Antinacionalička utopija

wukadin RSS / 13.08.2009. u 09:40

 

Utopija je kovanica izvedena iz grčkog i u bukvalnom prevodu znači ne-mesto. Pojam je osmislio Tomas Mor, još u XVI veku, opisujući izmišljeno ostrvo u Atlantskom okeanu (veze sa mitovima o Atlantidi i Avalonu se same nameću). Iako ovaj pojam ima i religijski karakter, primetan je redukcionizam zapadnjačke misli. Utopija nije isto što i persijski pojam (ši'a islam) Na koja abad, koji se bukvalno prevodi skoro isto. Jer Na koja abad je istovremeno svuda i nigde, odnosno okolo ovog sveta i nigde na ovom svetu. Sličan mada ne isti termin je i alam al-mital, koji koristi Frenk Herbert u Dini. Utopija je, međutim, mesto koje bi trebalo da se nalazi na ovom svetu. Dakle idealno ovozemaljsko mesto.

No, ovde se nećemo baviti pojmom utopije, već jednom konkretnom antinacionalističkom utopijom (odnosno mondijalističkom utopijom). Naime, videli smo tekst Vuka Perišića, objavljen u E-novinama, a prenesen na blogu o tome da li je Jugoslavija trebalo da se raspadne. U tekstu se kroz pobijanje uzroka za raspad Jugoslavije, koji se pojavljuju „u javnosti", iznosi niz stavova koji su sasvim „na liniji" medija u kojem je tekst objavljen, a konvergiraju ka jednom stavu koji nema veze sa Jugoslavijom koliko sa ideologijom koju zastupa autor teksta. Ti stavovi su:

  1. Nacionalno pitanje je nerešivo izvan okvira u kojima je nacija sasvim nebitna, odnosno nešto privatno. Ovde se izgleda brka pojam etnije i nacije.
  2. „Utemeljenje države na nacionalnom principu otvara trajan potencijal za apartheid ako ne i nešto puno gore, jer dokle god u nacionalnoj državi postoji i jedan jedini građanin koji nije pripadnik državne nacije, njemu prijeti opasnost da postane građanin drugog reda, da postane podanik, da izgubi pravni subjektivitet, da mu oduzmu automobil, telefon i radioaparat." Uzgred, kad neko sedne u automobil otvara se potencijal da  doživi saobraćajnu nesreću. Biće da su automobili štetni sami po sebi...
  3. Svaka država je veštačka tvorevina, a ako sebe želi predstaviti „na idiličnim prirodnim pojavama" ona zaslužuje da nestane. Odnosi li se to na Sjedinjene Američke Države - pogledati Deklaraciju Nezavisnosti.
  4. Sve (ovdašnje) konfesije propovedaju da je Bog jedan, pa vera ne može biti razlog sukoba. Samo mangupi, ovoga puta u njihovim redovima, odnosno nevaljali kler. Ako svi kažu da je Bog jedan, da li znači da ga isto vide, i da imaju iste poglede na svet koje izvlače iz verske osnove?!
  5. Bratstvo-jedinstvo je bilo lažno? Autor priznaje takvu mogućnost ali odmah kaže da ga ne zanima (kako tipično!)
  6. Civilizacijski i kulturološki „inkompatibilitet" (postoji li lepši izraz?) je proglašen za „rasističku glupost", bez ikakvog argumenta.

Sve ovo vodi ka jednom zaključku o poimanju države koje je tipično za liberaliste. Država (bi trebalo da bude) samo slučajan skup ljudi na jednom mestu koji poštuju određene zakone.

Pa izvršimo onda jedan gedanken experiment (moglo bi se izvesti i u praksi, samo bi zahtevalo pozamašna sredstva). Recimo da smo pokupili „s koca i konopca" slučajan uzorak ljudi, diljem ove planete, smestili ih na jednom mesto sa relativno povoljnim uslovima, i tamo stvorili državnu vlast, sa svim odlikama suvereniteta. Uzorak bi mogao biti formiran statistički slučajno, ili bi mogao da se postavi oglas na internetu gde se ljudi pozivaju da dođu. U slučaju interneta dobili bismo motivisanost ljudi (sigurno malo veća nego da mu neko bane na vrata sa ponudom promene državljanstva), ali bi trebalo rešiti problem statističke ravnopravnosti, odnosno da uzorak predstavlja ravnomerno ljude sa cele planete.

