Bože, što ne podnosim kad me neko bezobrazlukom, pretnjama i bezočnošču izbaci iz takta, pa kad shvati šta je uradio, krene sa onom šupljom pričom o neprepoznatim dobrim namerama. Ne podnosim jer mi je diskutabilno dal je stvarno shvatio ili se zabrinuo zbog besa koji je izazvao, ali je nesumnjivo da me smatra glupom i to mi jasno stavlja do znanja rečenicom - nisi ti to razumela.
Hoću da se nadovežem na ovu uzbunu koju je u svakom normalnom stanovniku ovih prostora izazvalo saznanje da je jedan siledžija (zašto mu tepamo silovatelj?), nakon odslužene kazne, pravo iz zatvora otišao pred kamere i epilogom iste.
Siledžija uhapšen po prijavi novinarki koje su ga intervjuisale!!! Nije mi jasno ni za šta su ga prijavile, jer su ga sami pozvali u studio i pustili da priča sve što mu padne na pamet. I objavili i ubeđivali nas da je slobodan čovek i ima pravo na slobodan život, a onda...
Tri dana kasnije uhapšen! Tri dana? Da li im je trebalo TRI dana da se uplaše, prepoznaju da su i one žene koje svaki manijak može povrediti baš kao i mene, tebe, bilo koju od nas, pa rešile da podnesu prijavu?
Moguće, ne kažem da nije. Kad se ugase kamere i studijski reflektori i izađu iz zaštićene zone državnog glasila poznatog po sluđivanju naroda, stvarnost ume bolno da opomene. Među onom masom koju si, do malopre, sluđivao/la ekskluzivnim zastrašivanje, ima i dragih lica koja ne misle da je to što radiš ispravno. Ima ljudi do kojih ti je istinski stalo, a oni su pre zgroženi, nego zadivljeni tvojim novinarskim dostignućem i to ume da natera čoveka da se preispita. Pa i tri dana kasnije da odreaguje, zar ne?
Kažem moguće je, al im nešto ne verujem. Sklonija sam verovanju da su se uplašili onolikog ženskog besa i da ih je onaj udarac po dupetu više zaboleo nego sve suze svih silovanih, pretučenih i ubijenih žena zajedno. Uplašila ih je ta snaga za koju su mislili da je odavno udavljena njihovim lažima i pretnjama, strahom koji su tako zdušno raspirivali. I to je dobro.
Dobro je i što je onaj siledžija sklonjen sa ulica, bar jedan manje.
Dobro je i što se mnogo ljudi osvestilo da nam nema druge nego da se čuvamo kako znamo i umemo.
Dobro je što je bar jedan učesnik ove ujdurme dobio po dupetu, mada i dalje mislim da je to malo.
Dobro je i što su se mnoga lica konačno i nepovratno ogolila u svoj svojoj osionosti, bahatosti, prikrivenom siledžijstvu, gluposti i podršci svemu od nabrojanog.
Dobro je i što su se žene naoružale biber sprejovima i šokerima, daj bože da im nikad ne zatrebaju.
Ali to i dalje ne rešava istinski problem - šta raditi sa siledžijom nakon odležane kazne. I šta raditi sa siledžijama koji koriste svaku priliku da nam uteraju još malo straha u kosti i ubeđuju nas da je to za naše dobro?