In memoriam| Život

Vlada Petrić 1928-2019

nsarski RSS / 15.11.2019. u 01:48

 kul10-678x381.jpg

 

Očekivao sam da će povodom smrti Vlade Petrića (13.11.2019, Beograd), jednog od najvećih teoretičara filma kod nas i u svetu, neko stručan da se javi prigodnim tekstom, ali je moje očekivanje ispalo uzaludno. Budući da nisam ni malo kompetentan da o Vladinom stvaralaštvu stručno pišem, ovo je prilika da se setim par situacija kada sam se s njim družio.

 

Pre toga, nekoliko biografskih beleški za one koji o Vladi malo znaju.

Vladimir Vlada Petrić (Prnjavor, 1928) jedan je od najznačajnijih savremenih teoretičara i istoričara filma. Petrić je profesorsku karijeru započeo na Akademiji za Pozorište, Film, Radio i Televiziju u Beogradu, a nastavio je na čuvenom Univerzitetu Harvard, gde je osnovao i vodio Harvardski filmski arhiv sa ciljem da promoviše film kao umetnost i podstakne njegovo multidisciplinarno izučavanje. Kao filmski kritičar objavljivao je radove u Politici i uglednim specijalizovanim časopisima Sight and Sound, Cinema Journal i Film Quarterly.

Kao teoretičar, Petrić istražuje sinematička, specifično filmska izražajna sredstava. Među njegove najznačajnije knjige spadaju Čarobni ekran (1962), Šekspir i film (1964), Uvođenje u film (1968), Razvoj filmskih vrsta (1970), Film i snovi (1981), Konstruktivizam u filmu (1987)… Petrić je aktivan i kao filmski stvaralac, proširujući svoje traganje za „čistom filmičnošću“ u praksi, kroz filmove i filmske eseje Nemilosrdni anđeo, Simfonija ruku, Estetika pokretne slike, Zid uspomena… (Ova biografska crtica je copy/pejstovana iz novine “Danas” – 04.01.2018-, tek da zadovoljim dežurne lovce na plagijate).

Za svoj doprinos kritičkom promišljanju filmske umetnosti i kulture, Vladi je 2018. godine dodeljena nagrada “Nebojša Popović”.

Povodom te nagrade, Arsenije Arsa Jovanović, reditelj, pisac i kompozitor je napisao ovo:

Davno je trebalo ukazati na ovu retku i značajnu ličnost izuzetne kulture i svestrane darovitosti, Vladimir Petrić je renesansni tip intektualca, mislioca i umetnika, u celokupnoj kulturnoj istoriji Srba mesto mu je među velikanima, nerado bih da navedem institucije koje su se prema njemu sramno ponele ali se neću uzdržati da ne navedem da ga beogradski Fakultet dramskih umetnosti ni jednom nije pozvao da studentima, ne manje i profesorima, održi kakav kurs ili bar jedno predavanje, svedok sam da mu, s druge strane, mnoge svetske katedre upućuju takve pozive, čestitam mu na nagradi a zahvalan sam onima koji su ga se setili.

Veliki deo Vladine aktivnosti je bio fokusiran na arhivski rad, a kao arhivar  Harvardske kolekcije koju je osnovao i održavao, bio je u mogućnosti da donira veliku količinu filmske arhivske građe i našoj Kinoteci.

Početkom devedestih sam bio u poseti mom drugu, profesoru filma, na Oklahoma Univerzitetu (OU) u mestu Norman, Oklahoma, udaljenom oko 50km od Oklahoma Sitija. Ja sam tu držao neko predavanje na departmanu za matematiku, i posle predavanja mi je drug rekao da idemo na aerodrom u Oklahoma Siti da sačekamo njegovog gosta i prijatelja Vladu Petrića, profesora sa Harvarda. On treba da održi nekoliko predavanja na njegovom departmanu.  Vladu smo sačekali i tokom vožnje ka Normanu, on je stalno ponavljao: “Jao, gde ste me ovo doveli, kao da sam u Dolovu!?”. Istina, taj deo puta (OC-Norman) nije bio ni malo sinematičan, ili, da budem brutalan, u pitanju je klasičan američki fucking middle of nowhere.  (Neko mi je nedavno objasnio da ni Dolovo nije ništa bolje. Ja nikad nisam tamo zalazio pa ne znam).  OU i nije tako odbojan arhitektonski (Cherokee Gothic stil), ali je okoliš zaista depresivan.

c9fda047c34551507dcfa20d2345a0ec.jpg

 

Ta Vladina predavanja koja su usledila bila su briljantna, ali su na precizan način odražavala Vladin stil, i Vladinu ličnost.

Izašao je pred studente i odmah rekao: “Rado ću odgovoriti na vaša pitanja ako su pametna. Molim vas, nemojte me prekidati pitanjima koja su budalasta ili koja odražavaju vaše beskrajno nepoznavanje materije!” Ko makar malo zna mentalitet razmaženih američkih studenata, odmah će mu biti jasno da je ta Vladina primedba imala efekat hladnog tuša na sve. Ipak, sala je bila puna, student su s pažnjom slušali. I niko nije postavio ni jedno pitanje. Ali su uporno dolazili da čuju velikog teoretičara filma.

Tom prilikom sam imao priliku da pregledam i čitam Vladina skripta iz davnih vremena, dok je predavao na Akademiji u Beogradu. Njegova fascinacija filmskim jezikom i “filmičnošću” da tako kažem, vuče korene od njegovog profesionalnog prethodnika u Americi i profesora u Beogradu, Slavka Vorkapića, koji je godinama radio u Holivudu u koji je, posle mnogo lutanja, dospeo 1921. godine.  Najpoznatiji kao izvanredan montažer, Vorkapić je takođe insistirao na dokumentarcima (veoma katkim), lirskim i čisto kinematičkim kratkometražnim filmovima.  Usuđujem se da napišem, mada ne mogu da dokažem, da je i Aca Ilić, čuveni reditelj dokumentarnih filmova (film “Malj”, na primer), bio pod uticajem stvaralaštva profesora Slavka Vorkapića. U svakom slučaju, Vlada Petrić je nesebično uložio veliki napor da se održi  sećanje na stvaralaštvo i dostignuća Slavka Vorkapića.

Moje drugo, meni značajno i duže, druženja se Vladom se desilo u Parizu, otprilike deceniju kasnije. Tamo sam bio na nekoj konferenciji, i taj moj drug iz Oklahome i ja smo se javili Vladi. On je tada bio pred penzionisanjem, i dosta vremena je provodio u svom stanu u Parizu.  Našli smo se, po njegovom predlogu naravno, u Le Grand Café u Parizu. U kafeu gde je prvi komercijalni film braće Lumiere prvi put javno prikazan. A na kom drugom mestu bi pesnik filmske umetnosti više voleo da se nađe?

le-grand-cafe-capucines.jpg

 

Tu smo proveli par sati u razgovoru o nastanku i istoriji filma, a zatim smo otišli kod njega u stan gde nas je čekao domaći ručak koji je spremila Vladina životna saputnica Dara Čalenić.  Ručali smo, zabavljali se, i dalje pričali o filmu, o umetnosti, o svemu. Najzad, Vlada se uozbiljio, okrenuo se ka meni, i ozbiljno me pitao: “A čime se vi tačno bavite?”  On je od ranije znao da sam prirodnjak koji se silom prilika orijentisao na istraživanja u genomici. Ja sam se potrudio da mu ukratko opišem šta su to tipovi ličnosti, da kod razvoja ličnosti postoji genetski doprinos, da ja taj doprinos istražujem, i slično.  On je pažljivo slušao i na kraju, u svom maniru, rekao: “Ma hajte, molim vas, pa to su gluposti!” Više o mojim naučnim interesima nismo pričali.

Mnogo godina kasnije, uvideo sam da je na svoj način Vlada bio u pravu. Kada mi se ukazala prilika, ostavio sam sve te “nauke” klimavih osnova i uspešno se vratio fizici, rigoroznoj nauci koja me je od uvek privlačila. Poslednjih godina, dok je Vlada na kraće boravio u Beogradu, nisam stigao da se s njim sretnem i ovo neka bude prilika da mu se najiskrenije zahvalim za tu primedbu koju je napravio u Parizu.

Hvala, Vlado! R.I.P.

 

 

 



Komentari (52)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

maksa83 maksa83 10:39 15.11.2019

...

Nikad čuo za čoveka, verovatno zato što filmove gledam samo kao konzument, bez opterećivanja teorijom, pa da kažem da su mi poslednja dva pasusa baš upečatljiva.

Ovo si verovatno video:

Neutrinos Lead to Unexpected Discovery in Basic Math


Edit: da li je moguće da je ovo do sada promaklo zato što su sopstvene vrednosti i sopstveni vektori nešto suviše "mundane" za matematičare pa se niko time nije bavio, otpr. kao što su Murakamija preskočili za Nobela zato što su mu knjige "suviše popularne"?
nsarski nsarski 11:00 15.11.2019

Re: ...

maksa83
Nikad čuo za čoveka, verovatno zato što filmove gledam samo kao konzument, bez opterećivanja teorijom, pa da kažem da su mi poslednja dva pasusa baš upečatljiva.

Ovo si verovatno video:

Neutrinos Lead to Unexpected Discovery in Basic Math


Kad je prošle godine Vladi dodeljivana nagrada "Nebojša Popović" za rad i dostignuća u istoriji filma i filmskoj teoriji, Vlada je prokomentarisao da, nažalost, nikad nije imao priliku da upozna filmskog teoretičara čiju nagradu mu uručuju.

Vladu znaju stariji reditelji. Za njega Ljubiša Ristić kaže: "Vlada je čovek koji o istoriji filma i filmskoj teoriji jednostavno zna sve".


A glede matrica i svojstvenih vektora i vrednosti, ja verujem svemu što Terens Tao kaže. Bez šale, veoma lep rezultat koji će verovatno naći mnoge praktične primene.
cassiopeia cassiopeia 11:03 15.11.2019

Re: ...