OK, imamo državnu vlast i formiramo državu. Videćemo da prilikom njenog formiranja prosto se moramo sudariti sa onim što čini naciju. Krenimo od toga da se ljudi moraju sporazumeti na nekom jeziku. Da zakoni, i način njihove primene, u principu održavaju neki set vrednosti. Sada bi neko mogao reći (*) da će se ljudi sporazumevati engleskim „koji već svi govore", a set vrednosti se zasniva univerzalnim moralnim vrednostima. Koje, uzgred, i nisu toliko univerzalne jer ih u čistijem obliku ne sprovodi većina čovečanstva.

Naravno da je moguće tako se organizovati, samo ima tu jedan problem. To već nije U-topia, takvo mesto (država) već postoji i zove se Sjedinjene Američke Države. (**) Nije problem što postoji takva država, već što su njeni građani pripadnici jedne nacije i zovu sebe Amerikanci. I ne samo to nego postoji veoma izraženi američki nacionalizam koji se zasniva na građanskoj religiji (to je ono Jesus Loves America) i osećaju nacionalne misije, koji se bazira na istorijskim događajima i njihovoj mitologizaciji.

Naravno, kada govorimo o „liberalnom raju", mestu koje je trebalo da bude raj na zemlji, baš ta Utopija, treba imati razumevanja za liberalistu koji ne može odmah uočiti obrasce stvaranja nacije. Jer, nebitno šta je ko poreklom - dok su po naciji svi Amerikanci i dok govore engleski. Set vrednosti su baš ta ljudska prava o kojima liberalisti toliko govore. Nacionalna misija je širenje tih „prava" širom sveta, posebno tamo gde krupni kapital ima interese. Da ne pričamo mnogo o tome kako su ipak omanuli, pa na mnogim mestima u Americi više i ne znaju engleski. Za sporazumevanje koristite španski, a negde može i ruski ili kineski. Videćemo koje će probleme to prouzrokovati, a neki su već uočljivi. Tu su i novi „etnički" identiteti, tipa Afroamerikanac. O ljudskim pravima neću trošiti reči - samo ću podsetiti kako su prošli njihovi najveći borci za ljudska prava, i to ne tako davno...

Dakle, da bi se ljudi uspešno sporazumevali, moraju koristiti jedan jezik. Videli smo zašto se srušila Vavilonska kula. Jezik je jedan od najbitnijih elemenata stvaranja nacije. Kako stoji stvar sa setom vrednosti na kojem se baziraju zakoni? Da li bi se tu neko našao „u manjini" - recimo muslimani koji žele da žive po šerijatu. Da li bi musliman u takvoj Utopiji bio u ulozi „podanika", o kome priča Vuk Perišić?!

Da i ne govorimo kako takav sistem vrednosti ne pada s neba, on je posledica određene religije i istorijskih iskustava. Ako se neki sistem vrednosti uzima za „univerzalan", to ne znači da on to zaista jeste, jer taj sistem vrednosti ima konkretne korene (videti: evropocentrizam). A kako navedeni sistem vrednosti nisu prihvatili svi, kako je on štaviše globalno u manjini, zakoni koji bi iz njega sledili bili bi nametanje podanicima koji ih suštinski ne žele. Nametanje slično onome koje se dogodilo kroz proces stvaranja nacija. Tako vidimo da bi naša antinacionalistička Utopija postala tipična nacionalna država, makar se to zvanično ne priznavalo, i makar njen nacionalizam ne bi bio etnički. Kažu da je i ateizam oblik religije.

Naravno, ovo ne smemo zaboraviti - bilo je država i pre nacija. Neki antinacionalista bi to mogao istaći kao argument. Malo čudno da se neko ko se stalno poziva na modernost poziva na ono što je bilo pre nekoliko vekova, ali razumljivo. Nacionalisti su često i tradicionalisti, pa red je dovesti malo u pitanje dužinu tradicije.

Tačno je da princip organizovanja države nije morao biti nacionalni. Postojao je mnogo stariji princip i zvao se odanost gospodaru - prosto i jednostavno! Tako su postojale zaista multinacionalne dinastičke imperije, pa je nastanak nacija istorijski proces kojim se buržoazija koristi da bi svrgla aristokratiju. Uzgred, nije to počelo tako nedavno (kraj XVIII veka), proces je dosta dugo trajao i uključivao je neke elemente koje istorija često ne uključuje u stvaranje nacije. Ali tačno je da je nacija jednom nastala i možda je jednom neće ni biti. Međutim tačno je i da se današnje države baziraju na elementima zajedničkog jezika, religije i istorijskog iskustva, te izvedenog osećaja nacionalne misije. Ne moraju postojati sva tri elementa - Švajcarci recimo imaju samo zajedničku istoriju. (***)

Naravno, sva ova razmatranja se odnose primarno na zapadnjačku kulturu. Iako se ona na neki način globalno proširila, na Istoku i drugde (The Rest) stvari su nešto drugačije. Mada je i tamo država poprimila nacionalni karakter, pre svega kroz borbu protiv kolonijalizma.

Blog završavam davanjem omaža grupi Laibach koju sam imao prilike juče slušati i gledati (prvi put, i nisam baš neki fan). U skladu sa temom - Geburt Einer Nation.

*Ovde imamo gedanken dialog, pošto liberalisti u principu izbegavaju razgovor o bilo čemu što bi moglo da ugrozi njihove svetonazore. To im „nije relevantno", a rasprava je za njih „gubljenje vremena". Ima tu neke logike - već su te proglasili fašistom, pa šta sad da razgovaraju s tobom.

**Zanimljivo je gledati jedan klip o tome kako su Amerikanci „pametni". Postavljeno je pitanje da koja zemlja ima naziv na U. Neko je rekao Yugoslavia. Bilo je i visprenih ideja tipa Utopia. A niko se nije setio United States of America.

***Moglo bi se razgovarati o tome koliko je religija u Sjedinjenim Državama zajednička. Postoje različite crkve, ali doživljavaju kao „svoju" samo one koje doprinose američkoj nacionalnoj misiji. Verska retorika ima veoma značajno mesto u američkom nacionalizmu. Uostalom, tu nije reč o određenim denominacijama i njihovim običajima, već o jedinstvenom doživljaju Boga koji blagosilja Ameriku.



Komentari (12)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vracarac92 vracarac92 13:39 13.08.2009

!

Lep tekst.
Preporuka.
wukadin wukadin 13:59 13.08.2009

NIje tema ali...

Kad sam ponovo pročitao i video ono "odanost gospodaru" pao mi je napamet jedan veoma dirljiv odlomak iz knjge Senka Mučitelja (sad već neko svašta pomišlja) od Džina Volfa, iz serijala "Novo Sunce". Ja veoma volim fantasy, pa je ovo prosto jače od mene, iako se ne govori o (anti)nacionalizmu, već mnogo generalnije o principima društvenog uređenja, tačnije o principima odanosti.

Do mog sluha doprli su zvuci koraka, ali me nisu uznemirili u mome odmoru; bili su to teški, ali i mekani koraci; zatim i zvuk disanja, dahtanja neke životinje. Ako sam bio budan, oči su mi bile otvorene; ali još sam bio tako blizu uspavanosti da glavu nisam okrenuo. Životinja mi je prišla, onjuškala mi odeću i lice. Triskele je to bio, legao je uz mene i pritisnuo kičmu uz moje telo. Tad nisam primećivao ništa čudno u činjenici da me je pronašao, ali pamtim da sam osetio izvesno zadovoljstvo što ga opet vidim.
Opet koraci, sada spori, čvrsti, ljudski; odmah sam znao da je to majstor Malrubius - pamtio sam kako su zvučali njegovi koraci u hodnicima ispod kule u danima kad smo zajedno obilazili ćelije; ovo je bio isti zvuk. On uđe u moj vidokrug. Ogrtač mu je bio prašnjav, kao i obično, sem u najsvečanijim prilikama; sedajući na sanduk sa kulisama, pritegao je ogrtač onom starom kretnjom oko sebe. "Severijane, nabroj mi sedam načela vladavine."
Bio mi je potreban veliki napor da progovorim, ali uspeo sam (u svome snu, ako je san bio): "Ne pamtim da smo tako nešto izučavali, gospodaru."
"Uvek si bio najnemarniji od mojih dečaka", reče on i zaćuta.
Obuze me zloslut; osetih: ako ne odgovorim, desiće se neka grdna nevolja. Najzad nejako počeh: "Anarhija..."
"To nije vladavina nego nedostatak vladavine. Učio sam te da anarhija prethodi svakoj vladavini. A sad nabroj sedam vrsta."
"Privrženost ličnosti monarha. Privrženost jednoj liniji nasleđivanja ili nekoj drugačijoj liniji dolaženja na vlast. Privrženost kraljevskoj državi. Privrženost kodeksu zakona koji državi daju legitimitet. Privrženost nekom širem ili užem izabranom telu koje određuje zakone. Privrženost jednoj apstrakciji koja se zamišlja tako kao da sadrži i to izabrano telo, i druga tela iz kojih je ovo izabrano proisteklo, i mnoštvo drugih elemenata, a sve uglavnom idealno."
"Podnošljivo. Od tih formi, koja je najranija, a koja je najviša?"
"Razvoj je išao nabrojanim redosledom, majstore", velim ja. "Ali ne pamtim da ste me ikad ranije pitali koje je načelo najviše."
Majstor Malrubius se nagnuo napred, a oči su mu gorele blistavije nego žar. "Koja je najviša, Severijane?"
"Poslednja, gospodaru?"
"Misliš privrženost jednoj apstrakciji za koju se zamišlja da sadrži i izabrano telo i tela iz kojih je ono proisteklo i mnoštvo drugih elemenata, pretežno idealnih?"
"Da, majstore."
"Kojoj vrsti, Severijane, pripada tvoja privrženost božanskom biću?"
Ništa nisam odgovorio. Možda sam razmišljao, ali, ako jesam, moj um je bio toliko pun sna da nije bio svestan misli. Umesto toga, postao sam duboko svestan svoje fizičke okoline. Sva veličanstvenost neba iznad mog lica kao da je bila napravljena samo radi mene, samo da bi se sad podvrgla mojoj inspekciji. Na zemlji sam ležao kao na ženi, a vazduh oko mene bio je, činilo se, zadivljujući kao da je od kristala i fluidan kao vino.
"Odgovaraj, Severijane."
"Prvoj vrsti, ako je uopšte osećam."
"To je privrženost ličnosti monarha?"
"Da, jer tu naslednika nema."
"Ova životinja, koja se pored tebe odmara, dala bi život za tebe. U koju vrstu spada njena privrženost tebi?"
"U prvu?"
Nikog nije bilo kraj mene. Digoh se u sedeći položaj. Nestali su i Malrubius i Triskele, a ipak, duž jedne strane tela, one gde je bio Triskele, osećao sam nejasnu toplinu.
Blade Runner Blade Runner 14:25 13.08.2009

Stvaranje nove nacije

i jeste ono što je pokušano sa Jugoslavijom i nije se primilo. Dok su pare pristizale još se nekako i držala. Kad je priliv stao, pukli smo ko zvečka. Ameri nisu dobijali pare sa strane nego su ih uzimali (kao što i danas rade) i na tom zajedničkom cilju napravili su naciju.
wukadin wukadin 14:44 13.08.2009

Re: Stvaranje nove nacije

Jugoslavija je baš bila eksperiment. Recimo taj Perišič ističe kao nešto super što nije ni pokušano da se pravi nacija. A imali smo jedinstven slučaj da službeni jezik ima naziv dva naroda: srpsko-hrvatski. A postoje nazivi jezika koji nisu nazivi naroda. Mogli su da jezik recimo nazovu ilirski, to bi već bila neka zajednička osnova identiteta. Koliko znam tu zbrku oko imena jezika su komunisti napravili a Karađorđevići kao da su bili slepi na pitanja identiteta. Zamisli tu zbrku kad neki stanovnik Makedonije (zvanično Južna Srbija) krene u školu. I koji on jezik uči? Da li je jezik uopšte imao zvaničan naziv?! Recimo da uči na svom jeziku, a zovu ga srpski. I onda dođe u Beograd, pa počne na "srpskom" da priča... Mislim već sa Južnjacima je problem, a šta tek sa ovima...

A za Amere si u pravu. Lova je ipak ključ svega
drug.clan drug.clan 14:55 13.08.2009

Re: Stvaranje nove nacije

Blade Runner
i jeste ono što je pokušano sa Jugoslavijom i nije se primilo. Dok su pare pristizale još se nekako i držala. Kad je priliv stao, pukli smo ko zvečka. Ameri nisu dobijali pare sa strane nego su ih uzimali (kao što i danas rade) i na tom zajedničkom cilju napravili su naciju.


Mislim da si malo vreme pobrkao. Jugoslovenska nacija je trebala da se stvori odmah posle nastanka Jugoslavijie u 20-tim kada nije bilo para o kojima pricas. To je bilo skoro nemoguce jer su na celu drzave bili diktatori pripadnici jednog naroda i vere zbog kojih su ostali narodi zamrzili ceo jedan drugi narod. Nacionalni problemi u Jugoslaviji su nastali u tom periodu a ne posle WWII.

Americka nacija je nastala vrlo rano posle rata za nezavisnost u vreme kada je glavna ideja americke spoljne politike bila da se ne mesaju ni u kakve svetske probleme, cak se i kriricni trenutak za opstanak nacije, gradjanski rat, desio pre vremena u kom je amerika pocela da igra znacajnu ulogu u svetskoj politici, sto znaci da je americka nacija nastala i opstala nastala u vreme kada nisu "uzimali" pare po svetu.
Ovo sto se desava u poslednjih 100 godina je vrlo ne tipicno za priod kada je nastala americka nacija koja se danas odrzava uglavnom strahom a ne novcem.
Blade Runner Blade Runner 15:32 13.08.2009

Re: Stvaranje nove nacije

Nacionalni problemi u Jugoslaviji su nastali u tom periodu a ne posle WWII.

A zašto onda nisu bili rešeni pod mudrim komunističkim vodjstvom?
sto znaci da je americka nacija nastala i opstala nastala u vreme kada nisu "uzimali" pare po svetu.

Nisu po svetu. Prvo su pobili indijance i uzeli im zemlju. Kad je nestalo indijanaca, počeli su da ih traže po svetu.
koja se danas odrzava uglavnom strahom a ne novcem.

Strahom da će izgubiti standard (novac).
drug.clan drug.clan 17:41 13.08.2009

Re: Stvaranje nove nacije

Blade Runner
Nacionalni problemi u Jugoslaviji su nastali u tom periodu a ne posle WWII.

A zašto onda nisu bili rešeni pod mudrim komunističkim vodjstvom?
sto znaci da je americka nacija nastala i opstala nastala u vreme kada nisu "uzimali" pare po svetu.

Nisu po svetu. Prvo su pobili indijance i uzeli im zemlju. Kad je nestalo indijanaca, počeli su da ih traže po svetu.
koja se danas odrzava uglavnom strahom a ne novcem.

Strahom da će izgubiti standard (novac).


Problem je u WWII toliko eskalirao da ga niko vise nije mogao resiti trpanjem svih u istu naciju pa su zato probali da ga rese postepenim ukidanjem nacije. Nazalost ni to nije uspelo jer su ljudi cudne zverke.

A sto se amera tice oni naravno nisu cvecke ali su evropljanima jos uvek samo do kolena po zlocinastvu.

Strah od spoljnog neprijatelja se kroz istoriju pokazao kao najbolji kohezioni faktor za jednu grupu ljudi, primenjuje se vec milenijumima sirom sveta pa tako sada i u USA.
Blade Runner Blade Runner 17:49 13.08.2009

Re: Stvaranje nove nacije

su zato probali da ga rese postepenim ukidanjem nacije.

a de ne bi bili anacionalni, stvoreni su Jugosloveni
ali su evropljanima jos uvek samo do kolena po zlocinastvu.

Ovo je apsolutno tačno, ali pred amerima je budućnost
Strah od spoljnog neprijatelja

Misliš na Meksikance?
drug.clan drug.clan 17:59 13.08.2009

Re: Stvaranje nove nacije

Blade Runner
su zato probali da ga rese postepenim ukidanjem nacije.

a de ne bi bili anacionalni, stvoreni su Jugosloveni
ali su evropljanima jos uvek samo do kolena po zlocinastvu.

Ovo je apsolutno tačno, ali pred amerima je budućnost
Strah od spoljnog neprijatelja

Misliš na Meksikance?


damn canadians
Blade Runner Blade Runner 18:14 13.08.2009

Re: Stvaranje nove nacije

damn canadians

Čuj, nedavno su dva F16 prinudno prizemljila jednog odavde. Ima tu nešto ...
dali76 dali76 16:41 13.08.2009

liberali vs realisti

Drzava jeste vjestacka tvorevina kao uostalom I nacija.
Ali bez nacije nema drzave.
Jugoslavenstvo nije bilo jace od srpstva,hrvatstva te nije moglo opstati.
I SAD su morale imati najkrvaviji rat da bi amerikanizam nadvladao ono sto je bilo ,s pocetka , daleko jace od ideje Amerikanstva a to je da je neko prije svega
Bio From : Massachusetts, New Hampshire, Connecticut, Rhode Island, New York, New Jersey, Pennsylvania, Maryland,
Delaware, Virginia, North Carolina, South Carolina, and Georgia.)
Da si bilo koga od ljudi iz tih prvih 13 kolonija pitao jesi li t Amerikanac rekli bi “sta je
I na kraju ko su liberalisti?
Bojim se da su ideju liberalizma odavno pokupili realisti.

wukadin wukadin 07:18 14.08.2009

Re: liberali vs realisti

Od sviha izama najrealniji je realizam
Što se tiče prirodno-veštačko nešto sam rekao na onom blogu. To su konstrukti.
Uzgred, kad je Jugoslavija nastajala pričalo se kako je izraz prirodnih težnji naroda...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana