Možda niste primetili ali ja i kolega Krkar vas driblamo blogovima naše drage gošće - mlekac.
Ovom prilikom nešto sasvim drugačije - tema je ne mešaj se u moje štipaljke!
Kao i svi naivni belci, dugo sam smatrala da, ako nekom kažem da nešto uradi i dobijem odgovor „Ee, mma!“ (Da, gospođo), to znači da će ta stvar biti i uradjena. Naravno, nije bilo tako. Godinama sam pokušavala da proniknem u koren problema. Zašto bi osoba klimnula glavom, rekla mi „Da!“ ili „Dobro!“, a onda jednostavno ignorisala moja uputstva?
Onda sam, posle četiri godine boravka, zbog potreba posla bila poslata na kurs jezika i običaja.
Jednoga dana, profesorka zapodenu priču o poštovanju:
- Mocvanama je jako bitno da pokažete poštovanje. Kada sretnete nekoga na ulici, ili ako ulazite bilo gde, Vi, kao stranac, uvek morate prvi da pozdravite!
- Dumela Mma?
- Ee, dumela Mma! Onda morate da se pitate za zdravlje i tek onda možete da produžite dalje ili, ako ste, na primer, u prodavnici da kažete šta vam treba!
- U redu.
- Kada dolazite nekome u kuću još ispred kapije treba da vičete „Ko, Ko!“ (kuc, kuc)
- Ispred kapije?
- Ee, Mma! Tako pokazujete da niste lopov i da dolazite sa časnim namerama.
Ima logike. Upozoriš ljude na vreme da stižeš, pa mogu da se pripreme za tebe...
- Kada ste kod nekoga u kući, nipošto ne odbijajte posluženje. Morate makar čaj da popijete.
- U redu.
- I nipošto nemojte da se naginjete da pomirišete hranu. Ni u svom tanjiru. A pogotovo ne u šerpi!
- Zašto?
- Zato što se tradicionalno smatra da može sa nosa da vam kapne nešto u jelo, i onda je sva hrana u šerpi zagađena i mora da se baci!
Pokušala sam da zamislim kako izgleda kuvati a da ne pomirišeš jelo – ali, nije mi polazilo za rukom. Valjda sve može, samo čovek mora da se navikne.
- I nipošto ne ulazite u tuđu kuhinju ili spavaću sobu bez dozvole! Čak ni kod rodbine i prisnih prijatelja!
Za to verovanje sam već znala. Mocvane, a i većina drugih afričkih žena koje sam srela, duboko veruju da prisustvo druge žene u njihovoj spavaćoj sobi (pa makar i na vratima) priziva lošu sreću u brak! Nešto, po principu, ako ijedna druga žena priđe blizu bračnog svetilišta, muž će odmah naći drugu! Zato, i kada vam ponosno pokazuju kuću, obično bude - ovo je kuhinja, ovo je kupatilo, ovo je dečija soba, pogledajte kako sam je lepo namestila, ovo je trpezarija, a iza onih zatvorenih vrata je naša spavaća soba!
- U tradicionalnoj porodici - nastavljala je moja profesorka - muškarac je glava kuće i njegova reč je zakon!
- Uvek?
- Uvek! Uloge su jasno podeljene i nema mešanja u poslove. Kada, recimo, moj muž dođe sa posla, moja je dužnost da mu prinesem osveženje i hranu. Njegovo je da radi i zaradi. Naše, žensko, je da pazimo decu, održavamo kuću i kuvamo!
- A ako ste i vi zaposlene?
- To nema nikakve veze – naše obaveze ostaju iste!
Zašto li mi to zvuči poznato? Mislim, nevezano za Afriku?
- Znači, kuhinja je isključivo žensko carstvo?
- Ee, mma!
- I nikad vam se ne mešaju u kuvanje?
- Taman posla! Ako ja, recimo, danas rešim da kuvam kačamak i piletinu a moj muž dođe i kaže da za ručak hoće pirinač sa govedinom, ja ću ga ispoštovati i reći „Ee, Rra!“...
- I?
- I skuvaću kačamak i piletinu!
- Molim?
- Skuvaću kačamak i piletinu.
- Ali on je hteo pirinač sa govedinom!? Zar to nije nepoštovanje?
- Nije! Ja sam mu sa poštovanjem rekla „Ee, Rra!“ Zna da sam ga čula. Nisam pokazala nepoštovanje odbacujući njegov predlog. Ali, on mora da ispoštuje da je odluka šta se tog dana kuva – ženska privilegija. Zato će da dobije za ručak kačamak i piletinu! I ima to i da pojede!
Od tada, kad god dajem uputstva i čujem „Ee, Mma!“ obavezno pitam da li to znači da će posao stvarno biti obavljen ili mi samo iskazuju poštovanje?