Pričao je na (slobodno) srpskom (na zaboravljenom srpsko-hrvatskom ustvari) odgovarao na pitanja strpljivo strpljenjem vojnika koji gleda sagovornika, gleda dakle (i pita se dokle će ovaj da lupeta/zapitkuje) , ponekad porpimi intonaciju čoveka koji se obraća nekome ko ne zna jezik ili tu nešto zamajava i ništa pod milim bogom ne razume.
Šalu na stranu. Šta Agim Čeku kaže o izrućenju Mladića, o ratu, o miru, o tome kako i koliko Beograd (kao stilska figura, ne grad) vrši negativan uticaj, a kako je za sve kriv, razume se, Milošević, o tome kako je nezgodno kad te hapse, o tome ko je a ko nije ratni zločinac i još svašta o poternicama - u emisiji, naravno, SlobodnoSrpski . Viđala sam ga u kafani hotela koji je poprilična rupa i gde sam odsedala, kao gost je pristojan i ne dere se, prenela sam mu pozdrave jednog zajedničkog prijatelja koji je završio istu školu kao on, samo što taj nije bio Albanac (putevi se razišli ali se ljudi i dalje raduju pozdravima iz daleka, tako i Čeku)