Ne, naravno da Tijanić nije uporediv sa slugom Jernejom, ali tako često voli da se predstavi kao slabašan, nemoćan, žrtva... takoreći - pravi Kalimero! Pa još u odbrani evropskih vrednosti! Da svima bude jasno šta je evropska Srbija, i šta evropska Srbija sme ili ne sme da pita direktora njenog javnog servisa!
Dakle, ovoga puta, on je samo novinar, i kao takav -- nema šta on da prilaže svoju imovinsku kartu! To što je direktor Javnog servisa, ne znači da je državni funkcioner, a on se, eto, baš zgodno, uhvatio za formalnu kvaku u odbrani svog prava da bude novinar (verovatno i dalje „siromašan") koga niko nikada nema prava da išta pita (u ovom slučaju, indirektno, o sudbini javnih para) čak i kada je u situaciji da, na javnoj poziciji - direktora Javnog servisa, raspolaže značajnom količinom novca, sklapa ugovore, eventualno uzme neku „proviziju", kao i kolege mu i nameštenici koje je doveo sa sobom. Dakle, da bude jasno, ne kažem ja da je on bilo šta proneverio - stvar je (kako g. Tijaniću to i zašto nije jasno?), u tome što neko (dakle: svako) na njegovoj poziciji ima mogućnost za malverzacije. I da država i građani preko svojih organa imaju neosporno pravo da kontrolišu sudbinu svog novca (da se zadržimo na svom novcu sada). Ako to g. Tijaniću nije jasno, kako njemu uopšte može biti jasan duh zakona i propisa koji pozivaju na transparentnost? Možda, „ne razumevajući" njihov značaj, zbog toga na (evropskom) RTS-u (bar na Televiziji) i ne postoji nijedan novinarski sadržaj koji bi se mogao nazvati istraživačkim - bar u ovoj sferi? I, ako je tako (ili kako god sa ovakvim rezultatom), kako on može biti dobar direktor Javnog servisa? Dobar - vlasti, ali ne i građanima?
Zanimljivo je i da nema mnogo ili uopšte - građanskog propitivanja RTS-a u smislu „gde su naši novci?" One koji pretplatu ne plaćaju i ne zanima, jer je ne plaćaju, oni koji plaćaju uglavnom su se već pomirili sa „sudbinom" - plaćaju po navici, iz straha, možda i iz, u načelu sasvim ispravnog, ubeđenja da to jeste instrument koji RTS-u obezbeđuje nezavisnost. Ali - nezavisnost od politike, ne nezavisnost od građana... Kako to obično biva, neko se povremeno pojavi da nešto kaže, pre nešto više od godinu dana pojavio se izveštaj koji je upozorio na mnoge manjkavosti u RTS-u, a onda su rukovodioci RTS-a najavili tužbu i posle toga se ništa više nije čulo - tako očekivano u Srbiji, ne bi me čudilo da se desilo i neko „vansudsko poravnanje". Ili su ljudi iz malo prepotentno nazvanog Udruženja televizijskih eksperata izgubili svaku nadu posle imenovanja A. Tijanića za još jedan mandat? Ili su bili sredstvo nečije kampanje protiv Tijanića? Ja sa godinu dana zakašnjenja sada detaljnije o tome čitam, pa evo linkova za one koje interesuje: www.svedok.rs/index.asp?show=72204, www.blic.rs/Vesti/Drustvo/189915/Urednici-i-direktori-RTSa-podnose-krivicne-prijave, www.ute.rs.
Šta god da je istina, ostaje zanimljivost da od 12. juna 2009. godine na sajt RTS-a nije postavljen noviji finansijski izveštaj - poslednji, sa izveštajem nezavisnog revizora, objavljen je tog datuma, za 2008. godinu. Nisam neko ko bi lako mogao tačno da protumači finansijske izveštaje, ali mi je ova dvogodišnja pauza nekako sumnjiva, ne znam vama?
Evo, pred kraj, i zanimljivosti koju sam otkrio na stranici Jabne nabavke u 2011. godini - za usluge elektronskog merenja televizijskog auditorijuma (nema veze što je auditorijum radijski, a publika televizijska, i što je pitanje kako se ONI mere) ove godine se plaća - 31.587.591,84 dinara! Šta, pritom, radi RTS-ov Centar za istraživanje gledanosti (tako se valjda zove), osim što radi ankete za emisiju Olivere Kovačević, bilo bi zanimljivo znati!
I, „na samom kraju", kako to vole da kažu ovi s TV-a, moram da ponovim principijelno ono što sam ranije katkad pisao u komentarima gde se po Tijaniću išlo i drvljem i kamenjem za ono „ministrovanje" u SPS-JUL vladi devedesetih. Ni danas nemam razloga ni da ne verujem ni da verujem njegovom tadašnjem obrazloženju, ako se dobro sećam njegovog smisla - da je to pokušaj da se neke stvari izmene iznutra. Uistinu, jeste dao ostavku, ne mnogo vremena kasnije (da li je i njemu Mira Marković, kao Ćuruviji kasnije, rekla da „ih je izdao"?) i ne može, ko hoće da bude pošten, da mu zaboravi, na primer, angažman u „Evropljaninu" i u njemu potpisano pismo Miloševiću (zajedno s Ćuruvijom i Bujoševićem)... Da ne pominjemo sada TV Politiku u njegovo vreme i BK, ali, da je i bio najžešći borac protiv onog režima, za današnju bahatost, baš kao ni današnja vlast, naravno da nema nikakav kredit.