Planeta| Putovanja| Život| Životni stil

Panamerika biciklom (10)

Snezana Radojicic RSS / 11.08.2020. u 15:43

22. jun

Prvi dan zime na Južnoj hemisferi. U čileanskoj Patagoniji, temperatura +1°C i uglavnom sunčano - idealno za višečasovno pešačenje po okolini. I za nekoliko novih fotografija.

Osim neosporne lepote, ovde su svaki pejsaž i svaka scena puni neke skrivene dramatike. Ne znam objašnjenje, ali dopada mi se. 

104411200_10219738590190045_2805052776206315805_o.jpg

104431810_10219738593990140_6503157676938083104_o.jpg

104490572_10219738594390150_1408369606709412048_o.jpg

104686164_10219738590510053_6918124008967662155_o.jpg

104687767_10219738587869987_2282395288751136350_o.jpg

104834410_10219738588109993_3174096422893057268_o.jpg

104888196_10219738589830036_5755474150319792122_o.jpg

105455559_10219738588390000_5226286841292906904_o.jpg

105622869_10219738588670007_6345204493459776455_o.jpg

28. jun

Imena Daglas i Kris Tompkins predstavljaju svojevrsnu svetinju za sve ljubitelje prirode, a posebno u Patagoniji.

Daglas je od školskih dana bio strastveni penjač i surfer, pa su njegovo zanimanje za te sportove i potreba za kvalitetnom opremom, pre svega radi sopstvenih poduhvata, rezultirali formiranjem kompanije The North Face.

Kompanija je napredovala, postajući sinonim za vrhunsku opremu. Godine 1968, Daglas je iskoristio dobru ponudu i prodao je, zadržavši suvlasništvo.

Počeo je da se bavi kolekcionarstvom umetničkih predmeta i vrlo brzo izgradio je jednu od najcenjenijih umetničkih zbirki na svetu.Godine 1989. unovčio je milione svojih deonica, prodao veći deo svoje umetničke zbirke i počeo da kupuje zemlju u Patagoniji, prvenstveno čileanskoj.

Sa svojom drugom suprugom, Kris, preselio se u kabanju (drvenu kuću) na jugu Patagonije. Živeli su bez struje, interneta, telefona, a najbliži put bio im je udaljen sat hoda.

Tu su napravili plan o očuvanju prirode Patagonije. Zahvaljujući Dagovom bogatstvu, kupovali su ogromna imanja u Argentini i Čileu, vraćajući na njih divlje životinje, poput puma i jaguara, uklanjajući ograde koje su dizali prethodni vlasnici, te se strastveno boreći protiv pokušaja da se dve najveće reke u Patagoniji stave u cevi, radi izgradnje hidroelektrana.

Sve to učinilo ih je sumnjivima u očima meštana. I krenule su teorije zavere. Najzastupljenija je bila da Tompkinsovi planiraju da otope lednike i prodaju vodu Kinezima. Druga teorija tvrdila je da stavraju novi Izrael u planinama Čilea, za sklonište Jevrejima sveta kad bude izbio Treći svetski rat.

Međutim, njihova ideja je bila da zaštite što više biološke raznovrsnosti Južne Amerike, stvarajući mrežu nacionalnih parkova, sličnu onima u Sjedinjenim Državama (Yosemite, Yellowstone..). Plan je bio da otkupe što više hektara zemlje, koju će zatim predati državi Čile na poklon, kao prirodno dobro od najvišeg državnog značaja.

To se i ostvarilo aprila 2019, ali bez Daga, koji je 2015. poginuo na kajakingu u Patagoniji. Na ceremoniji predaje dva miliona hektara patagonijekog zemljišta državi Čile bila prisutna samo Kris. Tadašnja čileanska predsednica, Mišel Bašele, obećala je da će izdvojiti još devet miliona susednih hektara.

Tako je iz donacije Tompkins fondacije nastalo pet novih nacionalnih parkova, a tri postojeća su proširena, stvarajući zaštićeno područje divljine, koje je površinski veće od teritorije Švajcarske.

105379095_10219802144538864_2412633516114650413_o.jpg

(Foto Internet: Daglas Tompkins prvi sleva)

*

U novom blogu, osim priče o Tompkinsonovima, pišem o društvenim staležima u Čileu, o dubokoj podeljenosti društva, o privilegovanim i diskriminisanim slojevima, o najcenjenijim i najplaćenijim profesijama, o statusu Amerikanaca i Evropljana u Čileu, o najvećim vlasnicima zemljišta, o tome kome pripada voda i kada i kako je privatizovana... A kao svojevrsna dopuna blogu, izašao je i video o cenama života u čileanskoj Patagoniji.

30. jun

Za sve prijatelje na severnoj hemisferi, malo osveženja s južne.

106382023_10219817860851762_3490710572680721136_o.jpg

106205391_10219817860891763_3047056138322882544_o.jpg

11. jul

Malo večerašnje atmosfere iz Kojaikea. Nisu uopšte loši ovi Patagonjani, naprotiv, zadali su mi sad domaći sa ovim kreativnim Sneško-Belićima.

107500429_10219926565769317_8966517018397688177_n.jpg

107762595_10219926621810718_4840917467342543997_n.jpg

107999315_10219926566449334_6971445947712206832_n.jpg

108997564_10219926566369332_3900251138198850657_n.jpg

(fotke preuzete sa lokalne info-grupe)

16. jul

Sedim i kuckam pored vatrice, a napolju pada li pada. Mnogo je lepo.

108382777_10219978161659182_8053562736334216243_o.jpg

108996637_10219978161179170_218536730763955568_o.jpg

109331338_10219978161739184_5151698101448698130_o.jpg

18. jul

A neki bi po svaku cenu da nastave putovanje... 

110042771_10219995012240436_441122619374485929_o.jpg

110162798_10219995012680447_7030725805544027034_o.jpg

114485524_10219995013800475_3154639339340002990_o.jpg

20. jul

Znam da sam smorila više sa snegom i Sneško-Belićima, ali oduševljena sam kreativnošću ovih ljudi u Patagoniji. Sa koliko samo mašte, ljubavi i radosti je ovo izvajano! 

115908164_10220013053051445_2199791568116091286_n.jpg

115913678_10220013052531432_118223387516017093_n.jpg

115929045_10220013053251450_646130101624223202_n.jpg

116041511_10220013052851440_2531178742562296678_n.jpg

24. jul

116119585_10220041572724419_6792919555448723234_o.jpg

Ova fotografija snimljena je na današnji dan pre devet godina, na Autobuskoj stanici u Beogradu, sa koje sam krenula u Bratislavu, a odande na put oko sveta biciklom. Nisam imala pojma u šta se upuštam, bila sam uplašena i smrtno zabrinuta (pogledajte samo taj izraz!), ali znala sam da moram da uradim nešto što će radikalno promeniti moj život. To 'nešto', značilo je da želim da povratim svoj život nazad, da upravljam njime shodno mojim snovima i željama, umesto da to rade drugi za mene (a drugi su: posao, okruženje, obaveze, očekivanja...). Tačno je da mi je bilo svega preko glave, ali mi se menjamo samo onda kad nam je toliko loše, da nam je promena manje bolna od ostajanja u prethodnom stanju.

Danas sam putujući pripovedač, kako bih najpribližnije prevela dva termina sa engleskog za ljude poput mene: full time traveler and a storyteller. To znači da živim na putu i od putovanja, a zahvaljujući pričama u pisanoj, usmenoj ili video formi. Rečju, živim svoj san o slobodi i kreativnosti.

Ponekad se zapitam šta bi bilo sa mnom da sam se u trenutku kad je snimljena ova fotografija predomislila, da je strah nadvladao i ja se iskrcala iz autobusa, odustajući. Verovatno bih i dalje radila poslove koje ne volim, teško podnosila autoritete koji imaju samo hijerarhijski položaj a ne i znanje, krivila bih okruženje, prilike, loša vremena za to što nisam uspela da uradim sa svojim životom ono što sam htela, mirila se sa sudbinom ili bila ogorčena na nju, osećajući nejasno da sam bila predodređena za nešto više i bolje, ali kako to nikad ne bih saznala, mislila bih da je to bila iluzija o sebi samoj.

I ne, nisam ja rođena hrabra, jer niko se ne rađa takav. Hrabrim se postaje tako što jednoga dana uzmeš svoj život u svoje ruke.