Nikad čuo za čoveka, verovatno zato što filmove gledam samo kao konzument,


Htela sam isto to da napišem.

Srđan Mitrović Hitch bi sigurno pisao da je još uvek ovde.
nsarski nsarski 11:06 15.11.2019

Re: ...

Srđan Mitrović Hitch bi sigurno pisao da je još uvek ovde.


Ah, da. Srđan ga zna, i verujem da bi i on nešto napisao. Stara škola, Srđan.
mirelarado mirelarado 11:09 15.11.2019

Re: ...

Veoma zanimljiva ličnost o kojoj, očito, vrlo malo znamo, ili ne znamo ništa, na vlastitu sramotu.

Hvala ti, NŠarski, što si sa nama podelio svoja sećanja na tog značajnog čoveka.
nsarski nsarski 11:15 15.11.2019

Re: ...

Veoma zanimljiva ličnost o kojoj, očito, vrlo malo znamo, ili ne znamo ništa, na vlastitu sramotu.


Evo, našao sam da je na "Sputnjikovom" sajtu objavljena vesti o smrti, skoro istovremenoj, Zorana Hristića i Vlade Petrića.

Odlazak dva velikana: Gubitak za Beograd i Srbiju, ali i svet
myredneckself myredneckself 11:19 15.11.2019

Re: ...

Slava profesoru Petriću, čuvaru vatre filmskog nasleđa.

nsarski
Zid uspomena...




Usput, Dara Čalenić je poreklom Novosađanka iz Salajke.
Salajka je deo Novog Sada (koji se naslanja na kraj u kome je bila moja roditeljska kuća) meni posebno omiljen i kroz koji često šetam, jer tamo imam prijatelje. U njemu se još uvek drže autentične vojvođanske kuće i njihova ušorenost, što je u NS danas postalo prava retkost.
Sada, kad pričamo i o Dari, volela bih da saznam u kom je salajčanskom šoru bila njena kuća. I, je li ona možda bila i muza profesorova...ali, potrudiću se da saznam.
myredneckself myredneckself 11:22 15.11.2019

Re: ...

nsarski
Veoma zanimljiva ličnost o kojoj, očito, vrlo malo znamo, ili ne znamo ništa, na vlastitu sramotu.


Evo, našao sam da je na "Sputnjikovom" sajtu objavljena vesti o smrti, skoro istovremenoj, Zorana Hristića i Vlade Petrića.

Odlazak dva velikana: Gubitak za Beograd i Srbiju, ali i svet

Juče je umro i Branko Lustig.
nsarski nsarski 11:23 15.11.2019

Re: ...

Ne znam odgovore na tvoja pitanja, ali znam drugi piece of trivia. Pomenuti Slavko Vorkapić je u mladosti išao u istu gimnaziju u Sremskoj Mitrovici koju je nekad pohađala Mileva Marić-Einstein.
maksa83 maksa83 11:24 15.11.2019

Re: ...

Salajka je deo Novog Sada (koji se naslanja na kraj u kome je bila moja roditeljska kuća)

Sad si me navela da potražim na Gugl mapama dedinu (zapravo čukundedinu) kuću u Kisačkoj, i vidim da je na njoj sprejom ispisano SLOBODA ŠEŠELJU. Bre Novosađani...
cassiopeia cassiopeia 11:26 15.11.2019

Re: ...

mirelarado mirelarado 11:27 15.11.2019

Re: ...

Evo, našao sam da je na "Sputnjikovom" sajtu objavljena vesti o smrti, skoro istovremenoj, Zorana Hristića i Vlade Petrića.


I o Zoranu Hristiću bi neko od blogera koji se razumeju u klasičnu muziku mogao da napiše koju reč...
myredneckself myredneckself 11:30 15.11.2019

Re: ...

maksa83
Salajka je deo Novog Sada (koji se naslanja na kraj u kome je bila moja roditeljska kuća)

Sad si me navela da potražim na Gugl mapama dedinu (zapravo čukundedinu) kuću u Kisačkoj, i vidim da je na njoj sprejom ispisano SLOBODA ŠEŠELJU. Bre Novosađani...

Nemoj zezati, nateraćeš me da danas prozujim Kisačkom, pa ti javim. U kom delu Kisačke je dedina kuća, bliže Temerinskoj ulici, negde na sredini, ili dalje prema Klisi?
maksa83 maksa83 11:39 15.11.2019

Re: ...

Nemoj zezati, nateraćeš me da danas prozujim Kisačkom, pa ti javim. U kom delu Kisačke je dedina kuća, bliže Temerinskoj ulici, negde na sredini, ili dalje prema Klisi?

Br 10. ali deda je umro 2004. (zanimljiva priča, najtopliji dan u poslednjih iks godina, desilo se da sam ja bio jedini potomak u zemlji u tom trenutku, svi ostali su bili negde, i onda sam ja - jedini maksa koji nije odrastao u toj kući - presedeo 4 sata pored mrtvog dede dok nisu došli pogrebnici). Vrlo kontemplativno iskustvo.

Ono sa SLOBODA ŠEŠELJU je doduše Google Maps slika od ko zna kad, verovatno od pre nego što su nam govno odšutirali nazad.
mirelarado mirelarado 11:40 15.11.2019

Re: ...

Pomenuti Slavko Vorkapić je u mladosti išao u istu gimnaziju u Sremskoj Mitrovici koju je nekad pohađala Mileva Marić-Einstein.


Ah, kakva neobična podudarnost, ako imamo u vidu da u Sr. Mitrovici postoji ta jedna gimnazija...
myredneckself myredneckself 11:57 15.11.2019

Re: ...

mirelarado
Evo, našao sam da je na "Sputnjikovom" sajtu objavljena vesti o smrti, skoro istovremenoj, Zorana Hristića i Vlade Petrića.


I o Zoranu Hristiću bi neko od blogera koji se razumeju u klasičnu muziku mogao da napiše koju reč...


Na um mi pada BebaOdLončara. Bebooo!
mirelarado mirelarado 12:04 15.11.2019

Re: ...

myredneckself
mirelarado
Evo, našao sam da je na "Sputnjikovom" sajtu objavljena vesti o smrti, skoro istovremenoj, Zorana Hristića i Vlade Petrića.


I o Zoranu Hristiću bi neko od blogera koji se razumeju u klasičnu muziku mogao da napiše koju reč...


Na um mi pada BebaOdLončara. Bebooo!


Mole se BebaOdLončara ili Bili Piton da se oglase.
angie01 angie01 12:09 15.11.2019

Re: ...

Slava profesoru Petriću, čuvaru vatre filmskog nasleđa.


moj muz ga je upoznao davno, dok je ziveo u Njujorku, cini mi se da je odslusao i neka njegova predavanja i bio njime iskreno odusevljen.


Dara Čalenić


je bila moja ljubimica od trenutka kada sam je uocila na "platnu", steta sto nije vise snimala u duzem periodu njenog zivota van zemlje.

li ona možda bila i muza profesorova


jedna od poslednjih uloga Dare Calenic bila je u komadu o zivotu pesnikinje Emili Dikinson, za koju je nagradjivana, a koju je adaptirao/napisao Vlada Petric.

Lepotica iz Amhersta
myredneckself myredneckself 12:12 15.11.2019

Re: ...

mirelarado
Mole se BebaOdLončara ili Bili Piton da se oglase.


Uh, nisam se setila Bilija. Bili, come back!
myredneckself myredneckself 12:19 15.11.2019

Re: ...

maksa
...od pre nego što su nam govno odšutirali nazad.

Makso, ne potpaljuj vatru, please, jer Tourette preti iza ćoška.
Znaš valjda kakvi smo, i kako je to prelazno.
Atomski mrav Atomski mrav 13:15 15.11.2019

Re: ...

Ah, da. Srđan ga zna, i verujem da bi i on nešto napisao. Stara škola, Srđan.


Moj omiljeni autor na Blogu.
dobrica0514 dobrica0514 14:42 15.11.2019

Re: ...

maksa83
Nemoj zezati, nateraćeš me da danas prozujim Kisačkom, pa ti javim. U kom delu Kisačke je dedina kuća, bliže Temerinskoj ulici, negde na sredini, ili dalje prema Klisi?

Br 10. ali deda je umro 2004. (zanimljiva priča, najtopliji dan u poslednjih iks godina, desilo se da sam ja bio jedini potomak u zemlji u tom trenutku, svi ostali su bili negde, i onda sam ja - jedini maksa koji nije odrastao u toj kući - presedeo 4 sata pored mrtvog dede dok nisu došli pogrebnici). Vrlo kontemplativno iskustvo.

Ono sa SLOBODA ŠEŠELJU je doduše Google Maps slika od ko zna kad, verovatno od pre nego što su nam govno odšutirali nazad.

Slava tvome dedi!
Meni je otac umro na rukama - ali bukvalno!
Upečatljivo iskustvo koje se sa drugim iskustvima teško poredi.
Jedino upečatljivije (kontemplativno) iskustvo koje sam u životu doživeo (kako lepo rečeno) je rođenje prvog deteta.
nsarski nsarski 17:27 15.11.2019

Re: ...

Stara škola, Srđan.

Nekom prilikom, pre mnogo godina in a galaxy far, far away, sam na blogu B92 pomenuo Srđanu moje mišljenje o Aci Iliću (pomenuo sam ga gore; reditelj kratkometražnih filmova; jedan od najboljih) za koga mnogi nikada nisu čuli. A čovek je pokupio sve moguće nagrade na svetskim festivalima kratkometražnog i dokumentarnog filma. Njegov film "Malj" se ovde često pominje.
Dakle, Srđan je bio iznenađen da je neko za Ilića čuo, i tu se naša prepiska o filmu delimično razvila.

