U podnozju moje zgrade nalazi se Renomirani Ugostiteljski Objekat, Renomirane Klijentele i podjednako Renomiranog Repertoara Renomiranih Pesama i vanredno Renomiranih Izvodjaca. Renomirana Klijentela, Renomiranih Automobila i prateceg Renomiranog Acesoara Renomirano se zabavlja do Renomiranih jutarnjih casova, na takav narocito Renomirani Nacin da od njihove Renomirane Zabave Renomirano Tutnji citav nas nimalo Renomirani Kraj.
I tako, renomirano, do 3, pa i 4 izjutra, bez ikakvog renomiranog obzira na to sto su okolo samo i iskljucivo Nerenomirane Zgrade i sto Nerenomirana Lokacija uopste nije predvidjena za tu vrstu Renomiranih Ugostiteljskih Objekata.
Renomirana Deca Renomirano Poskakuju i Renomirano Podvriskuju, a u Renomiranim Pauzama Renomirane Muzike Renomirano Pesnice tako, Renomirano, jedni druge, cesto i u Renomiranim grupama od po 10-15 Renomiranih Mladica sa svake, pogadjate, Renomirane Strane. I to tako, Renomirano, traje godinama.
Nimalo Renomirani Komsiluk, pise Nimalo Renomirano svako malo Renomiranoj Gradskoj upravi, Nerenomirano se zaleci na Renomirani Ugostiteljski objekat, njegovu Renomiranu Klijentelu i njihovo Renomirano Shenlucenje. Renomirano Zalud. Renomirani je Ugostiteljski Objekat Renomirano jaci od zivota.
U isto vreme samo par renomiranih kilometara dalje...
Jedan Renomirani Heteronacelnik uveo je zabranu rada ugostiteljskih objekata u ideji da svojim biracima obezbedi ono za cim moj nerenomirani komsiluk cezne - mir i red.
No mala digresija.
Godine 2006. usao sam, prvi put sasvim slucajno, u "Anu 4 Pistolja", SUR koji se tada nalazio u Kosovskoj ulici. U sledecih 4 i po godine Ana je postala jedno od par retkih mesta kojima sam rado isao. Nije mi nimalo tesko da vam kazem i zasto - zbog ljudi. Dve trecine gostiju je bila stalna ekipa ili drugari stalne ekipe, a ona preostala trecina slucajnih gostiju potpuno je varirala od sredovecnih salterskih sluzbenica u banci na popodnevnoj kafici, preko poslanika SRS iz obliznje skupstine, hipstera, preprodavaca knjiga, vlasnika pasa, ovakvih i onakvih prilika i neprilika, manekenki, manekena, navijaca, grafickih dizajnerki, scenarista, profesorki italijanskog, doktora, doktorki, farmaceuta, podvodnih hokejasica, pop i filmskih zvezda...
Svi su oni ulazili u Anu i tu postajali - pa, duhom koji je mesto cinilo toliko posebnim i oslobodjenim pritiskom spoljnog sveta i njegovog besmisla.
Tu ste mogli da se svadjate, da igrate na sanku, da upoznate sve i svakoga. Ana je bila toliko opusteno mesto da nije bilo nikoga da zameri ako bi se kakav par decaka poljubio ili dve devojke sele zagrljene da uzivaju u svojem drustvu. Jednstavno, to nikoga nije ni sokiralo - Ana je zaista bila mesto ciji su gosti postovali medjusobne razlike i uzivali u slobodi tih 50tak kvadrata Slobodnog Beograda.
U Ani se umelo provesti i po 10-12 sati, iako se samo svratilo na kratku kafu. Tamo je uvek bilo nekoga ko je bi poznat i nije bilo teorije da u Ani budes usamljen. Sto je bio poseban plus. Kao i, recimo, provesti 8. mart ili reprizu Nove godine u Ani.
U tom specificnom duhu ja sam prepoznao ovovremeni ekvivalent bajkovitog stereotipa o "starom, kafanskom beogradu", te romansirane vinjete iz gradske biografije o kafanama u kojima se vodila politika, obarale vlade ili pravile kojekakve uncutarije.
Uz sve to ja se ne secam da je ikada bilo problema sa policijom. Evo zapravo bolje slike - najveci neprijatelj Ane, gospodja Ljubica sa prvog sprata, na rastanku je gostima donela - tortu, da se u slasti rastanu, bez zlopamcenja.
Ana je dva puta menjala lokaciju, to jest, kada je izasla iz Kosovske dva puta je pokusana reanimacija. Konacno, mesto se naslo na Renomiranoj Ulici, u Strahinjica bana gde i dan danas Renomirani Provod traje Renomirano Duze od naredbe Renomiranog Heteronacelnika.
Tek, bilo kako bilo, a obicno biva tuzno, jer, sve su prave ljubavi, kaze pesma, tuzne - sinoc je pod teretom Renomirane Odluke o Renomiranom Radnom Vremenu, Ana prestala da postoji. Nase kafane, dame i gospodo, jednostavno vise nema.
Da se posluzim recima jos jedne zvezde koja je skoro prestala da bude sa nama - It all went back to black. Mi smo postali smo svi kao apatridi, ljudi bez svoje kafane.
Opterecena moranjem da prestane da radi u neko vreme, Ana se urusila. Sto je ocekivano bilo, jer, kada ste videli umetnicu kojoj odgovaraju zabrane ili ogranicenja?
I sad, najbolje su tu mozda prosli stanari zgrade, koji ce do useljenja nekog novog kafica biti postedjeni makar njegove buke. Za razliku od mog Nerenomiranog komsiluka. Meni je samo zao sto je ovo sve, u ilicevskom paketu, ovako.
I zato sto se mi u nerenomiranom komsiluku Renomirano Maltretiramo Renomiranom Bukom svaki vikend i zato sto Ane vise nema.
A najvise mi je zao sto se u ovoj zemlji nekako uvek, ali uvek, BASH tako zgodi da na kraju losi momci ostanu i preteknu, da na miru sire svoj Renomirani Pakao, a da, u isto vreme, za dobre momke nekako uvek, ali uvek ispadne da nema mesta, pa da njih onda na kraju i zaista vise - nema. Srbija je antibajka, u kojoj dobri momci retko pobede, a i kad pobede onda ih ustreljaju gubitnici.
Isto je ovde dakle i za veru, i za neveru, samo sto je istije za neveru i barabu - od mobilizacije za ratove kojih nije bilo, do ovakvih mikro stvari koje i bukvalno zivot znace. Izvesno je, u Srbiji, koga nece preteci. Renomirane Bitange i gilipteri, su, cini se, dobili sve bitke, a izgleda i ceo rat. Renomirani je SUR neunistiva, a Ane vise nema.
Fuj.