Društvo| Kultura| Literatura| Moj grad| Život

DOSTAVLJAČ

Dragan Jakovljević. RSS / 03.04.2021. u 18:17

Prođe godina otkad je grad okovan virusom straha. Neki mladi ljudi, dojučerašnji prodavci, akviziteri ili konobari, posle gubitka posla posedaše na bicikle i motore i postadoše dostavljači. Hiljade mladića i poneka devojka, sa torbama na leđima, nošeni svojim dvotočkašima, hitaju da nas nahrane.

Od osoblja restorana hranu preuzimaju diskretno, kao u vreme kuge. Ništa manje oprezno, ali prilično brzo, nose je naručiocima. Odlasci u restorane su tako zamenjeni telefonskim pozivima ili porukama, posle kojih odabrana hrana stiže na kućni prag.

Sinoć sam je naručio i ja, ne toliko što sam lenj da sebi pripremim večeru, već da bih isprobao kako taj elektronski sistem funkcioniše. Odabrao sam hranu iz jednog restorana i naručio je od kurirske službe. Nije prošlo ni pola sata, a dostavljač je već bio pred mojim vratima.

Otkad je virus ograničio kretanje ljudi i uobičajeni način komunikacije, imao sam običaj da ponekad koristim usluge dostavljača iz drugih, sličnih službi, specijalizovanih za dostavu uređaja za kuću. Sada sam prvi put naručio hranu.

- Kako ste inače, gospodine? - upitao me je dostavljač i pripalio cigaretu, pošto smo obavili primopredaju.

Bio sam prijatno iznenađen, jer se prethodni raznosači pred mojim pragom nikada nisu zadržavali duže od nekoliko sekundi. Svoje prisustvo bi ograničavali samo na vreme koje je potrebno da mi uruče pošiljku i od mene dobiju potpis, kao potvrdu da sam je preuzeo.

Pitanje sam najpre shvatio više kao potrebu dostavljača da pokaže kako kolektivna psihoza, uzrokovana strahom od epidemije, čije su se posledice pokazale pogubnijima po zdravlje ljudi od samog virusa, nije zasenila čovečnost. Odgovorio sam da sam, na sreću, zdrav, ali da patim što moja kuća u prirodi, moje dvoriše, sadnice, cvrčci, bunar i vrt, provode proleće bez mene.

- Da, razumem o čemu govorite - rekao je. - Ipak, nije mi jasna jedna ključna stvar. Zašto mislite da bi vašem drveću, cvrčcima i kući bilo bolje sa vama nego bez vas?

Pokušao sam da mu objasnim da smo se imanje u unutrašnjosti i ja toliko srodili, da sada tamo ništa ne može da funkcioniše bez moje ruke, niti mogu bezbrižno da živim sa saznanjem da je ono tako dugo samo.

- Ne delim vaše mišljenje... - rekao je, pripaljujući novu cigaretu. - Prirodi je uvek bolje bez čoveka, zbog njegove navike da je ugrožava, suzbija i satire. Otkad postoji, prilagođava je svojim zamislima i željama. A, ništa od onoga što je živo ili više nije, ali je sastavljeno od materije koja je nekada imala formu života, ne voli to, pa bilo muva, čovek, lipa, đurđevak ili vaša kuća. (...)

Za nastavak priče kliknite OVDE...

Atačmenti



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dogodinedragosevac dogodinedragosevac 19:11 03.04.2021

a sto da klikcem

bilo gde gde mi ti kazes?

ako hoces da kazes sta imas onda to i objavi ovde.

te informer klik bejt fore prodaj klincima u osnovnoj
Черевићан Черевићан 01:37 04.04.2021

- Kako ste inače ?

Prirodi je uvek bolje bez čoveka

школа од куће ........посао такођер
исхрану доносе интернет решава,
природи ни мало ми не достајемо
отуђење потпуно ..ето се дешава
bene_geserit bene_geserit 05:35 04.04.2021

Ova mi je priča pomalo

Ova mi je priča pomalo u Remark stilu.
A nije ni čudo, ludo vreme tada, ludo vreme sada.
mariopan mariopan 13:04 06.04.2021

Re: Ova mi je priča pomalo

Za dostavljače treba biti spreman :)

Parče prirode koje je čovek oteo za sebe on ima pravo i da uređuje. To je prirodno pravo, kao što vuk ima pravo na svoju ovcu, po istom zakonu prirode na koji se dostavljač poziva?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana