Nicole in KosovoDRY RIVER (SUVA REKA) KOSOVO TRIAL, BELGRADE 2006

WHERE ARE YOUR AMERICANS NOW?
October 2, 2006

Today , in the special court for war crimes in Belgrade, eight
 police members were indicted for torturing, killing, looting and dispersing the Albanian civil population in March 1999, when the NATO bombings against Yugoslavia under Milosevic started.

http://www.boingboing.net/2006/10/14/jasmina_tesanovic_wh.html

Reading the news about Serbia’s chances of renewing talks with the EU, I came across a line from the chief Government Talking Head (or Head of Talking, as you like) which baffled me:

 “It’s a pity that EU talks won’t be continued at this time, since that would motivate us to finalize the Hague cooperation as soon as possible,” Đurić told the press. (B92, October 15) 

HannahExactly on this day, the year of fire horse according to Chinese astrology

Japanese women who were born that year (and the previous Fire Horse year, 1906) battle superstitions about themselves all the time. Fire Horse women are called dangerous, headstrong, and are seen as deadly to men. This may sound quaint to western ears, but the 1906 Japanese herd was subjected to poverty and starvation because they could not marry. The 1966 herd has it a bit easier, but they still fight superstitions. Chinese tradition also sees the Fire Horse as a special sign entailing either spectacular good luck, or terrible bad luck; they consider that nothing about the Fire Horse occurs in moderation. .

It is never too early or too late to read this author, in any language you manage and see for yourself if this supoerstition is true 

http://www.alexandria-press.com/

This is what i wrote some years ago

Svima onima koji tokom posete Cirihu imaju malo više vremena i volje od vožnje brodićem po jezeru, obilaska Frauenmünster-a i sličnih znamenitosti ili pak kupovine u buticima visoke mode u Bahnhofstrasse, preporučila bih da se prošetaju kroz Langstrasse. Ne zato jer je to ciriška ulica greha u kojoj caruju prostitucija i droge i u kojoj se godišnje počini više krivičnih dela nego u celom Bernu. Šetnja kroz tu dugu ulicu od koje se gnuša svaki fin i pošten Švajcarac (neki od njih će vam priznati da se nikada ne bi usudili da se u njoj zateknu sami) će vam pružiti stoprocentno drugačiju sliku od one umivene, sredjene i mirne zemlje o kojoj čitate u NZZ-u i gledate na televiziji. Možda zato što nisam odrasla u ovoj zemlji i što sam strahove da će mi se nešto desiti ostavila u jednoj drugoj, ja se slobodno krećem tom ulicom u kojoj vam se uostalom ništa i ne može desiti jer se sve dešava iza zatvorenih vrata.

Teško mogu da ne primetim akciju Za našu decu koju je pokrenula RTV B92. Akcija je sjajna, humana i nešto što je ovoj zemlji odavno trebalo. Pa ipak, povremeno se pitam da li je to dovoljno i koliko je uopšte svrsishodno.

U zemlji u kojoj svaka treća žena trpi fizičko, psihičko ili kakvo drugo nasilje bilo od sadašnjeg ili bivšeg partnera, a vrlo slično ili čak gore prolaze i deca, izgradnja jedne ili dve kuće, sigurnog doma za žrtve nasilja u porodici je tek mali korak, divan ali usamljen pokušaj.

YunusHtela sam da pisem o upravo dodljenoj Nobelovoj nagradi za mir:
"Bangladeshi economist Muhammad Yunus and his Grameen Bank were awarded the Nobel Peace Prize on Friday for pioneering the use of microcredit, the extension of small loans to benefit the rural poor."

Moja drugarica Stasa kaze da je to humanitarni kolonijalzam : bogati svet umiruje svoju savest u odnosu na treci siromasan eksploatisan svet. Cindy Sheehan, koja je u Americi rekla Busu NE U NASE IME takodje je bila u uzem izboru...ja bih im oboma dala tog Nobela ili sta im vec treba...ali pitam se kakav je politicki efekat u svakom od tih slucajeva...

                              Dragan i Drazen-STOP ZABORAVU                         

Dragi svi, evo  bannera Dragan i Dražen-STOP ZABORAVU  koji smo uradili u dogovoru sa  Inicijativom mladih za ljudska prava. Ideja nam je da ga  pošaljemo  što većem broju medija, NGOs, državnih institucija, stranka, sportskih organizacija... i pojedinaca, pa da oni odluče da li će ga i kako dalje iskoristiti, objaviti, istaći......... Mi ćemo i vas na ovom blogu  obavestiti kome je sve banner poslat/odnet etc, te ko ga je sve objavio. I vas pozivamo da ga, takođe, preuzmete (tako što ćete kliknuti dva puta  levim dugmetom miša na sličicu)  i pošaljete na što više adresa.

