Teta D je bila naša komšinica u našem malom mistu. Raspuštenica, kako je Presveta jednom ciknula na starog. Imala je dve kćeri. Jedna je bila moja vršnjakinja a druga malo mlađa, po vokaciji radnica u belom mantilu. Zgođušna plavuša, zanosnih kukova, vazda ozbiljna i vazda u akciji ignorisanja malograđanštine koja ju je okruživala.
A bila je fina žena. Volela sam da odlazim kod nji', doduše kradom. Presveta, vrlo širokih pogleda na život, nije volela da se družim sa kćerima raspuštenice, pri tom moderne, uvek sređene, koja je vozila crvenog jugića. Jok. Tako sam ja, kako reko', krišom odlazila na rolate sa domaćim pekmezom od kajsija i orasima. Doduše, to je bilo ono vreme kad su se orasi čuvali kao oči u glavi. Kod nas se samo za praznike dešavalo da se orasi tucaju i direkt idu u kolače. Ako ti zapa'ne koji u usta, sreća i milina. Ona još to fino od gore, prah šećerom pokrije, pa se mi fino, pre igre, napucamo rolatom i onda odemo u njihovo donje dvorište da maštamo.
Teta D je meni bila nekako fascinantna. Za razliku od moje Presvete koja me je podsećala na Sidu iz „Pop Ćire i Pop Spire", Teta D je bila tako blaga i uvek fina prema svojoj deci, šalila se sa nama. Mene je nekad mazila po glavi a ja sam posle još dugo osećala miris njenog parfema kao oreol oko glavice. Stvarno je bila lepa žena. Svi mahalski špiclovi su obletali oko nje. Samo se nagađalo i spekulisalo da se nekom „podala", a ja u te priče nisam verovala. Nekako mi oni takvi kakvi su bili, sa stomačinama od pive i 'nako podbuli, nisu išli uz nju. Malo mi je, jedno vreme, bio sumnjiv seoski učitelj. Iako je bio u braku sa mojom učiteljicom, iako su bili stariji ljudi, videla sam u nekoliko navrata kako uvlači stomak, podiže desnu obrvu i namešta onaj osmejak 17min do 15h i prilazi joj. Obavezno je morao da joj stavi ruku na mišicu i drži je dok priča. Primećivala sam i to, kako se ona blago izmicala da ne uvredi uču, ali ne. On je uporno pokazivao redove svojih porcelanskih zuba i pipkao je. Eto, zato su je zvali raspuštenica. Grozna mahala.
U spavaćoj sobi, pored velikog bračnog kreveta u kom je spavala sama, na noćnom ormariću je držala parfeme. Kad je radila popodnevne smene, njena ćerka i ja smo sedele na tom belom krevetu i besomučno se prskale istim. Pri tom smo pazile da se ne primeti mnogo. Meni se, u ono vreme, najviše dojmio Impuls sa slikom crnkinje i još jedan sa slikom leptira. Imala je i druge parfeme, hejbet, ali ova dva sam šnjufala u slast.
Nekad smo oblačile njene haljine i nosale njene cipele na štiklu, sve kačeći o njihov beli itison u predsoblju.
- Šta će nekom beli Etison u predsoblju, pitala se Presveta. Svašta, odmahivala je rukom. To se prlja.
- Nije Etison, nego itison, ispravljao je stari.
Bila je uporna da je Etison, jer se njeno omiljeno sredstvo za održavanje tepiha i itisona zvalo „Etisan".
Presveta nije volela teta D i zbog tate. To sam shvatila mnogo kasnije. U stvari, nije je volela samo zbog njega. On je bio naočit i zgodan, te uvek mamac za žene.
Ja sam još onda odlučila: kad porastem, biću kao teta D ( ljubazna i fina žena, na to sam mislila ).
P.S I dan danas volim Impuls dezodoranse, ali ih više ne mogu naći, ne u NS-u.