Društvo| Muzika

Džez kao splav u moru besmisla: Gradska Bašta

pape92 RSS / 06.09.2015. u 20:14

Svake noći sanjam isti san. Dennis Weaver.

14ag1t4.jpg

Već viđeno je čest motiv u filmovima. Uvodna rečenica je iz epizode Zone Sumraka koju nikada neću zaboraviti, ali bi ovde možda bolje pristajala ona koju govori Tužni Džin iz serije Twin Peaks. It is happening again. Šta? Najpre, da muzika dolazi iz podruma, sa krova, i to ne bilo kakva muzika, nego džez muzika. A slušaju je devojke u letnjim haljinama. Ludilo. Ne mogu da se setim ni jedne pesme koja bi opisala momke mlade sem Hej momci mladi, kojih je ništa manje. Džez svirki je ovog leta u Beogradu bilo na sve strane, pri čemu su takozvani nosioci beogradske džez scene mahom bili na zasluženom odmoru, ili su krvavili gaće po tezgama na obali. Recept stavi mlađariju na binu - dobićeš mlađariju u publici uvek pali. To je tako bilo i devedesetih, kad sam i sam bio klinac u publici. Ček, ček, šta je ono još bilo isto devedesetih...znam. Jedno takođe kao par onom najpre sa početka paratakse.

S tim da je svirka danas generalno bolja – kako ona koja dolazi od veterana, tako i ona koja dolazi od mladih snaga. Kao dodatni plus devojke, hvalanebesima, ne nose one frizure, a i bolje se oblače. Sa druge strane, kada se zahuhtala, scena u predratnoj Jazbini je bila autentičnija od ove danas, jer su i ljudi postajali autentičniji kako su devedesete napredovale. Stvarniji, opipljiviji. Svet je izgledao više kao da je java a manje kao da je san - svake noći isti - iako je, taj svet, devedesetih, bio znatno više nalik nekakavim filmskim, surrealističanim prizorima košmara nego što je to ovaj današnji. Ne mogu da objasnim taj paradoks, stvarnije ljude u nestvarnijem miljeu. Možda grešim. No bez sumnje nadrealizam devedesetih prevazilazi nadrealizam današnjice. Što ne znači da su današnji dani manje čudni. Manje zlokobno nadvijeni, da se tako izrazim, ako im dozvolite da se zlokobno nadviju.

Okanuvši se šuplje priče (kad je teško Nadrealisti), okrećem se očiglednom, a očigledno je sledeće: i tada, kao i danas, grupice entuzijasta, ne tako male uostalom, uglavnom mlađi svet, okupljale su se oko bilo čega što je predstavljalo alternativu sve sumanutijem svetu u kojem su se zatekli. Pamtim ta vremena, i to ne samo sretne dane. Nadu u bolje sutra su mi davali više ljudi nego događaji, vršnjaci koje sam viđao po džez klubovima i još ponekom mestu. Otvoreno govoreći, nemam pojma gde su svi ti mladi otišli. Znam da ih ima u regionu Velikih Jezera. Jedan se često javlja iz Londona. Druga vodi borbu protiv sistema iz svoje baze u Finskoj. Nekoliko njih kao da sam prepoznao u GSP-u. Ali - da ne grešim dušu - bilo je takozvanih ispisnika, preživelih iz onih dana i na, inače odličnoj svirci u Gradskoj Bašti pretprošle srede. Kada sam spazio oglas koji je reklamirao dotično dešavanje, pomislio sam da me čeka poluprazna  prostorija sa ponekim cvikerašem u ćošku, i Monkova muzika sa razglasa. Good enuf for me, pomislio sam i zaputio se u Gradsku Baštu. Kad tamo vreva. Bend pršti. Nemaš gde pivo da spustiš. Kako sam samo malo znao o Gradskoj Bašti. Devojke podvriskuju, još jedan novitet u odnosu na devedesete, kada su podvriskivali samo muškarci. Kao i nekada, među njima je bilo poprilično onih koji su zaista i slušali muziku, a svi su izgledali kao da uživaju. Niko kao ja. Daj mi mesto za stolom, kriglu piva i uživo odsviran Evidence, i mojim licem će se rašititi izraz zadovoljstva. Ponekad je doduše dovoljno i samo pivo, ali zapravo su Monk, ili Majls ti koji prave razliku. Bolje uživo. Ako je pri tom lokal pun sveta koji barem izgleda nepatvoreno, to dođe kao bonus. Nakon koncerta se bašta naglo ispraznila, zadržavajući onu postkoncertnu atmosferu rasejanog kretanja koju proizvode konobari, muzičari, i njihove devojke. Otvoreno govoreći, nemam pojma kuda su svi ti mladi otišli, i nije me briga. Znam da u toj bašti nije bilo slobodnog mesta, za koncert Monkovih stvari.  

Šta će biti posle? Omladina koja ima ovakav narod se brine za svoju budućnost, to je evidentno. Planiraju. Vagaju opcije. Sve je to već viđeno.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Dodatak: Gde god nađeš zgodno mesto ti Monka posadi, a Monk je blagorodan, pa će da nagradi

Oduševljen sam što su muzičari odlučili da daju omaž baš Monku. Nabrojao bih im imena, ali su mi neka promakla. Kasnije sam izvršio delimičnu rekonstrukciju: Strahinja Banović, truba; Milan Pavković, bas; Pota, gitara na jednoj ili par numera (ili sam poludeo, čini mi se da sam video Potu, jesam, video sam Potu); Kristijan Mlačak, tenor. Bila je i neka ženska koja je svirala klavir, ali ne znam njeno ime. Takođe, nisam upamtio ni ime bubnjara.

Rečima novodevojaka, nebitno, hteo sam da ispričam anegdotu o Monku.

Monk nije voleo da ustaje iz kreveta bez potrebe. Takođe je izuzetno cenio japansku tekstilnu industriju. Jednom prilikom su u Tokijski hotel gde je odseo došli krojači da mu uzmu meru za odelo. I tako je Monk ležao, a Japanci su ga merili. Visok ili dug je u krajnjoj liniji ipak samo stvar perspektive.

Uzimanje mere Monku nije nešto što biste prepustili početnicima. Slično važi i za slušanje većine od njegovih kompozicija. U priloženom snimku možete naći dokaz za obe tvrdnje, u pitanju je baš Tokijski koncert. Primeti se da je sako ispao pomalo predugačak. A i stvar će vam se možda učiniti pomalo predugačkom. A onda shvatite da baš tako treba.  



Komentari (31)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

qqriq qqriq 20:50 06.09.2015

U Monka Vas Ljubim

Mnogo lepo pišete.
pape92 pape92 21:00 06.09.2015

Re: U Monka Vas Ljubim

Služim narodu
freehand freehand 21:11 06.09.2015

Što ne zva

... na to pivo da vidim i ja kako šiparice podvriskuju na Telonijusa Monka?
U životu sam imao prilike da vidim mnoge koji uz džez lupkaju nogom, neke koji plješću ručicama, retke što se njišu i ubrzano dišu. ovo što pominješ nikad, a slagaću ako kažem da ne bih voleo!
pape92 pape92 21:33 06.09.2015

Re: Što ne zva

Good jazz is when the leader jumps on the piano, waves his arms, and yells. Fine jazz is when a tenorman lifts his foot in the air. Great jazz is when he heaves a piercing note for 32 bars and collapses on his hands and knees. A pure genius of jazz is manifested when he and the rest of the orchestra runaround the room while the rhythm section grimaces and dances around their instruments. Ch. Mingus

Ovome treba dodati i mega-plazma džez, kad devojke podvriskuju Ima tih svirki, kako vidim još uvek. Što kaže pesma, sve je isto u mom kraju, samo mene više nema.
freehand freehand 21:36 06.09.2015

Re: Što ne zva

pape92
Good jazz is when the leader jumps on the piano, waves his arms, and yells. Fine jazz is when a tenorman lifts his foot in the air. Great jazz is when he heaves a piercing note for 32 bars and collapses on his hands and knees. A pure genius of jazz is manifested when he and the rest of the orchestra runaround the room while the rhythm section grimaces and dances around their instruments. Ch. Mingus

Ovome treba dodati i mega-plazma džez, kad devojke podvriskuju Ima tih svirki, kako vidim još uvek. Što kaže pesma, sve je isto u mom kraju, samo mene više nema.

Sve znam, al te šiparice...
A ovo sa cupkanjem, pljeskanjem i taj rad:


Brate, ovde bih i ja podvriskivao!
pape92 pape92 21:52 06.09.2015

Re: Što ne zva

Podvriskujem.
qqriq qqriq 22:06 06.09.2015

Re: Što ne zva

Podvriskujem.

Što je najbolje/najgore od svega, meni džez neopevano dosadan. Al volim da pročitam vaš blog.....


freehand freehand 22:08 06.09.2015

Re: Što ne zva

pape92
Podvriskujem.


Imam studijski album (Blacknuss) na kome je ta pesma; ima tu deonicu od preko dva minuta gde ne skida ton uopšte.
Čudo čovek.
pape92 pape92 22:19 06.09.2015

Re: Što ne zva

meni džez neopevano dosadan




Mada, kad malo bolje razmislim svako ko voli da pročita moj blog jeste
qqriq qqriq 22:31 06.09.2015

Re: Što ne zva

kad malo bolje razmislim svako ko voli da pročita moj blog jeste

Kažem ja..........

timotije timotije 12:08 07.09.2015

Re: Što ne zva

qqriq
Podvriskujem.

Što je najbolje/najgore od svega, meni džez neopevano dosadan. Al volim da pročitam vaš blog.....




Ček, ček, Vi mora da ste u postojanoj drami, da ni svoje bilo, svoju dušu, rad srca i uma nemate strpljenja da pratite tonski, to što džez muzika čini! Dobro, crnci su bili robovi, nisu imali prilike da prate spoljne događaje, jer im je bilo zabranjeno,pa su morali da se obraćaju sami sebi. Vi mora da ste sasvim slobodno vaspitavani, bez ikakvih ograničenja, živeli ste i još uvek to možeta da komunicirate sa spoljnim svetom zanemrujući svoj unutrašnji, ili tako nešto, to Vi najbolje znate.
I današnji džez klubovi su stecište prvo Amerikanaca, ostali ih imitiraju, koji mogu da piju koka kolu, a sada samo pivo, da slušaju robovsku muziku, no ne i da nešto mogu da traže od vlasti, koju i ne vide, ako znamo da to nije predsdenik Obama, već neki nevidljivi. Isti oni koji su naredili da se uruše stabilne "diktatorske" države, da bi bili isterani iz svojih staništa milione ljudi koji su ili poludeli pa ubijaju svakoga koga sretnu, koji nije isti kao on, ili još uvek zdravi pa mogu da beže sa svojom decom prema Zapadu, prema istim onima koji su ih bomabardovao NATO oružjem.
Znači, džez je filožofija ugroženih, utamničenih, pobeglih od nevdiljivih siledžija koji im ograničavaju slobodu.Naravno prva zabrana dolazi od roditelja, pa učitelja...
qqriq qqriq 12:29 07.09.2015

Re: Što ne zva

Znači, džez je filožofija ugroženih, utamničenih, pobeglih od nevdiljivih siledžija koji im ograničavaju slobodu.Naravno prva zabrana dolazi od roditelja, pa učitelja..


jok mori, ja sam dete rokenrola.
a volim i betovena.
ćuj volim.....
tasadebeli tasadebeli 13:18 07.09.2015

Re: Što ne zva

timotije






Ау! Сунце му жарко, Тимотије!

Па ја све ово нисам знао!

Да сам знао, не бих никада ни почео да слушам џез.

Ал' сад је готово. Ем сам матор, ем сам се одавно заразио.

Naravno prva zabrana dolazi od roditelja,



То, то, ту си у праву! Матори ми је највише крив за то! Он ме је заразио!





А и стално ме водио у дечји биоскоп Шврћа у дому културе Вук Караџић да гледам овакве филмове:





zoja444 zoja444 21:19 06.09.2015

meni najomiljenija

princi princi 22:25 07.09.2015

Re: meni najomiljenija

princi princi 22:27 07.09.2015

Re: meni najomiljenija

tyson tyson 22:41 06.09.2015

?

Čekaj, stani, vidi, pazi... Jel' ta Gradska Bašta zapravo Jazz Bašta?


pape92 pape92 22:53 06.09.2015

Re: ?

Nije, Jazz Bašta je gore u stepenicama (fino mesto), ovo je Kulturni centar GRAD u Braće Krsmanović.
vishnja92 vishnja92 22:58 06.09.2015

ha!

:)

hvala - hvala i vama - laku noc - laku noc.
(zvuci kao neki voz)
blogovatelj blogovatelj 00:57 07.09.2015

Re: ha!

(zvuci kao neki voz)


Međunarodni.
Došla Višnja na bloga.
tasadebeli tasadebeli 07:30 07.09.2015

Re: ha!

vishnja92
:)

hvala - hvala i vama - laku noc - laku noc.
(zvuci kao neki voz)



Еј! Па где си ти! Није те било сто година!







(Папе, свака част када ти је успело да домамиш Вишњу на блог! Макар на тренутак, а надам се и на дуже...)
vishnja92 vishnja92 22:06 07.09.2015

Re: ha!

bolje vas nasla :)

ih, dzez i papeovi tekstovi, pa to se ne propusta (a ni ovakva bastica) :)
tasadebeli tasadebeli 08:10 07.09.2015

Мамбо џамбо

Kad tamo vreva. Bend pršti. Nemaš gde pivo da spustiš. Kako sam samo malo znao o Gradskoj Bašti. Devojke podvriskuju, još jedan novitet u odnosu na devedesete, kada su podvriskivali samo muškarci. Kao i nekada, među njima je bilo poprilično onih koji su zaista i slušali muziku, a svi su izgledali kao da uživaju. Niko kao ja. Daj mi mesto za stolom, kriglu piva i uživo odsviran Evidence, i mojim licem će se rašititi izraz zadovoljstva. Ponekad je doduše dovoljno i samo pivo, ali zapravo su Monk, ili Majls ti koji prave razliku. Bolje uživo.



Па уче деца, Папе, не губе време!

Зато и иду у иностранство на школовање.

То ти је као оно у 19. веку када су овај народ лечиле углавном неке баке уз помоћ трава и мрмљања неких бајалица, а онда су почела деца да нам одлазе у иностранство да уче школе и тако је зачета српска модерна медицина.

Па смо онда сви (добро, добро, скоро сви ) почели да перемо руке и одржавамо личну хигијену јер су нас ти школовани томе научили.



pape92 pape92 11:30 07.09.2015

Re: Мамбо џамбо

уче деца


Ласно је научити, него је мука одучити
tasadebeli tasadebeli 11:42 07.09.2015

Re: Мамбо џамбо

pape92
уче деца


Ласно је научити, него је мука одучити



Да се разумемо, пропустих то да нагласим у претходном јављању, не кажем ја да су баке са травкама биле лоше и да нису давале резултата...

Напротив, од њих је све и почело.

Али школа је школа!



vera.nolan2 vera.nolan2 12:45 07.09.2015

Bolje uživo...

Blago beogradskim ljubiteljima jazza!
Imaju novo utočište u Gradskoj bašti!

Evo malo zanimljivosti o Monku:
jedinsven stil, prepun improvizacija i disonanci, dramatično korišćenje tišine i oklevanja; neki su ga crnili kao slona na klavijaturi;
poznat po svom šeširu, odelima i naočarima za sunce, bio je ćudljiv, tokom nastupa bi često znao da dok svi sviraju, iznenada stane, ustane i otpleše pre nego što nastavi da svira.

JJ Beba JJ Beba 12:58 07.09.2015

bašte

bašta je zakon i letnji i zimmski klub
i čekaonica je letos izašla na reku, tamo kod nebojšine kule
pape92 pape92 13:24 07.09.2015

Re: bašte

Nova Čekaonica kao da još traži sebe. Bio sam na otvaranju, mnogo entuzijazma među publikom, svi su bili skockani - drugačije nego u Bašti, kao za npr Fridu (što ne mislim da je loše u pogledu garderobe per se, Frida je naravno užasna), velika očekivanja, pa se brzo izduvalo. Nisam mogao da provalim šta ne valja. Možda repertoar, inače odlično odsviran i sam za sebe uglavnom dobra muzika (neki fjužn), što ume da smori, ili šta li je, tek veče je bilo porazno. Možda se nije svima tako učinilo, ali znam da mnogima jeste. Duh stare Čekaonice tek treba da se pronađe.
princi princi 13:26 07.09.2015

A pazi ovo

pape92 pape92 14:03 07.09.2015

Re: A pazi ovo

Jako lepo. Iz kog je filma ovo sa yutuba? Strahovito podseća po scenama i dizajnu na La Notte od Antonionia. Ako je iz filma.



deset_slukom deset_slukom 16:24 07.09.2015

Re: A pazi ovo

Isti glamur i ovde.

Doduše, ovo nije baš džez, ali se danas u džez računa sve gde se čuje neki saksofon, a može i bez njega, ako ima kontrabas. Ma, može i samo klavir.

A ovde ima, osim saksofona, čak i flauta.



Evo i malo džeza:

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana