Na putu u balkansku tavernu U posljednjem broju londonskog Observera, u prilogu koji se
uredjuje u saradnji s New York Timesom objavljen je zanimljiv, nesto stariji tekst o granicnom sporu izmedju Slovenije i Hrvatske. Dan Bileksky (pretpostavljam da je stamparska greska i da je novinar Dan Bilefsky) potpisuje tekst ‘Svaki komadic zemlje je bitan u balkanskim razmiricama' u kojem su zastupljene skoro sve uobicajene teze o ‘nama' divljacima koji se svadjamo oko svega. Tako i granica moze prolaziti kroz kafanu. Jeste granica izmedju Obrezja i Bregane ali tekst daje utisak da je to generalno odlicje Balkanaca koji su k'o biva glupi i samo cekaju pametnog zapadnjaka da dodje i potvrdi sve to tekstom u vodecoj svjetskoj novini. Meni se prije cini da je u ovom slucaju zapadnjak u najmanju ruku neupucen mada, da je covjek malo zlobniji mozda bi se mogla naci i pokoja primjesa gluposti ili barem potpunog nedostatka profesionalizma.
Hajde da krenemo od osnovne teze da granica prolazi kroz staru tavernu i da se to moze naci samo na Balkanu. Pitanje granice Balkana je upitna; u Becu ce vam reci da ona pocinje vec kod lokalne zeljeznicke stanice gdje se Slaveni okupljaju, Slovenci je vide juzno od sebe, dok je kod Hrvata problem koliko vjerno slijede tudjmanovstinu - da li je ona na hrvatskoj granici prema Srbiji i Bosni i Hercegovini ili je, kako su i mene nekada davno u hrvatskoj skoli ucili, na Savi, Zumberku i Kupi. Dobro, to bi bile geografske granice Balkana i sama krcma bi vjerovatn omogla ‘uknjiziti se' u Balkan iako je u ovom tekstu mentalna granica bitnija i autor je i Slovence i Hrvate sigurno smjestio na Balkan. Sama odrednica je, dakle, negativna. Imamo mi svojih mana i doprinijeli smo dosta takvom gledanju ‘drugih' ali cesto ti ‘frugi' sopstveno neznanje i frustracije projeciraju na nas.
Utisak je da je granica cvrsto fiksirana te da granicari ne dozvoljavaju prilaz sanku jer se nalazi u drugoj drzavi. Glupost i netacno jer i sam tekst ‘ekspert' otvara opisom kako se pije u jednoj, a urinira u drugoj drzavi. Jedan od krucijalnih dokaza je zuta linija koju je promucurni gazda povukao po sred kafane da oznaci granicu. Novinaru nije palo na pamet da je gazda zapravo dobar biznismen. Ako imate izbor popiti pivo u takvoj kafani ili nekoj obicnoj, smjestenoj u ‘samo' jednoj drzavi, lako je moguce da ce izbor biti posjeta granici. Ako pak sve to izgleda kao totalna zbrka moguca samo na Balkanu, opet je pogresno jer ako vec zeli da zna kome zapravo pripada kafana jednostavno pitanje kome gazda placa porez dace i odgovor u kojoj se drzavi zaista taverna i nalazi.
Hajde, uzmimo da sam ja malo lokal-patriotski opredjeljen pa mi sve smeta ali u srcu ujedinjene Evrope, tamo gdje je sve pocelo, negdje na granici izmedju Holandije i Belgije na jugu ove prve postoji belgijski gradić Baarle. To je, dakle, zvanična teritorija Kraljevine Belgije koja je potpuno okružena Holandijom. Unutar ovog područja postoji holandski dio Baarle-Nassau, okružen u potpunosti belgijskom teitorijom.
Jug Holandije ili sjever Belgije Posljednji pokušaj prije petnaestak godina da se ova farsična geopolitička situacija izmijeni je propala. Pripadnost kuće jednoj ili drugoj državi određuje se na osnovu ulaznih vrata, jer nije mali broj kuća kroz koje prolazi međudržavna granica. Ako zele promijeniti kome ce placati porez, stanovnici takvih kuca zatvore ulazna vrata i probiju zid na drugoj strani te tako postanu i poreski obveznici susjedne zemlje. Prilicno pasionirano citam britansku i americku stampu ali jos nisam naisao na tekst o ovom slucaju ‘u divljini Beneluxa'.
Cak i ako slucaj Piranskog zaljeva i slovenskohrvatske tvrdoglavosti uzmemo kao izuzetnost besmislja, samo malo prevrtanje istorijskih knjiga (ili moje proslogodisnje - da se malo pohvalim) daje dodatnu zanimljivost periodu poslije Prvog svjetskog rata. Belgija (Slovenija) je trazila manje ustupke prilikom utvrdjivanja pomorske granice koji su bili prilično logični i neophodni za održavanje slobodnog prilaza moru iz luke u Antwerpenu. Nikakva uvjeravanja nisu mogla promijeniti holandsku (hrvatsku) principjelnost. Ja znam, naredni put odoh popiti pivo u Bregani i Obrezju istovremeno i prozboriti koju o divljastvu u Beneluxu. Problem je sto New York Times svi citaju, prenose i vjeruju u ono sto procitaju. Upisite ime ove taverne - Kalin - u trazilicu i vidjecete koliko je svjetskih medija prenijelo ovaj tekst. Generacije Balkanaca ne mogu promijeniti ovako formirano misljenje. Zato cemo i ostati suoceni s predrasudama. A mozda im vrijedi uporno ukazivati na njihove sopstvene nedostatke koje i mi imamo jer smo zapravo svi manje-vise isti. I kada granica prolazi kroz kucu, to ne znaci da u kuci i oko nje zive divljaci vec se, eto, tako desilo. A kuca je mogla biti bilo gdje.