7-8. septembar
Čang Mai po drugi put. Ovog puta samo na jednu noć.
Susret sa Džimom iz Novog Meksika, s kojim sam pre devet meseci u Luang Prabangu u Laosu planirala zajedničku vožnju po zemljama jugositočne Azije. To je onaj momak sa lošim smislom za humor, koji je imao par glupih viceva na račun Srba (kao i Rusa), te nisam skoro uopšte žalila kad smo se mimoišli na dan ugovorenog početka zajedničke ture.
U međuvremenu, Džim je bio na Nepalu i Indiji, opet su mu ukrali bicikl a imao je i saobraćajku, no srećom, ništa ozbiljno. Izgubio je deset kila a sa njima, čini se, i loš smisao za humor. Sinoć je čak uspeo i da me zasmeje nekoliko puta.
Ostavila sam mu sve stvari koje meni ne trebaju na Nepalu i u Indiji, a njemu će u tropima dobro doći. Zauzvrat, dao mi je pregršt saveta u vezi sa tim zemljama.
U toj priči, pojavio se i novi problem za mene koji je opet u vezi sa nedovoljnim brojem stranica u mom pasošu: indijska viza zauzima dve stranice a ne jednu, kako sam računala.
Oblio me je hladan znoj kad mi je Džim pokazao kako izgleda njihova viza preko cele stranice i pečat preko polovine druge stranice. Uz to, kazao je, Indijci te ne slušaju i nema šanse da ih zamoliš i da im objasniš da nemaš dovoljno mesta u pasošu, te da ti izađu u susret i sve to stave na jednu stranicu.
Šta sad?
U sred noći budim se i od zabrinutosti ne mogu ponovo da zaspim. Pretražujem po internetu. Problem je za mene još veći jer sva dostupna rešenja podrazumevaju dosta novca koji ja nemam. Da ga imam, lepo bih obletela pola zemaljske kugle, birajući za presedanje zemlje za koje nam ne treba viza, i negde u rano proleće stigla bih u Peking, gde se nalazi jedina naša ambasada u celoj Aziji sa famoznim uređajem za apliciranje za biometrijski pasoš.
Sa mojim mesečnim budžetom, ta mogućnost otpada. Kao što će verovatno otpasti i odlazak u Indiju jer ako mi njihova viza zauzme dve stranice, neću imati mesta za kinesku vizu. A u Kinu moram da stignem kako znam i umem.
Za sada mi se čini da ću ostati na Nepalu, produžiti vizu na tri meseca (3+3), što je do početka februara. Za više produžetaka nemam praznih stranica, a kako u Pekingu ne želim da budem pre sredine ili kraja marta (zbog zime), moraću da prekoračim trajanje vize. To je takozvani overstaying, prekršaj koji se plaća i zbog kojeg vam obično zabrane povratak u tu zemlju u trajanju od godinu dna ili više. No utešno je to što pečat sa natpisom "OVERSTAY" udaraju preko vize.
Na dosadašnjem dvogodišnjem putovanju ovo je verovatno najveći moj skok (let zapravo) u neizvesnost. Nemam pojma kako ću rešiti problem.
Na fotografijama:
1. Zabrinuti Džim, deset kilograma lakši i otprilike toliko puta duhovitiji
2. Indijska viza i pečat preko dve stranice u Džimovom pasošu