Objavljeno na Sretenje. Slučaj ili odranije planirana namera? Neka mala kap je poremetila skladne, skoro porodične odnose? Svejedno. Bitno je da se desila makar kap dramaturgije.
Bitno je da se desio kakav-takav događaj koji odudara od monolitne, armirane dosade svakodnevnog tv-imperativa, imperativa koji i svest i podsvest konzumenata permanentno upućuje na to da se ima slediti samo jedna politika samo jednog političkog subjekta. Naravno, nema tu neke dubinske dramaturgije. Forma je zanimljiva, za novine i kafane, ali suština ovdašnjeg toka stvari se neće bitno promeniti. Ovaj dualizam, šta god da mu je uzrok, ne vodi ka dve politike, a posebno ne stvaranju nečeg kvalitativno novog, već će se završiti otklanjanjem bilo kakve dileme koja bi mogla da naruši, kod onih labilnih, veru u jedan autoritet u koji je toliko marketinga uloženo. Sada prvo valja ispratiti reakcije prvih saradnika i koalicionih partnera, od kojih će svakako biti barem nekolicina veoma iznenađenih i uvređenih. To može biti stvarno interesantno za posmatranje, odnosno, korisno za još jedno rutinsko proučavanje strogo kontrolisanog dodvorništva.
Iako nepotvrđena jučerašnja vest o kandidaturi predstavlja više emotivni, nego faktički udar na već kanalisanu i snažno sponzorisanu politiku - tek u ovom času se stvara izvesna pozornost u samoj kampanji i tek sada se vidi do koje mere je autsajderska i nezanimljiva ponuda u obliku onih do preključe najavljenih kandidatura. Svi ti „ostali“ kandidati mogu se podeliti u dve grupe – na one stranačke koji će pokušati da što uspešnije odbrane prošlogodišnje cenzusne uspehe tih istih stranaka i jednog vanpartijskog čiji jedini objektivan krajnji domet može biti u tome da prethodno pomenutima u određenoj meri odvuče ionako slabašnu podršku i stavi ih u poziciju da u dužem narednom periodu budu izloženi nemilosrdnim „statističkim komentarima“ medija i „nezavisnih analitičara“ – što će im još više smanjiti politički kapacitet i još više im oduzeti mogućnost i "moralno pravo" da vrše opoziciono delovanje i kritikuju.
No, od Sretenja je tu još jedan „samostalni“ kandidat (drugačije uloge, jer je i sa drugačijim potencijalnim biračkim telom). Kako god, biće ovo zanimljivi izbori. Neće se ništa desiti, a da nije već viđeno i ukolotečeno. Na srednji i duži rok. Da, poljuljaće se, nakratko, ona kolektivna psihologija ušuškanosti i sigurnosti u pomisli o jedinstvu i snazi partije (što je rado preuzet model iz prethodnih decenija), ali će se vrlo brzo cela ta struktura stabilizovati i vratiti u stanje kakvo je bilo do Sretenja. Šanse za stvarnu borbu umanjuje i to što ovoga puta nema poslaničkih mandata koji su „negde zatureni“, kao ono, pre skoro jedne decenije.
Ima mineralne gazirane vode, iz naslova, da malo razbije bljutavost i težinu cele ove „zakuske“.