Ima tome sedam, osam godina, kad me pozva prijatelj da me pita da li bih htela da odem u Zrenjanin i da gostujem u jednoj radijskoj emisiji. Voditelj sjajan, emisija 'Ima li problema?', primarno formirana da priča o ljudima sa različitim hendikepima i posebnim potrebama, ali se polako proširila na razne vidove obrazovanja.
Tako upoznam Slavoljuba.
Tada je već osam godina bio slep, ali se kretao i ponašao kao čovek koji vidi. Njegova sloboda kretanja, druženja, preuzimanja obaveza, učestvovanja u raznim sportovima, akcijama, za mene je čudesna.
Prošle godine, dok je čekao da po njega dođe jedan prijatelj, meni dođe prijateljica, upoznam ih, sede jedno naspram drugog, ja njoj pristavljam za kafu i čujem je kako mu se obraća:
'A kad ćete vi da krenete.... znate... ovo je sad moj termin...'
On strpljivo kaže 'Samo da mi dođe prijatelj...'
... ja zblanuta, a ne znam šta bih rekla. Dok sam ga ispraćala, zamolim ga da razume, ona je u nekom velikom problemu, a kad se vratih u stan, kažem joj:
'Luda ženo, kako se tako ponašaš prema mom prijatelju,zar ne vidiš da je slep....'
A ona - izgubljeno - samo me gleda... nije primetila.
Pre neki dan, priča mi kako su u Zrenjaninu osnovali Streličarski klub za slepe i da mu je sad streličarstvo prioritet. Počnem da se smejem i kažem da se od njega zaista svemu mogu nadati... Ispriča kako su dobili njivu na ulazu u grad, da su krenuli da je sređuju, zasadili osamsto mladica da bi imali i hlad i zaštitu i da bude lepše, poziva me da dođem naproleće i reče:
''Napravili smo razvojni plan na sto godina. Tako nigde ne žurimo, a sve postižemo. Zovnem majstora da nam nešto napravi on se vajka kako ne može ove nedelje, a kad mu kažem da ne žuri, imamo sto godina pred nama, on se nasmeje, pa požuri i uradi odmah iduće nedelje. I tako, mi, sve jedno po jedno...''
Ima ljudi koje volimo, ima ljudi koji nam imponuju, ima ljudi koji nas oplemenjuju, a ima ljudi koje ne možemo nigde svrstati jer im se ujedno i divimo, pa šta god rekli - malo je.