Da zivite na Kosovu, da li biste dijete slali u albansku skolu, da li biste s djetetom ponekada razgovarali na albanskom? Da zivite u Sarajevu, da li biste djetetu kupovali poklone povodom Bajrama? Da li biste u Zagrebu slavili Bozic u decembru ili januaru? Konacno, ako niste Srbin a zivite u Beogradu, sta slavite u januaru? Je li asimilacija dobra ili losa? Kako covjek da se ponasa? Ovo pisem jer se sjecam svoje gluposti prije dvadeset godina kada sam posjetivsi baku u Hrvatskoj propustio da joj cestitam Bozic jer ja, zaboga, ignorisem te stvari. A dobra zena je slavila taj dan. Mislio sam da se normalno ponasam. Ovih dana sam po preporuci Djeda Mraza proveo sate u panicnoj kupovini poklona koje je on kasnije ostavio ispod jelke. Da, bozicne jelke. Ne slavim ja i dalje, ali kupujuci poklone, gledajuci prekrasno okiceni London, posmatrajuci vesele ljude u radnjama, uhvatio sam sebe da i meni taj datum nesto znaci. Odrastao u ateistickoj porodici, nastavio sam s tom tradicijom i nemam nikakvih vjerskih osjecaja. Medjutim sin mi je dobio pregrst poklona za Bozic kao i svi njegovi drugovi u skoli. Zelim da se uklopi u sredinu u kojoj zivi. Nedavno je Engleska igrala protiv Hrvatske na Wembleyu. Mi smo se dovezli kuci iz skole na vrijeme da na teveu pogledamo tekmu. Na autu imam dvije engleske zastavice jer je sin tako zelio. Mi navijamo za ‘England'. Nisam smio spomenuti da cu ja zapravo u ovoj utakmici biti na hrvatskoj strani. Uspio sam biti licemjeran do osme minute i gola Kranjcara. Radost mi je prekinuo prizor soka u sinovljevim ocima jer ‘nasa England' je upravo primila gol. Tek sam tada skrenuo paznju s utakmice na geopoliticko-porodicno objasnjenje. Kao sto je on rodjen u Londonu i navija za Englesku, tako sam i ja rodjen u Zagrebu te u ovoj utakmici navijam za Hrvatsku. Prihvatio je ovu logiku. Ostavio sam do naredne prilike da pojasnjavam kada navijamo za Bosnu i Hercegovinu i zasto, kada za Srbiju, kada.... Malo je komplikovano. Ali generalno pitanje stoji. Za koga navijati i zasto? Da li nastojati da ti dijete bude kao i njegova okolina ili ga ubjedjivati da je on drugaciji od svojih prijatelja?
Ja sam se odlucio. England je nas tim osim kada igra protiv ‘mojih'. Kada smo zivjeli u Sarajevu, konobar koji me znao samo kao nesto redovniju musteriju cestitao mi je Bajram bas od srca. Nisam imao duse ni potrebe da mu objasnjavam kako ja nisam.... Zahvalio sam se onako srdacno. Ovih dana primam cestitke i cestitam svima. Mislim da je tako lakse i bolje. I sjetim se svoje pokojne bake.