28. jul

Uskoro mi ističe 90+90 dana dopuštenog ostanka u Čileu (tačno 20. avgusta). Aplicirala sam za novi produžetak od 90 dana, koji inače nije predviđen uobičajenim viznim režimom, i automatski su me odbili. Postoji mala šansa da neautomoatski, odnosno uživo u telefonskim razgovorima narednih dana nešto promene. Pisala sam i našoj ambasadi u Argentini, koja pokriva i Čile, ali, iskreno, ne nadam se nekoj velikoj pomoći.

Stvar je u tome što se meni ne vraća nazad. Pa tek sam doletela pre pola godine. A i prekupo mi je da se vraćam preko Atlantika nazad u Evropu, ili preko Pacifika nazad u Aziju. A gde bih ja onda?

Imam američku i kanadsku vizu i tek sam 'načela' Amerike. Dakle, ja bih da ostanem tu, u regionu, da tako kažem. Na kontinentu ako je moguće.

I onda sednem da istražujem gde bi me primili kao turistu. Latinska Amerika odmah otpada, osim ako nešto ne promene nakon 1. avgusta, dokle u većini zemalja važe zabrane. Severna Amerika nije opcija u ovom trenutku, jer je premnogo zaraženih, haosi su i koješta još. Naprosto, nije dobar trenutak.

A gde bih onda?

I evo, Wiki Travel nudi 15-ak zemalja u Centralnoj Americi i na Karibima. Yeah! Već se vidim na suncu, na 30°C nakon -10°C, u šatoru umesto u basnalslovno skupoj patagonisjkoj baraci, gde punim baterije na solarni panel i kad god mi je dosadno, bućnem se u more ili okean. Koju zemlju izabrati ukoliko zaista ne budem mogla da ovde produžim boravak?

Slatke muke. A pundravci rade. Sva sam se uzvrtela već zbog pomisli na akciju. Mislima sam već negde u tropima.

Jeste da sam završila tek 2/3 rukopisa, ali koga sad briga za putopis o Japanu, kad je u izgledu – puuuuuuuuuut!

Gde biste vi otišli od svih ovih ponuđenih destinacija?

Antigva i Barbuda

Barbardos

Bermuda

Devičanska ostrva

Dominikanska Republika

Ekvador

Haiti

Havaji

Jamajka

Martinik

Meksiko

Nikaragva

Potrotiko

Sveta Lucija

Sveti Vinsent i Grenandini

116900682_10220132916327952_1530576309453350652_o.jpg

3. avgust

Za devet godina putovanja, samo jednom sam prekršila vizno pravilo u nekoj zemlji – u Kini, početkom 2017. Zaposlila sam se u državnoj školi kao nastavnica jezika, ali nisu mogli da mi srede radnu vizu, pa sam faktički radila ilegalno, a svakih mesec dana 'istrčavala' sam u Hong Kong, kako bih obnovila pravo na novih 30 dana boravka. (Državljani Srbije mogu da borave u Kini do 30 dana bez vize.) I nije mi se desilo ništa, jer je sve to bilo dobro podmazano i stotine hiljade nastavnika su na taj način radili. Ironija je da sam umalo postradala kad sam promenila školu i zaposlila se kod privatnika, i to dok sam čekala na odobrenje radne vize. Krivica je bila do vlasnika koji nisu hteli da podmažu gde treba, ali su na kraju to ipak uradili. Preživela sam stres i to je prošlo.

Kako stvari stoje, sada ću po drugi put prekršiti neko vizno pravilo, ali ne zbog ilegalnog rada, nego zbog toga što ću ostati u zemlji i nakon isteka dozvoljenog perioda boravka. Naime, Čile je jedna od retkih zemalja koja tokom vanrednog stanja, koje je još uvek na snazi, nije ukinula prekoračenje (overstaying). Za ostanak duži od odobrenog, svuda u svetu plaćaju se penali. Negde manje, negde više, a u nekim zemljama, zavisno od toga koliko ste u prekoračenju, dobijate i zabranu ponovnog ulaska na određeni period. Još se može desiti i da vam prilikom apliciranja za neku buduću vizu ne odobre zahtev, ukoliko ste upisani u bazu kao neko ko je ilegalno ostao u toj zemlji. Jer prekoračenje zapravo znači ilegalni ostanak, iako je dosta lakši prekršaj od ilegalnog rada.

Iznosi za prekoračenje u Čileu su paradoksalno niski. Paradoksalno, jer se za 367 dana prekoračenja, plaća oko 110 evra, dok je za legalni produžetak od 90 dana cena 100 evra. Niko ne zna zbog čega je to tako, ali meni u ovoj situaciji taj paradoks odlično dođe.

Konsultovala sam se sa srpskom ambasadom u Buenos Ajresu, koja je nadležna i za Čile, ali ništa pametno nisu mogli da mi kažu, osim da ću verovatno platiti penale, mada znaju za slučajeve ljudi koji ih nisu platili. Iz našeg počasnog konzulata u Santjagu obećali su da će lično kontaktirati Imigraciono (koje je meni odgovorilo generičkim mejlom), međutim, ništa nisu uradili. Iz lokalnog Imigracionog u gradu u kojem sam savetuju mi da pre prelaska granice pišem zahtev da mi se oprosti prekoračenje i da ću u odgovoru dobiti da treba da napustim zemlju u roku od pet dana. Ne kažu da li ću platiti ili ne – jer to niko ne zna u ovom trenutku.

Kao što niko ne zna ni kada će se granice otvoriti i kada će zatočeni turisti, čije zatočeništvo imigraciono računa kao ilegalni boravak, moći da izađu iz zemlje.

Dva su glavna razloga zbog kojih sam odlučila da sada i ne pokušavam da odem odavde.

Prvi je što se nalazim jako daleko od Santjaga (skoro 2000 km) i odavde je užasno teško iščupati se nekim prevozom. Avionske linije do ovog grada su ukinute, ne postoji direktan autobus do prestonice, feriji kojima bih regularno skratila put prevoze samo lokalne žitelje, a velika je verovatnoća da ni u autobus ne bi primili moj bicikl (kako su mi već rekli u kompanijama dva autobuska prevoznika). Ne kažem da ne bih našla načina da, menjajući 3-4 prevoza, ipak stignem do Santjaga, ali takva akcija usred zime i korone koja i dalje vlada čini mi se prenapornom i previše rizičnom.

Drugi razlog je što jedina dostupna mesta – Karibi i pojedine zemlje u Centranoj Americi, u kojima je turistima dopušten ulazak, stoje mnogo gore kad je reč o pandemiji, a tamo počinje i period najvećih uragana sa Atlantika. Uz to, gotovo nijedna od tih zemalja nije bezbedna za samu putnicu kao Čile, koji je najbezbednija zemlja u Latinskoj Americi.

Ipak, sve ovo izrodilo je i nešto dobro: prionula sam na posao, i najkasnije do kraja ovog meseca rukopis „Planete Japan“ biće gotov. Tako ću moći da se tokom septmebra, dok čekam da otopli, natenane pozabavim tehničkim stvarima oko objavljivanja. Plan je da knjiga izađe u oktobru ili novembru.

A ja ću najkasnije sredinom septembra nastaviti dalje biciklom, lagano na sever. Dok oni otvore granice sa susedima, dotle ću i ja stići do Bolivije ili Perua. Ako ih pak otvore brzo, onda ću šmugnuti u Argentinu, pa malo vozikati tamo, pa se opet vratiti i tako...

Vama svima veliko HVALA na predlozima koje ste ostavljali na prethodnom postu, ali odluka je na kraju samo moja. Većinu od zemalja koje ste pominjali planiram da obiđem u budućnosti, tako da 'stay tuned' i pratite ovu avanturu koja se uskoro nastavlja.

9. avgust

Najbitnije da je Surfi spreman. Još samo malo da poguramo ovu temperaturu, pa da krenemo. Neću vam još reći kad planiram (da nešto ne izbaksuziram, jer takvo je vreme došlo), ali odbrojavam sitno.

116792039_10220178428545729_2391070517450192346_o.jpg

117119490_10220178407585205_4826595184161074927_n.jpg

117321487_10220178409145244_2706662769188205070_n.jpg

Sreća, sreća, rados'!

11. avgust

Isključiti se.

Iščeznuti zauvek odavde.

I postati čestitim plemenitim divljakom.

Biti divni varvarin.

Poštovati običaje i tabue.

Živeti čitav svet.

Putovati bez odredišta.

Kroz pustinju i prašumu.

 

(ŽIVETI SVET, Đorđe Kuburić)

117166545_10220202370544264_8322166411550542638_o.jpg



Komentari (17)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 23:15 11.08.2020

зимазима...е па штаје

ili, scenе punе nečeg mamljivog

зима сличи а снег .........посве исти
предати се угођају и гле среће ето,
пролетеће дани и ...доба годишња
док утиске средиш оно стигло лето
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:39 12.08.2020

Re: зимазима...е па штаје

Baš dobra ova priča o Daglasu, nisam je do sad čuo.

Samo, ne pazarim kod North Face-a, malo su mi previše fenseraj, a i skupi su, nego, ono, co-op, dakle, REI, ili još bolje, Neptune Mountainaring, oni su lokalna znamenitost, mada su bili zamalo propali pre nekoliko godina, ali ih kupiše neke baje i vaskrsnuše, mada su uvek bili orjentisani na ozbiljni alpinizam i bek kantri skijanje, a manje na planinranje i pasuljarenje. Imaju i jako dobar edukativno program, filmove, radionice, predavanja, tu može svašta da se čuje i nauči i upoznaju znamenite ličnosti iz planinarskog sveta uživo. Će te vodim kad dođeš, a možda i ti neko predavanje tamo da održiš...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:23 12.08.2020

Re: зимазима...е па штаје

srdjan.pajic
Baš dobra ova priča o Daglasu, nisam je do sad čuo.


Zanimljiva koincidencija da je i NG baš istog meseca objavila jako dobru priču o njima, mislim da je ima i na njihivim sajtu, a preporučujem da se pogleda i film.

srdjan.pajic

Samo, ne pazarim kod North Face-a, malo su mi previše fenseraj, a i skupi su,


Ovde su sad ludački popusti na TNF, sve 40-50%. Jedino što prave za njihovo tržišta i sve mi je kratko i široko, nikako se ne uklapam ni u jednu njihovu veličinu, znači, šizim - ništa ne mogu ovde da kupim, a ono što prodaju Kinezi je, naravno, sve malo.
Kad je o skupoći reč, Patagonija je ubedljivo najskuplja, to boli koliko je skupo. Kažu da cenu prati i kvalitet i kunu se u njih, ali džaba, nemam ja te pare niti bih ih ostavila za jedna komad odeće koji ionako istrošim za par meseci.
Ali najgori su ubedljivo Kanađani sa Arc’teryx-om, to odvaljuju koliko je skupo.

srdjan.pajic

nego, ono, co-op, dakle, REI, ili još bolje, Neptune Mountainaring, oni su lokalna znamenitost, mada su bili zamalo propali pre nekoliko godina, ali ih kupiše neke baje i vaskrsnuše, mada su uvek bili orjentisani na ozbiljni alpinizam i bek kantri skijanje, a manje na planinranje i pasuljarenje. Imaju i jako dobar edukativno program, filmove, radionice, predavanja, tu može svašta da se čuje i nauči i upoznaju znamenite ličnosti iz planinarskog sveta uživo. Će te vodim kad dođeš, a možda i ti neko predavanje tamo da održiš...


Znam za REI, jedini problem je što ih nema van Amerike. Za ovo o radionicama nisam znala, važi se sve
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:25 12.08.2020

Re: зимазима...е па штаје

Черевићан
ili, scenе punе nečeg mamljivog

зима сличи а снег .........посве исти
предати се угођају и гле среће ето,
пролетеће дани и ...доба годишња
док утиске средиш оно стигло лето


Nije baš leto, malo ću isiliti vreme, ali ranije ću stići do leta idući na sever, hahah.
srdjan.pajic srdjan.pajic 17:07 12.08.2020

Re: зимазима...е па штаје

Znam za REI, jedini problem je što ih nema van Amerike. Za ovo o radionicama nisam znala, važi se sve


Stvarno nema REI van USA? Eto, ni to nisam znao. Patagoniju ne pazarimo, ali moja žena vozi Arktriksa, jeste skupo, ali su im stvari odlične, plus su sasvim ok kad nešto treba da se zameni, ne prave pitanje oko garantnog roka. Mada je to tako sad i sa skoro svim boljim proizvođačima. Evo ja imam marmutov šel, koji mi je trajao deset godina (pećinarenja i tumaranja po planinčinama) i počeli su da se odlepljuju šavovi, poslao na popravku, i oni mi samo vratili novu jaknu, istog kvaliteta, evo sad i ona deset godina puni, mada je ne akam baš toliko, samo na skindžu i ponekad kad baš zagudi zima i zahuču vetrovi u podnožju planina.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:23 12.08.2020

A Grenada?

Nema je na spisku ovih istočnokaripskih ostrva državica, a to, drugovi i drugarice, uopšte nije uredu!

Ne znam koja mi je od njih najlepša, zapravo dosta liče jedna na drugu. Ali Sveta Lucija mi je nekako najdraža jer smo na njoj otpočeli jedriličarsku karijeru, koja se završila posle 4 ili 5 godina kad se rodilo ovo starije derle. Nije da ne može sa malom decom da se jedri, zapravo što su manja to je lakše, ali nismo hteli drugarima sa kojima delimo jedrilicu da pravimo čarlamu sa sisančem u potpaloblju koje bi se uporno dralo dan i noć. Ili možda ne bi, ko zna... Eh, samo da malo porastu, da možemo da ih pošaljemo poštom kod babe i dede, pa da se mi vratimo jedriličarskim uživanjima.

Veliki Piton (ovo vulkanče je stilizovano na zastavi St. Lucije):


A evo malo i karipskoga sutona.











Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:27 12.08.2020

Re: A Grenada?

srdjan.pajic
Nema je na spisku ovih istočnokaripskih ostrva državica, a to, drugovi i drugarice, uopšte nije uredu!


Nema jer su još uvek zatvorene, to je bio spisak zemalja koje su otvorile granice.

srdjan.pajic

Ne znam koja mi je od njih najlepša, zapravo dosta liče jedna na drugu. Ali Sveta Lucija mi je nekako najdraža jer smo na njoj otpočeli jedriličarsku karijeru, koja se završila posle 4 ili 5 godina kad se rodilo ovo starije derle. Nije da ne može sa malom decom da se jedri, zapravo što su manja to je lakše, ali nismo hteli drugarima sa kojima delimo jedrilicu da pravimo čarlamu sa sisančem u potpaloblju koje bi se uporno dralo dan i noć. Ili možda ne bi, ko zna... Eh, samo da malo porastu, da možemo da ih pošaljemo poštom kod babe i dede, pa da se mi vratimo jedriličarskim uživanjima.

Veliki Piton (ovo vulkanče je stilizovano na zastavi St. Lucije):


A evo malo i karipskoga sutona.

Predivno, hvala na fotkama
angie01 angie01 15:43 12.08.2020

tvoje su fotke uvek fenomenalne,

ali mi se mnogo svijda ova tvoja na kraju teksta- sa sve recima pesme.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:05 12.08.2020

Re: tvoje su fotke uvek fenomenalne,

angie01
ali mi se mnogo svijda ova tvoja na kraju teksta- sa sve recima pesme.


Hvala! I ja je mnogo volim, snimljena je na mom omiljenom Zamami ostrvu u Japanu. A pesma je pravo otkriće, zar ne
angie01 angie01 09:26 13.08.2020

Re: tvoje su fotke uvek fenomenalne,

A pesma je pravo otkriće, zar ne


jeste,...ziveti citav svet u vreme vracanja skucenosti plemenske zajednice i primitivizma je healngly precious.
zaharaga zaharaga 16:35 12.08.2020

lanci

Radoznalost: Postoje li lanci za sneg za bicikle?



Gde biste vi otišli od svih ovih ponuđenih destinacija?

...

Potrotiko


Pretpostavljam, Portoriko.

Hoce li odlazak na Portoriko potrositi amersku vizu? Ako nece, onda idi na Portoriko.

I, hoces li posle moci da se vratis u Cile, da dokotrljas planirano?

srdjan.pajic srdjan.pajic 16:59 12.08.2020

Re: lanci

zaharaga
Radoznalost: Postoje li lanci za sneg za bicikle?



