upravo vezani za kocenje ruku, prozivaju ga , kaznjavaju ga.
I tako sve u krug. Cak je i na nastavnickim vecima redovna tema.
Meni je mnogo zao deteta i cinim sve da ih poducim da se postuju i pomazu jedni druge.
Cak im je i veroucitelj drzao radionicu na temu pomozi drugu svom, i bilo je malo efekta od toga.
Ali mislim da i Skola mora da zauzme drugaciji stav, krenuvsi od uprave do nas nastavnika i da radionica na temu asertivnosti, tolerancije i ostalih slicnih tema,treba da bude u Skoli i da to bude vazan posao pedagoga i psihologa, ali bojim se da tako nije na terenu.
Onda dodje da odgajamo netolerantno drustvo da nemamo postovanja ka slabijem , drugacijem, starijem, nemocnom , bolesnom , trudnici, majkama sa malom decom.
Stanje u skolama je urgentno, i najlakse je zmuriti i ne videti, ali deca su buduci stub ovog drustva,a kakvo ce ono biti...kad je sad takvo?
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 08:03 22.12.2008

Re: nasilje u skolama

kleinemutter
Ja radim u Skoli. I mnogo mi smeta nasilje i nacin kako se tretira. Niko nije bezgresan od roditelja, dece, do zaposlenih .
U mom razredu stalno ima svadja i ja muku mucim da decu naucim da postuju jedni druge.
Posle prvog roditeljskog sastanka mi je bilo jasno da su roditelji itekako zasluzni za prisutnu problematiku.
Posto su svi iz istog kraja i znaju se ,oni ogovaraju zamislite samo, tudju decu pred svojom i svoju uvek isticu i brane.
Onda pokusavaju i meni da ogovaraju tudju decu , ali naravno da im ne dozvoljavam.
Kad decu koja redovno imaju problema sa nasiljem posaljem kod pedagoga ili psihologa, oni ih ponovo vrate meni da razresim sama problem.
Elem u razredu imam decaka ,koji boluje od epilepsije i svi ga kinje.On je svoj , napacen , zreliji od drugih i nikad ne zapocinje prvi, ali se uvek brani.Roditeljin traze da se izbaci iz skole, jer stace bolesno dete s njihovom decom u razredu. Nastavnici ,neki od njih nisu tolerantni, ako mali ne pise na njihovom casu, iako znaju da su njegovi napadi upravo vezani za kocenje ruku, prozivaju ga , kaznjavaju ga.
I tako sve u krug. Cak je i na nastavnickim vecima redovna tema.
Meni je mnogo zao deteta i cinim sve da ih poducim da se postuju i pomazu jedni druge.
Cak im je i veroucitelj drzao radionicu na temu pomozi drugu svom, i bilo je malo efekta od toga.
Ali mislim da i Skola mora da zauzme drugaciji stav, krenuvsi od uprave do nas nastavnika i da radionica na temu asertivnosti, tolerancije i ostalih slicnih tema,treba da bude u Skoli i da to bude vazan posao pedagoga i psihologa, ali bojim se da tako nije na terenu.
Onda dodje da odgajamo netolerantno drustvo da nemamo postovanja ka slabijem , drugacijem, starijem, nemocnom , bolesnom , trudnici, majkama sa malom decom.
Stanje u skolama je urgentno, i najlakse je zmuriti i ne videti, ali deca su buduci stub ovog drustva,a kakvo ce ono biti...kad je sad takvo?

kleinemutter
Ja radim u Skoli. I mnogo mi smeta nasilje i nacin kako se tretira. Niko nije bezgresan od roditelja, dece, do zaposlenih .
U mom razredu stalno ima svadja i ja muku mucim da decu naucim da postuju jedni druge.
Posle prvog roditeljskog sastanka mi je bilo jasno da su roditelji itekako zasluzni za prisutnu problematiku.
Posto su svi iz istog kraja i znaju se ,oni ogovaraju zamislite samo, tudju decu pred svojom i svoju uvek isticu i brane.
Onda pokusavaju i meni da ogovaraju tudju decu , ali naravno da im ne dozvoljavam.
Kad decu koja redovno imaju problema sa nasiljem posaljem kod pedagoga ili psihologa, oni ih ponovo vrate meni da razresim sama problem.
Elem u razredu imam decaka ,koji boluje od epilepsije i svi ga kinje.On je svoj , napacen , zreliji od drugih i nikad ne zapocinje prvi, ali se uvek brani.Roditeljin traze da se izbaci iz skole, jer stace bolesno dete s njihovom decom u razredu. Nastavnici ,neki od njih nisu tolerantni, ako mali ne pise na njihovom casu, iako znaju da su njegovi napadi upravo vezani za kocenje ruku, prozivaju ga , kaznjavaju ga.
I tako sve u krug. Cak je i na nastavnickim vecima redovna tema.
Meni je mnogo zao deteta i cinim sve da ih poducim da se postuju i pomazu jedni druge.
Cak im je i veroucitelj drzao radionicu na temu pomozi drugu svom, i bilo je malo efekta od toga.
Ali mislim da i Skola mora da zauzme drugaciji stav, krenuvsi od uprave do nas nastavnika i da radionica na temu asertivnosti, tolerancije i ostalih slicnih tema,treba da bude u Skoli i da to bude vazan posao pedagoga i psihologa, ali bojim se da tako nije na terenu.
Onda dodje da odgajamo netolerantno drustvo da nemamo postovanja ka slabijem , drugacijem, starijem, nemocnom , bolesnom , trudnici, majkama sa malom decom.
Stanje u skolama je urgentno, i najlakse je zmuriti i ne videti, ali deca su buduci stub ovog drustva,a kakvo ce ono biti...kad je sad takvo?






To je strašno, naročito ako je sredina mala. Ne kažem da u većim sredinama oga nema, daleko od toga, ali se u manjim sredima pre zapažaju takve stvari, dok se ovamo, u većim sredima takvo što, možda kasnije primeti.
i dalje se slažem da sve polazi iz doma, jer su naša deca ono što slušaju u kući, ono što vide, ono što ih mi naučimo da budu. Naravno, postoji tu i uticaj društva, okoline, škole, ali je osnova u domu.
Da budem iskrena, ja nisam za veronauku u školama, mnogo je potrebnije uvesti ETIKU. Naučiti tu decu nečem korisnom, organizovati radionice za te klince, učiti ih etici i slično.
Šta deca uče na veronauci? Ne bih da skrećem s teme, ali koliko sam upućena, ne nauče mnogo. Treba ih naučiti poštovanju, ljubavi, saosećajnosti.
Mislim, koliko su ti roditelji zaostali kad traže da se dete koje boluje od epilepsije, isključi iz škole????? Strašno je to!
sedma sedma 10:45 23.12.2008

drugacija... pa to ti je

Na moju nesrecu (ili srecu) oduvek sam bila cudna i odskakala od druge dece. Zbog raznih zdravstvenih problema sam bila drugacija. I u osnovnoj i u srednjoj skoli su me "skolski drugari " zacikavali i izivljavali se na svakojake nacine pa i fizickim obracunima. Pokusavala sam da objasnim to mojima ali uvek je to bilo bla bla bla truc i isla kod psihologa i padali ukori i ... nista. Sve u krug. Imala sam srece da me droga nikad nije privlacila i ako mi je bila na dohvat ruke ...pa i u rukama kad bolje razmislim. A sto je nisam probala mi i dalje nije jasno....
Naucila sam da se borim i da kopam rukama i nogama u visinu .... i super mi ide. I ukapirala sam nije cela krivica bila na onima koji su me zezali vec i na meni sto nisam znala kako da se borim i sto nije bilo nikog da mi pokaze kako da se borim. A ko je to mogao kasnih 90-tih kad sam bila u srednjoj?
Ali evo i posle 10 godina od velike mature se secam vise losih scena iz skole nego dobrih... i zaboli me srce kad prodjem pored stare skole... zato sto mi je skola ukrala detinjstvo tj ranu mladost.
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 08:22 24.12.2008

Re: drugacija... pa to ti je

sedma
Na moju nesrecu (ili srecu) oduvek sam bila cudna i odskakala od druge dece. Zbog raznih zdravstvenih problema sam bila drugacija. I u osnovnoj i u srednjoj skoli su me "skolski drugari " zacikavali i izivljavali se na svakojake nacine pa i fizickim obracunima. Pokusavala sam da objasnim to mojima ali uvek je to bilo bla bla bla truc i isla kod psihologa i padali ukori i ... nista. Sve u krug. Imala sam srece da me droga nikad nije privlacila i ako mi je bila na dohvat ruke ...pa i u rukama kad bolje razmislim. A sto je nisam probala mi i dalje nije jasno....
Naucila sam da se borim i da kopam rukama i nogama u visinu .... i super mi ide. I ukapirala sam nije cela krivica bila na onima koji su me zezali vec i na meni sto nisam znala kako da se borim i sto nije bilo nikog da mi pokaze kako da se borim. A ko je to mogao kasnih 90-tih kad sam bila u srednjoj?
Ali evo i posle 10 godina od velike mature se secam vise losih scena iz skole nego dobrih... i zaboli me srce kad prodjem pored stare skole... zato sto mi je skola ukrala detinjstvo tj ranu mladost.



Moje iskustvo je slično, ako ne i isto. Mislim da me je na određen način ojačalo. Vremenom sam prerasla ( ako je to pravi izraz ), te frustracije. Odlučila sam da neću da živim sa tim negativnim emocijama, samo toliko. Sećanja ne mogu da izbrišem, ali na njih gledam kao na iskustvo više.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana