Rada je bila prosečna ženica. Imala je svoj mali svet i svog, da prostite, Đoku, kog je od milošte a sasvim neopravdano zvala Đole. Đole je bio neotesani seljak, pukim slučajem na dobroj poziciji. Rada je uredno skupljala mokre peškire za njim u kupatilu i uvek uljudno odgovarala na pitanje:"Gde su mi gaće", koje su godinama stajale na istom mestom: donja, leva fijoka.
Znalo se da kad Đole dođe s posla, ni muva ne može da proleti, jer je bio osetljiv na zvuke a morao je dobro da odspava posle obeda da se slegne dobro. Nisu imali dece. Na TV-u su imali Ajfelov toranj koji je još davnih dana Đole za OTO napravio od lakiranih palidrvaca i dobio peticu. Đole je bio umetnik.
Đole je bio smor. Popodne je spavao na fotelji, kačeći svoje smrdljive noge na sintetički, oker taburet. Radi nije dao da dovrši fakultet, jer, šta će joj? On donosi novce, a ona neka bude žena. No, biti žena nije samo peglanje „srećne" košulje, bilo je mnogo više od toga.
Kad mu se Rada, jedne prilike žalila da je boli srce, rekao joj je neka se nosi sa tim glupostima koje gleda po serijama celo veče. I kad je Rada uporno ponavljala da će mu na rukama crći kako je boli to njeno srce, on je sve bešnje i sve hladnije odbijao da to primi k znanju.
Noćom, ali jako retko, umeo je da opali. Možda jednom u dva meseca i to onako papanski, zadigne spavaćicu, uzdahne dvatriput i okrene se na drugu stranu. Đole! Kretenu jedan.
Poslednji put kad mu se Rada žalila da je boli srce, rekao joj je da mu ispegla onu kariranu košulju sutra za sastanak.
To jutro, Rada je spakovala svoje crveno koferče i obukla „kaput za u goste". Ostavila mu je ručak na šporetu ( grašak sa piletinom ) i ceduljče na kom je lepim, ženskim rukopisom pisalo:
„Dragi moj Đole,
Spakovala sam samo svoje stvari. Nemoj da me tražiš. Gaće su ti u donjoj, levoj fijoci, a čarape odma' pored. Ručak ti je na šporetu, a popodne će ti doći majstor da pogleda veš mašinu jer curi. Otišla sam da izlečim srce."
Rada je otišla ostavljajući za sobom miris plavog Bohora i nekoliko plavih vlati na lavabou, a Đole, glupi Đole je to popodne došavši s posla našao cedulju i rekao:"Jeb'o je otac glupi, ne zna ni autobuska stanica di je!" U furioznoj potrazi za kaputom svojim, slučajno, sasvim slučjano, gurn'o je Ajfelov toranj s TV-a i nagazio na njega.