A hteo sam da kažem: Često se desi da tu oko nas žive ljudi, neupadljivi a vrhunski majstori svog zanata, o kojima ništa ne znamo niti slutimo da su oni dostigli takve visine svojim vrednim radom i zalaganjem, bez pompe i praporaca, bez vatrometa i pištaljki.
U takve spadaju, po mom mišljenju, recimo, Milutin Milanković, Aca Ilić, Vlada Petrić i mnogi drugi koje nisam pomenuo.
Tek kasnije, njih se setimo i ne verujemo da ih nismo primećivali dok su oni tu oko nas stvarali i neumorno radili. Ipak, na kraju prava vrednost zasija.
Jer, poznato je, u istoriju neće ući oni koji se u nju guraju da uđu, već oni koje istorija izabere.

To je jedna od poruka koju želim da prenesem ovim postom.
angie01 angie01 19:04 15.11.2019

Re: ...

U takve spadaju, po mom mišljenju, recimo, Milutin Milanković, Aca Ilić, Vlada Petrić i mnogi drugi koje nisam pomenuo.


tu bi se izlistao i Joca Jovanovic, autor kultnog crnotalasnog filma, "Mlad i zdrav kao ruza"- koji je sniman kamerom iz ruke-, ali i mnogih znacajnih i nagradjivanih dokumenatrnih filmova, zbog kojih je uvrsten u "Istoriju svetskog dokumenatrnog filma", kao sto je upisan i u neke druge antologije vezane za filmsku industriju,...a koji je pocetkom osamdesetih drzao ciklus predavanja/radionica u Domu omladine o istoriji YU filma i raznim drugim prakticnim stvarima vezanim za film, s obzirom da je on, pored toga sto je reziser i teoreticar, takodje i scenarista i montazer,...na tim predavanjima sam prvi put cula za Vladu Petrica.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:38 15.11.2019

Re: ...

st.jepan st.jepan 11:27 15.11.2019

Quod licet...

“Ma hajte, molim vas, pa to su gluposti!”

"Gluposti"?
Oh, razumem, nije bio "saglasan".*

* Za non-blogere:
Interna šala, zanemarite.
nsarski nsarski 11:32 15.11.2019

Re: Quod licet...

st.jepan
“Ma hajte, molim vas, pa to su gluposti!”

"Gluposti"?
Oh, razumem, nije bio "saglasan".*

* Za non-blogere:
Interna šala, zanemarite.




Ma, on je bio u pravu. Ne bih rekao da su ta istraživanja "kvazi nauke", ali one svakako ne spadaju u red preciznih nauka. Nešto nalik tome što te nauke propovedaju je verovatno nekakva Istina, ali za sada se ta prava i definitivna neoboriva Istina ne zna.
st.jepan st.jepan 11:42 15.11.2019

Re: Quod licet...

nsarski
st.jepan
“Ma hajte, molim vas, pa to su gluposti!”

"Gluposti"?
Oh, razumem, nije bio "saglasan".*

* Za non-blogere:
Interna šala, zanemarite.


Ma, on je bio u pravu. Ne bih rekao da su ta istraživanja "kvazi nauke", ali one svakako ne spadaju u red preciznih nauka. Našto nalik tome je verovatno Istina, ali za sada se ta prava i definitivna neoboriva Istina ne zna.


Ma i da nije bio u pravu, njemu i takvima je "liceat".
maksa83 maksa83 11:47 15.11.2019

Re: Quod licet...

Ne bih rekao da su ta istraživanja "kvazi nauke", ali one svakako ne spadaju u red preciznih nauka.

Ima valjda neke čari i u tome. Jedna od stvari koja je odjeknule u nerd krugovima je da je John Carmack odlučio da se za promenu bavi baš nečim što nema jasan endgame - General AI. Pošto taj tip pokida sve čega se dohvati (nebitno jesu grafički endžini ili rakete koje lete u svemir ili VR kacige, zapravo je neka današnja varijanta super nadarenog i strahovito efikasnog renesansnog čoveka) sad je ceo geekdom u fazonu "au, to je to, biće gotovo do sledećeg vikeda, kraj sveta."
gavros gavros 14:39 15.11.2019

Zemljak

Za Vladu sam saznao čitajući njegove tekstove u subotnjem Politikinom dodatku. U jednom tekstu ispričao je događaj iz jedne bostonske pravoslavne crkve koju je tamošnja vjerska zajednica otkupila od protestantske crkve i adaptirala za svoje potrebe. Vlada je prisustvovao pravoslavnom vjenčanju kad se odjednom začuo zvuk orgulja što je bilo veoma neobično. To ga je vratilo u dane kada je kao dječak pjevao u crkvenom horu u banjalučkoj crkvi u kojoj je službovao njegov otac. Tako sam saznao da je rodom iz ovih naših krajeva da bih nešto kasnije surfajući po netu saznao da je rodom baš iz mog rodnog grada Prnjavora.

Vlada je prije nekoliko godina posjetio svoj rodni grad ali niko u Prnjavoru nije znao za njega i njegove velike uspjehe i dostignuća na području filmske umjetnosti. Ja sam tada živio u Banjaluci pa mi je o njegovom dolasku pričao prijatelj koji ima studio u Prnjavoru za pružanje audio i video usluga. Vlada je sa sobom nosio svoju kameru kojoj je otišla baterija pa se obratio za pomoć mom prijatelju. Uspio je da ga nagovori da mu pomogne oko snimanja video priloga. Vlada je išao glavnom ulicom i govorio u kameru dok ga je prijatelj snimao, bio je to dug neprekidni kadar koji je završio tako što ga je Vlada odveo u svoju sobu u hotelu "Nacional" u kojem je odsjeo i rekao mu da za kraj zumira rupu na dušeku njegovog kreveta na kojem je spavao.

Nažalost, gotovo niko u današnjem Prnjavoru ne zna za Vladu Petrića a vrlo lako, prema zaslugama, mogla bi da mu se dodijeli jedna ulica kao u svijetu istaknutom sugrađaninu.
gavros gavros 14:43 15.11.2019

Re: Zemljak

Ipak ispravka, nešto se ipak zna, lokalni info portal je prenio vijest o Vladinom odlasku.

Link
nsarski nsarski 20:50 15.11.2019

Re: Zemljak

Hvala ti Bojane na ovim prilozima. Lepo je znati da se rođeni Prnjavor ipak setio jednog od svojih najvećih sinova.
Hvala još jednom.

Черевићан Черевићан 14:53 15.11.2019

in favorem

renesansni tip intektualca, mislioca i umetnika

за филм,веле .. - шарена је лаажа
ал' глобално ........битан чиндбеник ,
па кад на Њем' порадиш озбиљно
здеси те да себи дигнеш споменик

к'о + гос'н Petrić ....БАШ посебан лик

Bili Piton Bili Piton 17:44 15.11.2019

...

Očekivao sam da će povodom smrti Vlade Petrića (13.11.2019, Beograd), jednog od najvećih teoretičara filma kod nas i u svetu, neko stručan da se javi prigodnim tekstom, ali je moje očekivanje ispalo uzaludno


Hteo sam ja, Vlada je bio dobar prijatelj mog oca, ali nemam nešto volje da se javljam. Nek si ti napisao nešto.
zilikaka zilikaka 19:47 15.11.2019

*

Budući da nisam ni malo kompetentan da o Vladinom stvaralaštvu stručno pišem, ovo je prilika da se setim par situacija kada sam se s njim družio.

Možda baš zato što nisi stručan za tu oblast, potrudio si se i napisao jedan ljudski topao omaž. Lepo si ga opisao.
Čitajući, možemo da požalimo što nismo imali priliku i čast da ga upoznamo.
predatortz predatortz 20:09 15.11.2019

Re: *

potrudio si se i napisao jedan ljudski topao omaž. Lepo si ga opisao.


Ume to profa.
Lepo reče i za ove tihe, nenametljive, koji su u svojim branšama postigli mnogo, a ostali ispod radara šire javnosti.
Tako ja zamišljam istinsku gospodu.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:31 15.11.2019

Обавезно погледати

(film “Malj”, na primer),


nsarski nsarski 23:38 15.11.2019

Re: Обавезно погледати

Predrag Brajovic
(film “Malj”, na primer),




Ja imam kolekciju od desetak izuzetnih kratkometražnih filmova Ace Ilića na jednom CD-u, ali ne mogu nigde da ih nađem na internetu. Ne znam zašto. Verovao sam da ih negde ima. Pokušaću da ih pronađem i postavim ovde.

P.S. Uzgred, kad je "Malj" prikazan studentima u Oklahomi, oni su bili zgranuti da je neko uopšte zainteresovan za crno-bele filmove, a jedna studentkinja (tamne puti) je profesora tužila dekanu jer prikazuje filmove koji diskriminišu osobe tamne boje.
Probaj da se nosiš sa takvim idiotizmom, bato!
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:49 15.11.2019

Re: Обавезно погледати

Probaj da se nosiš sa takvim idiotizmom, bato!

Брт, ти заборављаш у којем ја свету живим.
Што рече једна комшиница изнад мене: "Господине, цури ми из вашег купатила."
nsarski nsarski 23:52 15.11.2019

Re: Обавезно погледати

Predrag Brajovic
Probaj da se nosiš sa takvim idiotizmom, bato!

Брт, ти заборављаш у којем ја свету живим.
Што рече једна комшиница изнад мене: "Господине, цури ми из вашег купатила."


Aaaa, pa to je i u onoj pesmi o jagnjetu i vuku na potoku opevano. (Ono o prljanju vode uzvodno).

Da, Lafontenova basna vuk i jagnje.

Lafontenove basne za decu 1# – Vuk i jagnje

Da poentiramo:

Laž kao istinu nasilnik ima,
krivdom se služi, vara u svemu,
slabije gazi, hrani se njima,
al kraj će doći, jednom i njemu!"
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:58 15.11.2019

Re: Обавезно погледати

Aaaa, pa to je i u onoj pesmi o jagnjetu i vuku na potoku opevano. (Ono o prljanju vode uzvodno).

Ту не може село бити, нема шуме нема воде, нема земље за орање, нема ничег, јооој...



пева: Беби Дол
глумица: Соња Савић
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:10 16.11.2019

Re: Обавезно погледати

Da poentiramo:

Подсетио се ме на оно када Бог, папа и Чак Норис прелазе реку, па пређе је Бог, ходећи по води, па пређе Чак Норис, па крене папа једном, други пут, трећи пут, и сваки пут упадне у воду, и гледа Бог, па каже Чак Норису:
-- Хеј, Чаче, да му кажемо где су даске?
-- Које даске?!
cmix909 cmix909 11:49 16.11.2019

Re: Обавезно погледати

Predrag Brajovic
... Што рече једна комшиница изнад мене: "Господине, цури ми из вашег купатила."

To je ziher ista ona dama kojoj jednog vedrog, toplog prepodneva nisam odgovorio na pitanje da li moram da hodam ispred nje. Izuzimajuci nju i mene, ulica u kojoj se ovo dogodilo bese pusta.
Hansel Hansel 00:35 18.11.2019

Влада Петрић из "Трезора"

Кога занима и ко има могућност, може да "премота" РТС 2 на 14. новембар од око 19.35 – репризирана је емисија "Драгоценост из Трезора" из 2003, у којој Влада Петрић гледа и потом коментарише вероватно најстарији сачувани снимак Телевизије Београд на магнетној траци, последњих 13-14 минута ТВ комада "Мица и Микица" који је он режирао.

Prof. dr Vladimir Vlada Petrić, (Prnjavor, 11. mart 1928 – Beograd, 13. novembar 2019) reditelj, prvi urednik Filmskog programa Televizije Beograd, profesor Fakulteta dramskih umetnosti i Harvardskog univerziteta, teoretičar i istoričar filma.

DRAGOCENOST IZ TREZORA - U oktobru 2003. godine, prilikom uobičajnog presnimavanja starih traka, presnimljeno je i 14 minuta jednog neidentifikovanog zapisa. Naknadnim istraživanjem u "Trezoru" utvrđeno je da se radi o slučajno sačuvanih 14 minuta TV komedije realizovane po pričama Stevana Sremca u režiji Vladimira Petrića i Jovana Konjovića i emitovane 23. oktobra 1961. godine. Ako se zna da je prvi magnetoskop počeo da se koristi probno jula 1961, a redovno od 1. septembra iste godine, i da je tek od tada počelo postupno da se prelazi sa živog emitovanja na snimanje i odloženo emitovanje, onda je ovih 14 minuta prava dragocenost. Komentar o ovom otkriću daje za "Trezor" prof. Vlada Petrić, jedan od prvih reditelja na Televiziji Beograd, profesor Fakulteta dramskih umetnosti, profesor Harvardskog univerziteta, teoretičar i istoričar filma, autor prve knjige eseja objavljene kod nas "Osma sila – televizija kao komunikativno i izražajno sredstvo", za koju je dobio nagradu na prvom konkursu RTB za delo iz oblasti masovnog komuniciranja. Sećanje na davne dane prvih snimanja i o ovom najstarijem TV snimku, izneće i Dragan Stojanović, kamerman koji je u Televiziji Beograd radio od 1958. do 1996. godine.

– Učesnici prof. dr Vlada Petrić, kamerman Dragan Stojanović, sagovornik Bojana Andrić

– Snimatelj Slobodan Ratković, grafička obrada Nebojša Rašić, montažer Vladica Igov, autor Bojana Andrić

– Premijerno emitovano u "Trezoru" 04.02.2004.


MICA I MIKICA – Sažimanjem i adaptacijom nekolikih priča Stevana Sremca, dramski pisac Aleksandar Obrenović sačinio je komediju "Ono naše što negda bijaše ili Mica i Mikica" za televizijsko izvođenje.

– Uloge: Dara Čalenić, Đuza Stojiljković, Kapitalina Erić, Miodrag Popović, Slavko Simić, Nevenka Mikulić, Aleksandar Stojković, Mića Tomić, Ružica Sokić, Radmilo Ćurčić, Radmila Savićević, Mlađa Veselinović, Stevan Štukelja, Petar Matić, Mirjana Vacić, Miodrag Nikolić, Mirjana Cijan

– Teh. vođstvo Milivoj Šarčević, kompozitor Đorđe Karaklajić, lektor Obrad Nedović, kostimograf Mara Finci, kamermani Nikola Đonović, Milan Stefanović, Dragan Stojanović; snimatelj zvuka Miloš Ljucović, sekretarica režije Nada Srdanov, asistent režije Milica Jocić, reditelji Vladimir Petrić, Jovan Konjović

– Premijerno emitovano 23.10.1961, Redakcija dramskog programa, urednik Jovan Konjović


22. новембра "Трезор" на РТС 2 око 11 (ако не буде преноса из Скупштине) и у ноћној репризи (обично око 1) емитује разговор с Владом Петрићем и Бором Драшковићем:

Osma sila - Knjigu "Osma sila - televizija kao komunikaciono i izražajno sredstvo" napisao je Vlada Petrić 1969. godine, a 1970. nagrađena je na prvom konkursu Radio-televizije Beograd za delo iz oblasti masovnog komuniciranja. Članovi žirija su bili: dr Miloš Ilić, Ratko Božović, Stevan Majstorović, dr Mate Oreč, Milo Popović, a u obrazloženju stoji: "... autor je postigao veoma povoljan spoj naučnog, esejističkog i popularnog pristupa materiji. Stil je čist, negovan i zanimljiv, a ostvareno je uspešno razgraničenje između inače vrlo bliskih oblasti masovnog komuniciranja (štampe, radija, pozorišta i televizije). Prema svemu tome uočene su veoma značajne specifičnosi televizijskog medijuma kao modernog sredstva komuniciranja, uz upotrebnu meru kritičnosti..." Knjiga koju je štampala Televizija Beograd 1971. (urednik Ljubomir Zečević, dizajn Slobodan Mašić), odavno je rasprodata i odavno nestala sa polica mnogih biblioteka, retko se može naći i u antikvarnicama. Razgovor o knjizi odvija se u Jugoslovenskoj kinoteci, pored Carske panorame, snimanje je trajalo 90 minuta, a danas se prikazuje skraćen deo tog dijaloga utroje. Uz mnoga skretanja sa teme, što je poznata pojava kada je reč o profesoru Petriću i njegovoj ekspanzivnom stilu, duhovitosti i oštrini, pa činjenici da je imao veoma bogat profesionalni život i upoznao i sarađivao sa velikim brojem filmskih i pozorišnih poslenika iz celog sveta, razgovor je ipak priveden kraju i zaključku da je "Osma sila" i danas zaslužila nova iščitavanja, analize i komparacije sa promenama u elektronskim medijumima nastalim tokom proteklih 50 godina. Tako se dva profesora i urednica "Trezora" obavezuju na kraju da će knjigu pripremiti za drugo prošireno, kritičko izdanje.

U toku montaže ove emisije javljeno je da je prof. Petrić preminuo, što neće sprečiti preostala dva učesnika da ovu testamentarnu želju autora knjige "Osma sila", realizuju po svaku cenu.

Prof. dr Vlada Petrić (1928 - 2019) pozorišni, filmski i TV reditelj, prvi urednik Filmskog programa Televizije Beograd, profesor Fakulteta dramskih umetnosti i Harvardskog univerziteta, teoretičar i istoričar filma. Pisao je pozorišnu i filmski kritiku za više domaćih i stranih časopisa i novina. Objavio nekoliko značajnih knjiga iz oblasti istorije i teorije filma i dva udžbenika. Osnivač je i prvi direktor Harvardovog filmskog arhiva.

– Učesnici: reditelji i univerzitetski profesori Vlada Petrić i Boro Drašković, sagovornik Bojana Andrić

– Snimano 22. novembra 2018, premijerno emitovanje; Redakcija za istoriografiju

Две коинциденције (ваљда сасвим јунговског типа) и те две као једна "наткоинциденција": Влада Петрић је умро тачно на 16. годишњицу снимања прве поменуте емисије, а друга се емитује тачно годину дана после снимања, сасвим непланирано.
zilikaka zilikaka 01:07 18.11.2019

Re: Влада Петрић из "Трезора"

Hvala ti što si se (po) javio da nam ovo kažeš.
Hansel Hansel 01:15 18.11.2019

Re: Влада Петрић из "Трезора"

Хех, појавио сам се случајно, да гвирнем после дужег времена шта има, а онда морах да јавим. Хвала теби!
nsarski nsarski 15:19 18.11.2019

Re: Влада Петрић из "Трезора"


Hvala na ovim dodatnim informacijama, Hansele!
Much obliged.

Javljaj se malo češće, ako ti nije teško.
Pozz.
razmisljam razmisljam 17:00 18.11.2019

Re: Влада Петрић из "Трезора"

Hansel
Хех, појавио сам се случајно, да гвирнем после дужег времена шта има,


Мог'о би чешће да призовеш тај случај. Недостајеш онолико.
milisav68 milisav68 19:41 18.11.2019

Re: Влада Петрић из "Трезора"

razmisljam
Hansel
Хех, појавио сам се случајно, да гвирнем после дужег времена шта има,


Мог'о би чешће да призовеш тај случај. Недостајеш онолико.

Stvarno bre, nemam dijalog u ovoj kući.
Hansel Hansel 00:25 19.11.2019

Re: Влада Петрић из "Трезора"

Хвала вам свима.

Недостајете и ви мени, ал' ето, дошла нека фаза...
nsarski nsarski 00:33 19.11.2019

Re: Влада Петрић из "Трезора"

Hansel
Хвала вам свима.

Недостајете и ви мени, ал' ето, дошла нека фаза...


Nadam se da si tu fazu prevazišao? Pričao si mi da si je prevazilazio, ali valjda si s tim više raskrstio.
Hansel Hansel 11:25 19.11.2019

Re: Влада Петрић из "Трезора"

Аааа, па та фаза (на коју сам сада мислио) је изгледа вишефазна.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana