Društvo

Među njima se odvijao sledeći razgovor

pape92 RSS / 05.12.2017. u 13:25

920x920-2.jpg

Među njima se odvijao sledeći razgovor.

- Sve smo ih zarobili, komandante

- Pobijte ih.

Ovaj se razgovor odvijao između nikad identifikovanog nemačkog oficira i njegovog podređenog, negde u okolini Han Pijeska aprila 1941. Među zarobljenima je bio i moj deda. Moja majka je ostala siroče, i verujem da se i dan-danas takvim oseća. Na jedinoj sačuvanoj zajedničkoj fotografiji je vidim ispred našeg vinograda u očevom naručju. Fotografija je skoro identična onoj koju mi je pre nekoliko dana pokazao drugar, novopečeni otac. Isti izraz zbunjene veselosti lebdi na licima očeva. Nekoliko dana nakon fotografisanja deda je mobilisan.

Voleo bih da se bolje sećam te 1995. U to vreme sam bio utonuo u maglu otupelosti. Nešto kao Majls Dejvis sredinom sedamdesetih, mada iz različitih razloga. Ne mogu da se tačno setim trenutka u kome sam čuo za Srebrenicu. A i kad sam čuo, postojala je sumnja da je sve to baš tako. Otupelost je dobro opravdanje kad čovek hoće da se pravi lud.

Više od dvadeset godina kasnije je biti budan naravno jeftinije, ali neka vredi koliko vredi. Onaj razgovor, samo u Srebrenici…pokušao sam i sam da se pravim kao da ga nije bilo, ili kao da sam ga zaboravio. A naročito bih ga rado zaboravio u paketu sa komandantom, psihopatom poput onih koji se mogu videti po ratnim filmovima, ponekad i autobusima GSP-a, a koji se tipično pojavljuju kao zapovednici voda ili u najgorem slučaju, čete. Ispalo da je tako i u životu. Samo što nije u pitanju komandant voda, nego vojske. Svodi se ipak na isto: svaki pa i najužasniji čin se može pojmiti, može da stane u glavu, shvatljiv je kao čin ludaka. Sa tim može da se živi. 

Međutim, đavola. Pljušte dokazi da to nije bio čin ludaka. Dokazi dolaze u vidu glasova, a ima i postera. Nemoguće da je toliko psihopata. Postoji jedan značajan trenutak u posleratnoj Nemačkoj. Leševi jedva da su se ohladili, ali su još bili na svojim mestima, između ostalih i na kamarama po koncentracionim logorima. Nekom ogorčenom američkom oficiru je palo na pamet da iz obližnjeg gradića, mislim da je u pitanju bio Dahau, dovede stanovnike, Nemce (nota bene), da pogledaju te kamare. Jedna gospođa je bila revoltirana. Nije lepo što ste nas prisilili da gledamo ovo, pobunila se američkom oficiru.

Rat radi takve stvari. Lišava sposobnosti zgražavanja i osećaja pristojnosti. Imam drugara koji je, kad se podvuče crta, jednostavno zadovoljan što smo ovaj put, all inclusive, mi barem pobili više njih nego oni nas. (Ta jeziva hladnoća igrača tablića koji čeka sledeću partiju uliva strah u kosti). Ljudske sudbine na ovim takozvanim prostorima diktiraju ovakve obrasce, ipak, treba primetiti da nisu svi vlasnici sudbina isti čak i kad im sudbine jesu. Sudbine su neprihvatljive kao opravdanje.

Danas ta zgrčenost izazvana negovanim osećanjem nepravde traje u vidu unezverene jeke koja odzvanja od jedne do druge zaraćene strane. Slepi inat kome nikad kraja. Kako se nositi sa time? Ne znam koliko je zgrčenih na našoj strani, verovatno manje nego što se čini. Ćutati od sramote? To bi možda značilo ne razgovarati sa svojim tečom. Koji nije, a nadam se da nije, proizvodio kamare leševa, samo, poput one domaćice iz Dahaua, neće da ih vidi.

Tražite osećaj za meru, ne morate više. Uvek će se, pretpostavljam, naći neko ko će na sahrani pokazati srednji prst ožalošćenima. Naglasite da je to odvratno, bez obzira ko su ožalošćeni. A još je odvratnije kad su to, ta mi se reč urezala od devedesetih, nejač.

——————————————————————————————-

Ovaj sam tekst napisao još pre desetak dana, ali sam najpre mislio da ga ne objavljujem. Mislio sam, kome još bilo šta dugujem? Onda je došao Dan ratnih veterana, i setio sam se dede. Ako nikom drugom, dugujem njemu.

Ne zaboravite da smo nekada bili ponosni ratnici.

 



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:41 05.12.2017

Ratni veterani, ko su ti ljudi?

To su naše komšije... poznanici.... obični ljudi, najčešće muškarci. Srećemo ih na pešačkim prelazima ili dok u banci čekamo u redu da platimo komunalije. Možemo li ih prepoznati? Najčešće ne možemo. Sem kad im ponekad zaigra damar na licu ili vratu, odluta već izgubljeni pogled ili zadrhti ruka dok pale cigaretu, možda u kafani dok neumereno piju ili u komšiliku ka d čujemo kako svoj jad iskaljuju na nedužnoj ženi ili detetu.

Nisu to oni ljudi, koje viđamo u medijima, koji su na čelu udruženja ratnih vetreana, odnosno jesu i oni ratni veterani, ali veterani jedne druge vrste, oni koji iz svog učešća u ratu izvlače korist, medijsku, finansijsku i svaku drugu.

Oni pravi ratni veterani su žrtve rata. Jer, teže je ubiti drugog čoveka, nego biti ubijen.

Ratni veterani nisu želeli da ubijaju, oni su na to bili prisiljeni, oni zbog toga pate.

Kako im pomoći? Ponekad je dovoljno pružiti im ruku, ne postavljati suvišna pitanja, razumeti njihovu patnju.

Kad je Laza Lazarević napisao: Sve će to narod pozlatiti, nije mislio na pravo zlato i dukate, već samo da ih oni drugi, njihove komšije i sugrađani, oni koji nisu iskusili zlo rata, razumeju i ne osuđuju.

mesan mesan 19:42 10.12.2017

Re: Ratni veterani, ko su ti ljudi?

Vojislav Stojković

Ratni veterani nisu želeli da ubijaju, oni su na to bili prisiljeni, oni zbog toga pate.

Sve se u životu ipak svodi na ličnu odluku. Tako da pod "prisiljenima" svakako ne računate stanovnike Srbije, zar ne?
Setimo se, mnogi u Vojvodini nisu prihvatili demonizaciju onih sa druge obale reke, i odbili su da krenu u besmisleno ubijanje, razaranje i pljačkanje za račun nacionalista sa ove obale i lopova sa obe strane.
Čak i po cenu bežanja iz sopstvene države i stigme "izdajice".
Istorija je pokazala da su takve lične odluke da se dezerterira iz falangi mraka bile časne.
To sve naravno ne umanjuje junaštvo onih koji su zaista morali da ratuju, odbrambeno, a što naravno istim tim Vojvođanima nije strano.
escherichije_colic escherichije_colic 11:15 11.12.2017

Re: Ratni veterani, ko su ti ljudi?

mesan
Vojislav Stojković

Ratni veterani nisu želeli da ubijaju, oni su na to bili prisiljeni, oni zbog toga pate.

Sve se u životu ipak svodi na ličnu odluku. Tako da pod "prisiljenima" svakako ne računate stanovnike Srbije, zar ne?
Setimo se, mnogi u Vojvodini nisu prihvatili demonizaciju onih sa druge obale reke, i odbili su da krenu u besmisleno ubijanje, razaranje i pljačkanje za račun nacionalista sa ove obale i lopova sa obe strane.
Čak i po cenu bežanja iz sopstvene države i stigme "izdajice".
Istorija je pokazala da su takve lične odluke da se dezerterira iz falangi mraka bile časne.
To sve naravno ne umanjuje junaštvo onih koji su zaista morali da ratuju, odbrambeno, a što naravno istim tim Vojvođanima nije strano.


A stanovnici Vojvodine nisu i stanovnici Srbije?! Zanimljivo.

Moglo bi se, ipak, u toj pravedničkoj osudi mahnitih srpskih nacionalista priznati, da su "oni sa druge obale reke" ponešto doprineli sopstvenoj demonizaciji kad su u svoje prve borbene redove uvrstili ljude poput Mira Barešića i sličnih satrapa i ubica iz ustaške emigracije?

Lako je filozofirati o miroljubivim vojvođanima i krvoločnim srbijancima sa bezbedne istorijske distance od +četvrt veka. Voleo bih da ste se našli na mestu npr mojih ortaka iz Zagreba, one noći kad je izvršena egzekucija porodice Zec ili na mom mestu u Sarajevu, jutro nakon ubistva Gardovića, kad je prvi komentar koji sam čuo u školi (iz usta 12godišnjeg deteta) "majku mu j. nek su ga ubili, on će da maše srpskom zastavom na muslimanskoj čaršiji!". Pitam se da li biste i onda smatrali da je to sve demonizacija Milijane Baletić ili bi Vam malo proradili primalni instinkti za samoodržanjem?

Moji rođaci su se primili na tu priču o "raji iz haustora i papcima sa brda", pa obojica završili na Kazanima, zaklani, poliveni razređivačem i spaljeni- kao pripadnici rezervnog sastava MUP BiH i Alijine vojske. Posle rata cinično objavljeni na spisku "žrtava četničke agresije" a učesnici u njihovom zverskom ubistvu danas šetaju slobodno Sarajevom nakon odsluženih sramotnih kazni od po par godina. Kad to pogledam, nekako mi draže što sam u odsudnom trenutku bio "četnik koji je podlegao bezrazložnoj demonizaciji miroljubivih komšija".
mesan mesan 15:26 11.12.2017

Re: Ratni veterani, ko su ti ljudi?

escherichije_colic

Lako je filozofirati o miroljubivim vojvođanima i krvoločnim srbijancima sa bezbedne istorijske distance od +četvrt veka.

Ne, tu podelu ste učitali, baš suprotno, upravo sam u svom komšiluku (na severu Vojvodine) viđao šešeljevce i potpaljene srbende koji su hteli da "brane" državu tako što kreću oružjem na desetine hiljada njenih građana, sravnjuju gradove, navijaju za velikog Slobu i još veću Srbiju, a vratili su se kući sa belom tehnikom. Među takve, rekao bih, vi ne spadate, niti ih opravdavate, te vas moj stav ne ugrožava.

Nacionaliste i zlobine zombije koje opisujem, kao i njihove apologete, prezirem i danas identično koliko i tada, nema govora o "naknadnoj pameti", valjda zato što imam ispravan moralni kompas, za razliku od onih što se svakih par godina "razočaravaju" i menjaju svoje pravedničko usmerenje.

Za istinske nesrećnike toga rata, kojih ja možda poznajem koliko i vi, imam duboko poštovanje u pravom životu, a to sam i u komentaru napisao, i moja iskustva sa njima i pored njih ne želim da prepričavam po blogu. No, iza njih se ne mogu sakriti i đubrad sa one obale reke, razni piromani borci protiv Turaka, takve ne žalim, te ako neki od njih danas kao veterani crkavaju po ulicama to valjda ima veze sa karmom?
nicknaylor nicknaylor 18:53 05.12.2017

Tjah

Ma ne znam iskreno koliko je taj pojam "ponosni ratnik" uopse koristan. Mislim oko takvih prica mogu da se razviju mitovi koji s*ebu citave generacije. Da ne ulazim u stetu koju price o princezama i princevima takodje nanose. Ali nesto sam drugo hteo...

Meni najvise smeta sa svim tim Titovim generalima, pukovnicima i ostalim drkatorima je sto su u tom nekom periodu 70tih pa do 90tih uzivali kao mali (B)ogovi. A onda kad je trebalo da odbrane drzavu koja im je dala privilegije su gledali gde da se udome (tipa Kadijevicevog koketiranja sa Rusima). Znam za argumente kojim se danas brane da je lako biti pametan u retrospektivi ali koji q se guras da budes u vojsci ako nisi spreman da preuzmes riziki kad je potrebno. Da crtas na tabli i polazes ispite na osnovu istorijskih bitaka i na nekim ratnim vezbama? Cist BS. A da je itekako bilo primitivaca tipa Adzica o tom tek necu da pricam. Al to je deo naseg etnosa. Adzic je sa takvim nipodastavanjem tretirao rudare u Tuzl kad je jakom isao sa Jovicem da to ponasanje nije bilo dostojno visokog oficira JNA. No dobro takvih primera imamo i u prosveti, crkvenim instituacijama, zdravstvenim i to je nesto na cemu svako treba da poradi u okolini oko sebe. Jednostavno mi padamo na to lupanje sakom o sto. To each his own.
pape92 pape92 20:42 05.12.2017

Re: Tjah

Ma ne znam iskreno koliko je taj pojam "ponosni ratnik" uopse koristan


Jasno mi je na šta misliš. Bitan je kontekst, ovde je da ponosni ratnici ne streljaju zarobljenike. Najzad, nije teško nabrojati sve što ponosni ratnik ne radi. Nisam hteo da pominjem reč čojstvo samo zato što se izlizala od upotrebe (mnogo više nego od praktikovanja), ali ne bi bila pogrešna.
pikuc pikuc 19:13 05.12.2017

Zdravo

Zašto je Srebrenica u ovom blogu a ne recimo Srbija?

Voleo bih da se bolje sećam te 1995.


Zar ne ispada i da je onda ovaj blog srednji prst recimo ozaloscenima u NATO bombardovanju?

Jer 1999 je svakako friskija u sećanju od 1995.

Na stranu to što su tu 1999 godinu preživeli oni koji su preživeli i 1941, ili možda neki koji su preživeli 1941 s nisu 1999.
Na stranu to što su Nemci bili oba puta i njihovi pomoćnici.

Pošto gore blog počinje sa fašistima i logorima...i nekako se tu pokušava ubaciti Srebrenica.
Ali ajde na stranu i to
Nego,
Sad malo ja,
Što bi rekla Mira Marković,
Ovako je bilo:
Deco,

Srbija je bila jedan veliki i poslednji fasisticki logor u Evropi na kraju devedesetih godina u periodu zlatnog doba zapadne demokratije.

Ogradjen i mucen sankcijama, stotine hiljada ljudi-Srba su uterani u taj logor koje su nazvane izbeglice. Pa kada su ih sve sakupili iz svih okolnih zemalja i saterali u taj logor koji se zove Srbija i čekali da se pojede što ima pa da jedni druge u logoru krenu jesti.
Da jedni na druge omrznu, da kradu jedni od drugih i ubijaju jedni druge. Ono najgore iz njih da izvuku da bi ih nazvali varvarima i takvim prikazali civilizovanom svetu.
Jer oni žele uz pomoć Albanaca da otmu KiM.
Da Albanci budu ta civilizacija. Baš kao što su Bošnjaci ta civilizacija, Hrvati.
Srbi su uvek varvari, jel primetio to ko.

Onda su bacali bombe na varvare.
Mesecima, u početku nisu decu ubijali a onda kada su videli da varvari pevaju pod bombama onda su im decu krenuli ubijati.
Dalje znate, oslobodioci Srbije i 5 oktobar.

Dakle, ko su ustvari ratni vojni veterani i invalidi u Srbiji.
Pa svi koji su taj logor zapadne demokratije prezivili.
Ali to još nije gotovo.
Dole na KiM su poslednji srpski logorasi.
Poslednji logor za Srbe i poslednji logor zapadne demokratije i onih koji se kurvaju sa njom je dole na KiM i njegovi logorasi su Srbi.

Srbija je mucenica i ljudi koji su to preživeli u njoj su mučenici od onih koje zovemo civilizacija, zapadna civilizacija.
Demokratija, ljudska prava.
Milosti nisu imali!
Zašto bih ja sada bio milostiv?
Zemlju ste mi unakazili, narod moj osakatili.
Bogalja ste od njega napravili!


maksa83 maksa83 21:42 05.12.2017

Re: Zdravo

Zar ne ispada i da je onda ovaj blog srednji prst recimo ozaloscenima u NATO bombardovanju?


hoochie coochie man hoochie coochie man 22:03 05.12.2017

Re: Zdravo

Zar ne ispada i da je onda ovaj blog srednji prst recimo ozaloscenima u NATO bombardovanju?


E ako ga tako vidiš, onda jebiga.
Šta da ti kažem, pročitaj ga opet, ako ponovo ne uspe onda je u pitanju ovo
Rat radi takve stvari. Lišava sposobnosti zgražavanja i osećaja pristojnosti
.
pape92 pape92 22:06 05.12.2017

Re: Zdravo

Kratko: deda nije ubijen u logoru. Zarobljen je u borbama tokom Aprilskog rata. Niko od svedoka nije umeo da objasni zbog čega je deo ratnih zarobljenika odvojen i streljan. Naravno, radi se o ratnom zločinu.
nikvet pn nikvet pn 12:36 06.12.2017

Re: Zdravo


И моја мајка је исто као и твоја остала сироче. У априлском рату '41 њен отац, мој деда, официр краљеве војске био је заробљен и интерниран у Немачку. Петорица његове браће исто тако. Нико се није вратио, ни гроба им се не зна. На овај или онај начин пресудио им је исто неки такав измештени ум.
pape92 pape92 12:47 06.12.2017

Re: Zdravo

Ni mom dedi se ne zna grob. Zapravo su jedini dokaz njegove smrti očevici. Često je to bivalo tako u tim vremenima. Dugo vremena je živela nada da će se ipak vratiti, i pored izjava svedoka o tome šta se desilo. Teško je sasvim se uživeti u takvu vrstu muke (u nedostatku bolje reči).
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:45 06.12.2017

Re: Zdravo

Da li to znači da postoji nekakav konsenzus civilizacijski od kada zgrozavanje počinje pa ko ga se od tog datuma ne pridržava on je takav kao sto navodis?


Ne znači.
Nisi ti pravilno razumeo ovaj blog, predlažem da ga ne obesmišljavamo.
Atomski mrav Atomski mrav 00:11 07.12.2017

Re: Zdravo

Nisi ti pravilno razumeo ovaj blog

Ma razumeo je on vrlo dobro, samo se pravi blesav - kao i obično.
maksa83 maksa83 00:25 07.12.2017

Re: Zdravo

Ma razumeo je on vrlo dobro, samo se pravi blesav - kao i obično.

Ne pravi se blesav, ponaša se prirodno.
c_h.arlie c_h.arlie 13:03 07.12.2017

Re: Zdravo

nikvet pn

И моја мајка је исто као и твоја остала сироче. У априлском рату '41 њен отац, мој деда, официр краљеве војске био је заробљен и интерниран у Немачку. Петорица његове браће исто тако. Нико се није вратио, ни гроба им се не зна. На овај или онај начин пресудио им је исто неки такав измештени ум.

Neka je večna slava tvome dedi i njegovoj braći !
Moj deda Milivoje je nekako progurao rat, ali novo vreme nije uspeo ... umro je 46. godine sa 45 godina.
Ne kažem ništa, ni u koga ne upirem prst - samo konstatujem.
c_h.arlie c_h.arlie 13:04 07.12.2017

Re: Zdravo

pape92
Ni mom dedi se ne zna grob. Zapravo su jedini dokaz njegove smrti očevici. Često je to bivalo tako u tim vremenima. Dugo vremena je živela nada da će se ipak vratiti, i pored izjava svedoka o tome šta se desilo. Teško je sasvim se uživeti u takvu vrstu muke (u nedostatku bolje reči).

Neka je večna slava tvome dedi !
Черевићан Черевићан 20:08 05.12.2017

osećaj za meru

Rat lišava sposobnosti zgražavanja

пориви на присет.... без њих се не може,
временом отупе........ скрајну меморије,
(отпочну оптужбе, бљутавост правдања)
најтеже је учесник бити....... историје
pape92 pape92 00:06 06.12.2017

Re: osećaj za meru

I za meru i za metriku, uvas bilo i ostalo!
freehand freehand 00:47 06.12.2017

"Idealni

... podanik totalitarne vladavine nije ubeđeni nacista ili posvećeni komunista, već ljudi za oje razlika između činjenice i izmišljenog, istine i laži, više ne postoji."

Ovo su reči Hane Arent, koje tako dobro opisuju svet danas i još bolje Srbiju u njemu.
A bogami i mesto na kome se srećemo.
Izdaja, slugeranjstvo, podaništvo, poltronstvo, biti nemilosrdan sa slabima i ponizan pred silnima - postali su poželjno ponašanje i osobine koje se brane, propagiraju i kojima se sa ponosom uče potomci.
Kakvi crni veterani, kakvi Zmajevi, kakvi Miljanovi.
Domoego, rođaci.
Domoego.
tyson tyson 18:06 06.12.2017

Re: Trećepozivačka hrabrost

freehand
... podanik totalitarne vladavine nije ubeđeni nacista ili posvećeni komunista, već ljudi za oje razlika između činjenice i izmišljenog, istine i laži, više ne postoji."

Ovo su reči Hane Arent, koje tako dobro opisuju svet danas i još bolje Srbiju u njemu.
A bogami i mesto na kome se srećemo.
Izdaja, slugeranjstvo, podaništvo, poltronstvo, biti nemilosrdan sa slabima i ponizan pred silnima - postali su poželjno ponašanje i osobine koje se brane, propagiraju i kojima se sa ponosom uče potomci.
Kakvi crni veterani, kakvi Zmajevi, kakvi Miljanovi.
Domoego, rođaci.
Domoego.

"Šta li sam se gluposti naslušala u toj pošti. Na početku svega, kad se formirala HDZ, kad su osvojili vlast i kad su uveli te šahovnice kao simbole, svi su urlali: "Nećemo mi ustaške simbole! Oni su nas klali, neće više! Neće više! Ja ću, ja ću ići! Neće mladi ići. Mi ćemo ići prvi. Mi, mi, mi." Đedovi su se tako skupljali kod pošte i gakali. Kad je stvarno puklo, kad je počelo, ovaj zavio glavu, onaj zavio ruku, drugi nosi štap, joj uvatilo u kičmi, ne može mrdnuti niko nikuda. Ko će u rat – mladi."
Iz sećanja Vesne Milakare (izvor, preporučujem za čitanje)

nikvet pn nikvet pn 12:40 06.12.2017

...

Među njima se odvijao sledeći razgovor.
- Sve smo ih zarobili, komandante
- Pobijte ih.



Има прича приписана Наполеону како је у истој прилици на исто питање измучен прехладом одговорио: Ma sacre toux (мој кашаљ). Посилни је чуо: Masacrez-tous...

Линија између умног и заумног много је тања него што се мисли.
marco_de.manccini marco_de.manccini 00:41 07.12.2017

Ко не види дању, не види ни ноћу

Браво, Папе.
predatortz predatortz 21:27 08.12.2017

Da!

Ovo je jedan tekst sa merom. Jedan od retkih, na ovu temu, objavljen na ovom mestu.
Mi ne smemo tražiti opravdanje za Srebrenicu. Jednostavno - nema ga. No, ne smemo zbog Srebrenice prestati da insistiramo na istini, na pravdi za naše žrtve.
Kao što srebreničke zaslužuju da se o njima govori i piše, zaslužuju one naše koje svi, pa i mi, guraju pod tepih.
freehand freehand 21:37 08.12.2017

Re: Da!

Srebrenice prestati da insistiramo na istini, na pravdi za naše žrtve.
Kao što srebreničke zaslužuju da se o njima govori i piše, zaslužuju one naše koje svi, pa i mi, guraju pod tepih.

Nema naših žrtava i naših zločinaca.
To je suština.
predatortz predatortz 21:44 08.12.2017

Re: Da!

freehand
Srebrenice prestati da insistiramo na istini, na pravdi za naše žrtve.
Kao što srebreničke zaslužuju da se o njima govori i piše, zaslužuju one naše koje svi, pa i mi, guraju pod tepih.

Nema naših žrtava i naših zločinaca.
To je suština.


Ima, jebeš ga, Free... Ima!
Razumem ja o čemu ti govoriš, no svet tako ne funkcioniše. Da funkcioniše, ne bi se bojile zgrade samo u boje zastava Francuske, Britanije... u znak žalosti. Bojile bi se i u boje Malija, Sirije i svih onih mesta u kojim ljudi svakodnevno ginu do te mere da više niko i ne broji koliko.

Sve se deli na "naše" i "tuđe", pa i mrtvi.
freehand freehand 21:46 08.12.2017

Re: Da!

Sve se deli na "naše" i "tuđe", pa i mrtvi.

I sve to od nas zavisi. Kakvi smo ljudi i šta smo naučili. Da li ćemo i u boje kojih zastava bojiti zgrade, Predatorz. Ja, na primer, ili sve ili ni jednu.
escherichije_colic escherichije_colic 11:19 11.12.2017

...

Rat je lutrija.

Mislim da sam već ispričao ovde ratnu anegdotu mog pokojnog dede sa Sutjeske, nije zgorega da se ponovi: on i njegov ortak u bežaniji, ranjeni se batrgaju u ledenoj vodi i u tom trenutku pred njima se pojavljuje SSovac iz zloglasne "Princ Ojgen" folksdojčerske divizije, sa prstom na obaraču. Oni se u momentu ukipili, dal su digli ruke, uglavnom mislili su to je to, gotovo. Lik ih je pogledao, okrenuo se i otišao.
pape92 pape92 15:19 11.12.2017

Re: ...

Lutrija.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana