Mnogi me pitaju ovih dana: šta treba da uradim da bi moj računar, mreža, informacioni sistem bio potpuno zaštićen i siguran? Obično me pitaju: koji softver da kupim, šta da instaliram, da li ima neka kutija (hardver) koji će mi rešiti problem? Drugi pitaju: šta da radim, kako da se ponašam i kako da koristim računar da bi bio miran i spokojan? Postoji li čarobni štapić i gde je? Neki drugi možda i imaju čarobne štapiće za svoje oblasti, ako verujete u bajke. Međutim, on ne postoji za tematiku o kojoj pišem na ovom blogu prethodnih nešto više od dva meseca, tj. tematiku bezbednosti računara, mreža i Interneta. I čarobni štapić se neće ni pojaviti.
Vest koja vas neće obradovati, ali bolje je da odmah znate: apsolutna sigurnost ne postoji. To važi za pojedinačni računarski sistem, mreže, komunikacione i informacione sisteme i slično. Zašto - pitate se? Pa odgovor je jednostavan: uporedite to sa realnim životom. Koliko ste vi lično sigurni dok svakoga dana žurite na posao, vodite decu u obdanište, šaljete ih u školu, vozite svoj automobil ili ga parkirate na raznim mestima, ostavljate svoj stan ili kuću dok ste svi „negde" na dnevnim obavezama, odmoru...
Kao što su savremeni gradovi naseljeni raznim svetom, onim dobronamernim, ali i nekima koji su zlonamerni i teško je odmah raspoznati i videti ko je kakav, tako i virtuelni računarski svet nema jasnu granicu između jednih i drugih. Svi su tu negde oko nas. To zahteva stalnu pažnju i oprez. Ljudska priroda je optimistična i to je ono što ljudsku vrstu drži i razvija, taj specifični balans nade i strepnje.
Nekada su se računarske mreže štitile postajanjem spoljne ograde (perimetra). Kao što su, u srednjom veku, gradovi bili opasani zidinama, tako su računarski sistemi i mreže bili „opasani" perimetrima tj. raznim rešenjima koja su razdvajala spoljni nesigurni i unutrašnji sigurni svet. Rastom bežične komunikacije, Interneta, mobilnih tehnologija, zatim radom i pristupom računarima i mrežama sa udaljenosti (dok ste kod kuće, na putu, aerodromu ili u hotelu i pristupate firminoj mreži), došlo je do smanjivanja značaja perimetra ili virtuelnog zida.
Savremeni svet je navikao na pametne telefone (iPhone, BlackBerry, razni Androidi, Symbiani i Windows Mobile bazirani uređaji). Mnogi ih koriste, to je baš trendy, a proširenje baze aplikacija i primena je u sve većem zamahu. Mnogi instaliraju razne cool aplikacije, a da ne znaju ni ko ih je napravio, ni šta sve rade uz svoju osnovnu i deklarisanu namenu. Ljudi su skloni da ne razmišljaju o eventualnim dodatnim (parazitskim i zlonamernim) funkcijama tih programa, a to nije baš mudro.
Već dugo vremena su popularne razne besplatne usluge na Internetu. Možete koristiti besplatne mail usluge javnih servisa, mesta za postavljanje slika, dokumenata, adresara, kalendara i puno još koječega. Da li ste se ikada zapitali u čemu je ekonomska logika onih koji vam to omogućuju? Da li ste se zapitali gde sve „sede" vaše slike, dokumenti, poruke? Ekonomska logika ovih usluga je u tome da oni koji obezbeđuju uslugu besplatno, zauzvrat prate vaše ponašanje, navike i prodaju takve statistike oglašivačima. Vi ste njihov proizvod, koji oni nude svojim klijentima oglašivačima. Razmislite o privatnosti.
Još jedan trend je započeo u novije vreme. On se može označiti kao depersonizacija. Pojavljuje se gomila tkzv. inteligentnih softverskih agenata, koji obavljaju određene funkcije skoro samostalno, recimo obaveštavaju vas o povoljnoj ponudi za zimovanje ili letovanje, novoj knjizi iz područja vašeg interesovanja, novom gadgetu, prilici za posao i slično. Sa druge strane, sve je više uređaja koji se samostalno povezuju na Internet. Primera radi to mogu biti kamere za nadzor, alarmi, ali i sistemi za klimatizaciju koje možete uključiti kad se vraćate sa letovanja pomoću poruke, patike u kojima trčite i koje imaju ugrađen GPS i bežični pristup Internetu, da bi vašu vežbu prosledili nekom Web servisu. Vi ćete se možda pohvaliti svojim drugarima da ste pretrčali 10km, a oglašivači će iz toga izvesti svoje zaključke.
Ako pogledamo razvoj primene Interneta i mobilnih tehnologija, jasno je da nema čarobnog štapića koji će vas učiniti sigurnim i bezbednim. Jednostavno i praktično ga je nemoguće razviti. Nema pojedinačnog softvera, hardvera, načina ponašanja koji će učiniti da sve bude zaštićeno. Potrebno je sve to, ali potrebni su i načini razmišljanja, ponašanja, obazrivost, pa onda i organizacija i propisi. Sve to zajedno učiniće da se osećate lepše i spokojnije u ovom zanimljivom svetu.