Manipulacija medijima i zloupotreba slobode medija u Srbiji je proteklih dana, vidim, drastičnija nego ikada iako to na prvi pogled ne izgleda tako. Vlada Vojislava Koštunice, njegovi najbliži saradnici i on lično čine ono što nikada nije padalo na pamet ni Slobodanu Miloševiću.

Nije te manipulacije lako odmah primetiti i prepoznati jer nema sada ondašnjih ratova i čuda, ne šetaju Knez Mihailovom ruralne njuške u maskirnim uniformama sa niklovanim koltovima od 12 inča za pojasom. Sve je daleko suptilnije.

OrhanNi Turci nisu vise ono sto su nekad bili!

Cestitam Orhanu Pamuku

Cestitam Nobelovoj nagradi

Nedavno je bio u Beogradu, bas se pitam zasto nasi pisci i akademici nisu tada s covekom popricali o Srebrenici

Skype SpyŠvajcarska vlada radi na razvijanju trojanca kojim će policija i obaveštajne službe moći da prate našu komunikaciju putem Internet Protocol-a (VoIP)... piše jučerašnji švajcarski časopis SonntagsZeitung.
Čitav posao je poveren Network security company ERA IT Solutions. Antivirus i firewalls ne prepoznaju ovaj program koji će se u "računar pod prismotrom" ubacivati preko najčešćeg programa za ovaj vid komunikacije, Skype-a. Trojanac se tako razvija da će biti aktivan i kada je računar ugašen. Pakovaće podatke i slati ih prvi put kada se sistem pokrene. Nosioc projekta je švajcarsko ministarstvo razvoja, transporta, energije i komunikacija. Naši bi to krstili: ministarstvo za kapitalne investicije Plus. Da se naježiš...

Mi zivimo u demokratiji. Dve trecine drzava na planeti su demokratske. Ono sto je nekada bila samo neobicna praksa zemalja s obe strane severnog Atlantika danas je standard za citavo covecanstvo. Nedemokratski rezimi su malobrojni i uglavnom (sem par izuzetaka) pokusavaju da se prikazu u demokratskom svetlu tako sto organizuju izbore na kojima se doduse unapred zna pobednik. Antidemokratske ideologije kao fasizam i komunizam su diskreditovane.

Cini se da je demokratija pobedila. Da li je to bas tako?

Opirao sam se Micijevim nagovorima da obavezno napišem ovaj post. Nemam pojma zašto – valjda zbog usađenog voždovačkog zazora prema previše fancy mestima, pre nego zato što sam oklevao jer sam o sličnoj temi i istom mestu nedavno pisao. Ali, kada sam video kako sipaju votku, shvatio sam da ne mogu da izdržim.

Ali, kao što je red, da krenem od kraja – sreća da me još drži ovaj stomačni virus, pa se nisam prejeo, jer ne bih mogao da spavam do jutra. I čudo jedno, kako sam uprkos strahu od nastavka petodnevnog digestivnog mučenja praćenog gastronomskom apstinencijom (isključivio dvopek, supa iz kesice i pirinač), uživao i svim tim đakonijama.

Lucy MooreI’m a twenty-two years old American and recent graduate of Harvard college, so why am I keeping a blog through B92.net?  Because of all the places I could have chosen to live after graduation—New York, London, Washington DC, or Winston-Salem, North Carolina (my home)—I picked Belgrade.  My decision wasn’t completely unfounded.  I’d been to the region before as a student.  So I think I know what I’m getting into… 

Two weeks ago I moved to Belgrade, leaving behind friends, family, and the student life that had kept me intellectually stimulated, but also incredibly sheltered. In an immediate sense, my move to Belgrade meant leading a life alone in a foreign country.  More broadly speaking, it also meant that I would be joining the almost 200,000 American students who study or volunteer abroad each year as a part of their undergraduate or post-graduate experience.

 Blog “Ne mi dda ti potem...ihat za ovratnik” nastao je kombinacijom stiskavca na blogovima „Muskarci , forever*” http://blog.b92.net/node/2162 i „Tramvaj-guška” http://blog.b92.net/node/2346 , voljom učesnika kafe bloga da se  dopisuju s piscem i bez pisca (i sadržaja), i patnjom pisca da se izbori sa sopstvenim blogom gigantskih kolariću - paniću razmera.  

"Blog bez razloga" (čije je krštenje potajno izveo izvesni M. Lukić http://blog.b92.net/node/405 ) je intermeco, koji autora bloga ipak neće odvratiti od povremenog pisanja, čisto reda radi. 

Na slici nije baš sam autor, ali jeste mu tako lepo jer diše i miriše, a ne mora (još) da piše. 

Odosmo u jeftine rimovane pesnike!