Gde biste vi otišli od svih ovih ponuđenih destinacija?

...

Potrotiko


Pretpostavljam, Portoriko.

Hoce li odlazak na Portoriko potrositi amersku vizu? Ako nece, onda idi na Portoriko.


I, hoces li posle moci da se vratis u Cile, da dokotrljas planirano?



Ne znam koliko je razvaljen Portoriko posle onog uragana, kažu, poprilično, a Tramponja se stiso za pare pa slabo idu opravke (a i oni vole da drpaju). A ako Snežana ima mulitple entrance vizu, onda može koliko oće puta dulazi, i gde oće.

Ja bih preporučio možda i Devičanska ostrva, ali ova britanska, ne američka, jer su lepša. Ima tamo jako lepih mesta za ronjenje, ili bar dahovanje. A tu je i čuveno Ostrvo sa blagom (Norman Island), ne izgleda ništa specijalno, ali je snorkeling oko njega maestralan:

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:04 12.08.2020

Re: lanci

zaharaga
Radoznalost: Postoje li lanci za sneg za bicikle?



Da, postoje
Ali nema više snega ovde, otoplilo, fino je vreme, pa planiram uskoro da nastavim dalje.

zaharaga

Gde biste vi otišli od svih ovih ponuđenih destinacija?

...

Potrotiko


Pretpostavljam, Portoriko.

Hoce li odlazak na Portoriko potrositi amersku vizu? Ako nece, onda idi na Portoriko.

I, hoces li posle moci da se vratis u Cile, da dokotrljas planirano?



Neću nigde da idem izvan Čilea, to je bilo u času kad sam shvatila da mi neće produžiti vizu. Raspitala sam se i odlučila da ostanem i svesno butem u overstayingu pošto su penali smešni. Lagano idem na sever pa dokle stignem.
zaharaga zaharaga 19:43 12.08.2020

Re: lanci

Snezana Radojicic
zaharaga
Radoznalost: Postoje li lanci za sneg za bicikle?



Da, postoje
Ali nema više snega ovde, otoplilo, fino je vreme, pa planiram uskoro da nastavim dalje.

...



Nisam bio siguran kako bi lanci prosli kroz kocnice. Ma da sam se posle setio da sam video bicikle s disk kocnicama, a ne s onim kljestima za bandase, felne, kako li se to vec zove.

Inace, ovo
Hrabrim se postaje tako što jednoga dana uzmeš svoj život u svoje ruke.


treba pozlatiti i uramiti.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:08 13.08.2020

Re: lanci

zaharaga


Nisam bio siguran kako bi lanci prosli kroz kocnice. Ma da sam se posle setio da sam video bicikle s disk kocnicama, a ne s onim kljestima za bandase, felne, kako li se to vec zove.


Da, moraju da budu disk kočnice, V-brake ne mogu sa tim lancima. Ali postoje lanci koji ulaze u felnu, a postoje i specijalne gume sa ekserčićima koje se navuku preko ovih standardnih. Svašta ima

zaharaga

Inace, ovo
Hrabrim se postaje tako što jednoga dana uzmeš svoj život u svoje ruke.


treba pozlatiti i uramiti.



Iskustvo a i godine
j_grandson j_grandson 08:07 13.08.2020

Re: lanci

srdjan.pajic

...

Ne znam koliko je razvaljen Portoriko posle onog uragana, kažu, poprilično, a Tramponja se stiso za pare pa slabo idu opravke (a i oni vole da drpaju). A ako Snežana ima mulitple entrance vizu, onda može koliko oće puta dulazi, i gde oće.

Ja bih preporučio možda i Devičanska ostrva, ali ova britanska, ne američka, jer su lepša. Ima tamo jako lepih mesta za ronjenje, ili bar dahovanje. A tu je i čuveno Ostrvo sa blagom (Norman Island), ne izgleda ništa specijalno, ali je snorkeling oko njega maestralan:


Sigurno ima mesta i za tihovanje.
mentol mentol 10:32 14.08.2020

Re: lanci

Snezana Radojicic

postoje i specijalne gume sa ekserčićima


ja sam napravio od običnih guma

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana