Društvo| Ljubav| Porodica| Putovanja| Život

PLEMENIT NEKI SOJ

aleksandarkarisik RSS / 26.09.2016. u 12:36

Pre neku godinu došlo bilo vreme da se sa porodicom zaputim put Grčke, na možda zasluženi a sigurno, preko potreban odmor. Onda se desilo nešto što me je zadužilo da napišem ovaj blog, mada, red je bio da ga napišem odmah. No, šta da se radi, tako ispadoh nekako da sam kao pravda, spor ali dostižan. Daklem, evo ga sad.

Od kada smo blagosloveni Tandrčkom, na takva putovanja idemo noću. Ona uglavnom ceo put prespava blaženo, sa njom i Jedinstvena. Manja je verovatnoća uletanja u gužve, dugih čekanja na granicama. Iako sam pretežno pasionirani pešak, život je tako hteo da odvozam puno kilometara, steknem rutinu i noćna vožnja mi ne pada teško, naprotiv. Za putovanje na odmor posebno se spremam, što isključivo podrazumeva da sebi narežem kompilaciju muzike za put i mogu slobodno reći da ne uživam samo u cilju već i u putovanju samom. Cure nazad spavaju, zvezdana noć, put i dobra muzika, saznanje da idemo negde gde će nam biti lepo. Tandrčku, koja je već na izlazu iz grada pokazivala znake skorog potonuća u sanak slatki, rečeno da kad se probudi, bićemo već u Grčkoj.

Izašli smo na auto put kada sam se setio da zamolim Jedinstvenu da mi spremi sitne evriće za putarine kroz Makedoniju da i njoj ne remetim san kada do tamo stignemo. Da joj olakšam, upalio sam sam svetlo, koje je na trenutak samo zaškiljilo i ugasilo se. To me je podsetilo na već ranije donetu odluku da ne idem više kod majstora koji ga je nekoliko meseci pre toga popravljao. Nisam automobilski fetišista ali sam davno naučio da se na bilo koji znakić bilo čega auto vozi kod majstora. Ispadne jeftinije u svakom pogledu, naročito kad nađeš dobrog. Vratio sam prekidač u prvobitan položaj a Jedinstvena se snašla i u mraku te mi dodala sitan novac. Nikada nisam merio vreme potrebno da se pređe rastojanje od Kaćke petlje do Beščanskog mosta ali toliko je prošlo od škiljenja svetla do momenta kada sam prvo osetio miris paljevine. Nije mi ni stigla informacija do mozga da je to smrad zapaljene plastike kada je kabina počela da se ispunjava dimom. Delovalo je kao da izlazi od svuda, čak je izgledalo kao da izlazi iz šoferšajbne. Radnja je počela da se odvija kao kad sve radite maksimalno ubrzano a u glavi vam je usporeno do jedva primetnog kretanja. Uz „j*@# te, gori nam auto", stao sam u žutu traku, isključio kontakt, uključio sva četiri žmigavca.Za to vreme je Jedinstvena već zgrabila Tandrčka. Istračao sam napolje, uverio se da nas niko neće očetkati kolima, otvorio vrata i pomogao da se prebace na drugu stranu ograde, na traku mosta koja je tada, sva sreća, bila zatvorena. Vratio sam se u kola da uzmem dokumenta i novac, pa obukao prsluk i stavio trougao. Pozvao sam onda vatrogasce, rekao gde i šta. Pitao me čovek da li imam aparat, rekao mu da imam ali ne znam šta da prskam njime. Evo, kaže, dolaze. Onda je Jedinstvena prijavila da joj jedna brodarica ostala u kolima, vratio sam se po nju. Dim nije prestajao da kulja. Obuo sam joj brodaricu jer je držala u naručiju još uvek usnulog Tandrčka. Dok sam je obuvao rekla mi je da nešto šuška u mraku iza nas. Naravno, što bi rekla naša kuma, nikada ne pomisliš da je to neki zeka, ježić ili Bambi, nego da je manijak sa satarom. Uzeo sam vazduh, otvorio sam gepek i naoružao se dizalicom, više da umirim Jedinstvenu i ponovo pridružio devojkama sa druge strane ograde. Pošto sam sve što je u mojoj mogućnosti bilo učinio mirno i bez panike, krenuo sam da palim cigaretu i tada shvatio da mi ruke drhte tremorovito i intenzivno. Da sam uzeo burgiju u ruke, verovatno bih armirani beton izbušio bez uključivanja iste. Tu se negde i Tandrčak probudila, gleda sneno auto put, kaže „pa lepa je ova Grcka".

Na moje prijatno iznenađenje, već posle nepunih dvadesetak minuta, stižu vatrogasci, bome i policija. Sad je već prizor kao da smo „izašli na televizor", rotacije, automobil koji se dimi i taj rad. Njih osam se sjatilo oko kola koja su se, eto veselja, dimila sve manje. Otvorili haubu, imaju termoviziju ili kako se zove taj aparat, gledaju, raspakuju, ne vide ništa. E onda počinje ono što je glavni razlog pisanja ovog teksta, ljudi, to nije bio profesionalan odnos, to je bilo kao da su mi došli svi najbliži u pomoć, rodbina, kumovi, prijatelji. I ono što odmah primetiš je da oni baš vole što su vatrogasci, da su baš naloženi na to u najboljem smislu te reči. Nekoliko njih je ostalo da istražuje kola koja se više ič nisu dimila, kao kad odeš kod zubara a zub prestane da boli, a par njih se zdalo oko nas, te jel' vam ovo, te jel' vam ono, da li vam je hladno, da vam treba ćebe. U jednom momentu je Jedinstvena krenula nešto da rije po tašni, vatrogasac je odmah pritrčao, skinuo kacigu i uperio lampu da joj osvetljenjem olakša traženje čega god. Ni ne mogu da se setim svih pažnji kojima smo obasipani ali sam dobro upamtio taj utisak, da su oko nas ljudi koji su došli da pomognu i da im je stvarno stalo. U toj situaciji, ne dao bog nikome da doživi, ali to je neprocenjivo.

Kada je definitivno utvrdjeno da vatre nema, policajac je predložio da probam da upalim kola i odvezem ih do ispusta u onu drugu, neradeću traku pedesetak metara dalje, jer smo ozbiljno usporavali saobraćaj. Jedan vatrogasac je seo pored mene, ostali bili na gotovs. Vatrene kočije, kako nazvasmo posle naše motorno vozilo, kresnule bez problema, samo u kabini i na tabli nije bilo struje. Kako sam parkirao, video sam malu progoretinu na lajsni uz šajbnu sa desne strane i pokazao je vatrogascu pored mene. Skidoše oni to, pa gornji tapacirung i tačno se videlo da je lampa krenula da gori, pa žice sve do donje desne strane kada je osigurač izbio i tu je stalo. Okolo sve crno, jedva da je nešto izgorelo, ali, ljudi, dimilo je kao roštilj u koji kaplje mast iz kobasica. Ponovo sam se setio onog majstora, ali malo manje pristojnim mislima, željama i pozdravima.

613a88d7040f563fe892bb552b2c92b7.jpg 

Pozvao sam šlep službu a vatrogasci su opet stupili na scenu. Oni će Tandrčka i Jedinstvenu odvesti kući. Pouzimaše mi torbe iz prtljažnika, jedva da sam stigao ja jednu da im otmem i prenesem. Pre nego što su zatvorili vrata, čuo sam da Tandčak pita „hoćete nas sada vi voziti u Grčku?". Ja sam ostao da čekam kamion sa dvojcom saobraćajaca. Ne morate vi samnom čekati. Neka, kažu, bićemo tu za svaki slučaj. Wow pomislim u sebi, svaka čast. Pa ko onda sa njima ne bi podelio mamine sendviče za put? I sačekaše, i još me podsetili da treba da napravimo zapisnik za kasko bre! A vatrogasci? Vatrogasci su usput šaputali i utišavali jedni druge da ne probude malu, dovezli ih pred ulaz i uneli sve stvari u stan. Pa dokle više ljudi, aman!?

e74f0c73b9726641373e16b90ed1b89b.jpg 

Malo me znate nervira, to što se ljudi u Srbiji zahvaljuju ljudima koji rade svoj posao za koji su plaćeni ili onima koji stanu na pešačkom prelazu da ih propuste. Da ne govorim o poklonima lekarima, raznim državnim službenicima. Da neko radi svoj posao, to bi trebalo da se podrazumeva. Ali ovo je bilo van profesionalnog, ovo je bila iskreno pokazivanje empatije. Ovo je bila demonstrirana iskrna ljubav prema poslu koji rade, poslu koji nije ni lak ni poetičan ni bezopasan. Hvala dobrom bogu da je sve ispalo relativno benigno. Ali ni oni ni mi nismo znali odmah da je tako. Oni su se ponašali za SVAKA ČAST MOMCI! I posvećenost i empatija i vaspitanje. Plemenit neki soj, ti vatrgasci. Eto, zato ovaj blog, da se zna.



Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

g.radicevic g.radicevic 13:23 26.09.2016

...

Malo me znate nervira, to što se ljudi u Srbiji zahvaljuju ljudima koji rade svoj posao za koji su plaćeni ili onima koji stanu na pešačkom prelazu da ih propuste


da, još kad stanem kod pešačkog, moram da im pokažem rukom da zaista mogu da pređu, odnosno da sam ozbiljan da ih propustim.
I uvek isti...
iznenađen pogled i mahanje rukom u znak zahvalnosti.



aleksandarkarisik aleksandarkarisik 13:32 26.09.2016

Re: ...

g.radicevic
Malo me znate nervira, to što se ljudi u Srbiji zahvaljuju ljudima koji rade svoj posao za koji su plaćeni ili onima koji stanu na pešačkom prelazu da ih propuste


da, još kad stanem kod pešačkog, moram da im pokažem rukom da zaista mogu da pređu, odnosno da sam ozbiljan da ih propustim.
I uvek isti...
iznenađen pogled i mahanje rukom u znak zahvalnosti.





Upravo tako. Pošto pešačim puno, znam priču sa obe strane. Baš to, čekanje kontakta očima, nekad kada žurim me malo nervirucne, ali se setim kako sam držao dete u naručju jednom a tetka u mercedesu prozviždala kao da smo vazduh. Samo nam je taj urođen oprez pomogao, da sam krenuo samouveren kako sam u pravu što prelazim na pešačkom, ne smem ni da pomislim.

Ali, zbog te opšte atmosfere mislim da je bilo vredno opisivanja vatrogasaca.
vcucko vcucko 14:23 26.09.2016

Re: ...

aleksandarkarisik
g.radicevic
Malo me znate nervira, to što se ljudi u Srbiji zahvaljuju ljudima koji rade svoj posao za koji su plaćeni ili onima koji stanu na pešačkom prelazu da ih propuste


da, još kad stanem kod pešačkog, moram da im pokažem rukom da zaista mogu da pređu, odnosno da sam ozbiljan da ih propustim.
I uvek isti...
iznenađen pogled i mahanje rukom u znak zahvalnosti.





Upravo tako. Pošto pešačim puno, znam priču sa obe strane. Baš to, čekanje kontakta očima, nekad kada žurim me malo nervirucne, ali se setim kako sam držao dete u naručju jednom a tetka u mercedesu prozviždala kao da smo vazduh. Samo nam je taj urođen oprez pomogao, da sam krenuo samouveren kako sam u pravu što prelazim na pešačkom, ne smem ni da pomislim.

Ali, zbog te opšte atmosfere mislim da je bilo vredno opisivanja vatrogasaca.

Ne samo to. Problem je čim su dve ili više traka u jednom pravcu. Otkud znaš kakav idiot/kinja juri onom drugom trakom i hoće li stati.
U principu imaš dobre šanse da, ne daj Bože, ali da recimo majku sa detetom u naručju jednim pokretom ruke i osmehom pošalješ pravo pod točkove manijaku u drugoj traci.
To je već ono "put u raj je popločan dobrim namerama". Na žalost.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 14:30 26.09.2016

Re: ...

Ne samo to. Problem je čim su dve ili više traka u jednom pravcu. Otkud znaš kakav idiot/kinja juri onom drugom trakom i hoće li stati.
U principu imaš dobre šanse da, ne daj Bože, ali da recimo majku sa detetom u naručju jednim pokretom ruke i osmehom pošalješ pravo pod točkove manijaku u drugoj traci.
To je već ono "put u raj je popločan dobrim namerama". Na žalost.

Da, i taj mi se refleks izgradio, da pre nego što pokažem rukom, pogledam u retrovizor. Takvih bolida ima, ne zna se. I nisu samo klinci. I zreli muskarci, bome i zene.
mlekac mlekac 00:01 27.09.2016

Re: ...

aleksandarkarisik

Upravo tako. Pošto pešačim puno, znam priču sa obe strane. Baš to, čekanje kontakta očima, nekad kada žurim me malo nervirucne, ali se setim kako sam držao dete u naručju jednom a tetka u mercedesu prozviždala kao da smo vazduh. Samo nam je taj urođen oprez pomogao, da sam krenuo samouveren kako sam u pravu što prelazim na pešačkom, ne smem ni da pomislim.

Ali, zbog te opšte atmosfere mislim da je bilo vredno opisivanja vatrogasaca.


Meni se dogodilo da se spremam da pređem sa detetom na pešačkom koji ima semafor. I u poslednjem trenutku ukapiram da se dasa toliko zapričao šarmirajući ribu do njega da je 'ladno proleteo kroz crveno... Znači, bilo je ono što najviše mrzim, taman da zakoračim a onda panično unazad, gurajući i dete iza sebe.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 08:50 27.09.2016

Re: ...

Ma generalno treba biti oprezan, cak i tamo gde postoji saobracajna kultura a nekmoli ovde gde je dzungla.
mlekac mlekac 13:52 26.09.2016

Lepo je

Kad se neko stvarno trudi da odradi svoj posao. I to uvek treba pohvaliti.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 13:56 26.09.2016

Re: Lepo je

Kad se neko stvarno trudi da odradi svoj posao. I to uvek treba pohvaliti.

U današnje vreme, kod nas, tako ispade. A ovi su još i više od toga.
cassiopeia cassiopeia 13:59 26.09.2016

Re: Lepo je

aleksandarkarisik
Kad se neko stvarno trudi da odradi svoj posao. I to uvek treba pohvaliti.

U današnje vreme, kod nas, tako ispade. A ovi su još i više od toga.


Pa uvek treba pohvaliti dobro delo, ništa se ne podrazumeva. Lepo je i kad čuješ da neko ceni i prepoznaje to što radiš.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 14:04 26.09.2016

Re: Lepo je

Pa uvek treba pohvaliti dobro delo, ništa se ne podrazumeva. Lepo je i kad čuješ da neko ceni i prepoznaje to što radiš.


Zato i napisao :)
cassiopeia cassiopeia 14:07 26.09.2016

Re: Lepo je

aleksandarkarisik
Pa uvek treba pohvaliti dobro delo, ništa se ne podrazumeva. Lepo je i kad čuješ da neko ceni i prepoznaje to što radiš.


Zato i napisao :)


Pa da :) Ja se malo zanela
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 14:10 26.09.2016

Re: Lepo je

Ma jok, uvek lepo divaniti. Pogotovu na lepe teme.
krkar krkar 03:39 27.09.2016

Svaka čast

Baš lep blog.

Taki su ti vatrogasci

P.S. Jesi preklao stoku?
nikvet pn nikvet pn 08:31 27.09.2016

Re: Svaka čast

krkar
Taki su ti vatrogasci


Их, не тако него кажеш такви смо МИ ватрогасци, имаш чварак, па се тупнеш у груди, кхм...

Него...

Мајско вече, осам сати, лаки сумрак. Затварам бутигу, крећем кући главном улицом. Усусрет ми иде ватрогасни камион под сиреном и ротацијом, склоним се, примичем се центру али неки застој. Млад саобраћајац пропушта један смер тамо, па овамо. Прођем поред места догађаја и видим шефа патроле прича са мојим другаром. Прекопута је бахато паркиран џип бечке регистрације, ватрогасни камион га обилазио па закачио и откинуо задњи браник аута мог Лазе. И сад чекају да се врате с пожара да направе записник.

Али ту је проблем. Ватрогасац као виновник мора да дува, ако дува губи посо. Зовемо командира да набави неког трезног да спасе колегу, цврц, нема шансе, и резервисти су пијани (командира ни не питај, он је урађен одсабајле).

И сви надаље су у невољи. Лаза ако на лицу места не наплати штету неће никад. Гастос џипаџија ако изађе из кафане да препаркира остаје без дозволе. Ватрогасцу виси посо а саобраћајац, стари вук, не би се дрко по суду него би да затвори случај на лицу места. И каже: Ако плати штету моментално потпишете записник и крај, не мора да дува.

Дообро. Ту је већ и мајстор лимар који каже: сто евра. Ватрогасци трезнога немају али сто евра брзо створе и чекају колегу с пожара. Колега дође и потпише записник. Мој Лаза стави у џеп сто евра, мајстор одвезе кола да ради и ми идемо у кафић.

И патрола је решила ситуацију. Бахато паркираног џипаџију ни не дирају, што да пискарају улудо кад ће то ватрогасци да реше. Колективно улазе у кафану да му хебу кеву; овај се предаје, вади кинту и зове их за сто. Заседну сви а патролу чека плаћена вечера у другој кафани.

Другар Лаза и ја таман обалисмо Pro cordem бутељку кад стиже мајстор са урађеним браником. И све то у сат времена, сви задовољни.

Е да, и пожар угашен.
krkar krkar 09:01 27.09.2016

Re: Svaka čast

Зовемо командира да набави неког трезног да спасе колегу, цврц, нема шансе, и резервисти су пијани (командира ни не питај, он је урађен одсабајле).


Ovo je realno ozbiljan problem u vatrogastvu. Sedi se dugo na čekanju i najnormalnije je da se pije. Niko i ne razmišlja da ne bi trebalo.

Moj drug i brat moga zeta, komandir profesionalac, bio jednom degradiran kad su negde pred zoru izašli na hitnu intervenciju, saobraćajna nesreća sa poginulima, pa prvo zaboravili hidrauličke makaze/klješta, pa onda nisu imali vitlo koje radi... toliko su vidljivo pijani bili da je policija zvala drugu vatrogasnu brigadu da izađe na intervenciju. Verovatno ni ovi nisu bili mnogo trezniji ali shvatili kad im je policija rekla o čemu se radi.

Nije bilo direktne štete, preživeli su bili odmah izvađeni ali nisu mogli da izvade vozača )ili bar onu polovinu njega koja je ostala zaglavljena).
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 12:07 27.09.2016

Re: Svaka čast

Baš lep blog.

Taki su ti vatrogasci

Hvala, to mi je i bila namera, drago mi je ako sam uspeo. :)
A fakat jesu.

P.S. Jesi preklao stoku?


Ima raznih načina :)
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 12:10 27.09.2016

Re: Svaka čast

Их, не тако него кажеш такви смо МИ ватрогасци, имаш чварак, па се тупнеш у груди, кхм...

Него...

Мајско вече, осам сати, лаки сумрак. Затварам бутигу, крећем кући главном улицом. Усусрет ми иде ватрогасни камион под сиреном и ротацијом, склоним се, примичем се центру али неки застој. Млад саобраћајац пропушта један смер тамо, па овамо. Прођем поред места догађаја и видим шефа патроле прича са мојим другаром. Прекопута је бахато паркиран џип бечке регистрације, ватрогасни камион га обилазио па закачио и откинуо задњи браник аута мог Лазе. И сад чекају да се врате с пожара да направе записник.

Али ту је проблем. Ватрогасац као виновник мора да дува, ако дува губи посо. Зовемо командира да набави неког трезног да спасе колегу, цврц, нема шансе, и резервисти су пијани (командира ни не питај, он је урађен одсабајле).

И сви надаље су у невољи. Лаза ако на лицу места не наплати штету неће никад. Гастос џипаџија ако изађе из кафане да препаркира остаје без дозволе. Ватрогасцу виси посо а саобраћајац, стари вук, не би се дрко по суду него би да затвори случај на лицу места. И каже: Ако плати штету моментално потпишете записник и крај, не мора да дува.

Дообро. Ту је већ и мајстор лимар који каже: сто евра. Ватрогасци трезнога немају али сто евра брзо створе и чекају колегу с пожара. Колега дође и потпише записник. Мој Лаза стави у џеп сто евра, мајстор одвезе кола да ради и ми идемо у кафић.

И патрола је решила ситуацију. Бахато паркираног џипаџију ни не дирају, што да пискарају улудо кад ће то ватрогасци да реше. Колективно улазе у кафану да му хебу кеву; овај се предаје, вади кинту и зове их за сто. Заседну сви а патролу чека плаћена вечера у другој кафани.

Другар Лаза и ја таман обалисмо Pro cordem бутељку кад стиже мајстор са урађеним браником. И све то у сат времена, сви задовољни.

Е да, и пожар угашен.


Ja pisao o ovim mojim, oni su takvi kako sam ih opisao. E sad, glavno da je požar ugašen.
sweet64 sweet64 18:18 27.09.2016

Re: Svaka čast

nikvet pn
krkar
Taki su ti vatrogasci



Него...


Али ту је проблем. Ватрогасац као виновник мора да дува, ако дува губи посо. Зовемо командира да набави неког трезног да спасе колегу, цврц, нема шансе, и резервисти су пијани (командира ни не питај, он је урађен одсабајле).

И сви надаље су у невољи. Лаза ако на лицу места не наплати штету неће никад. Гастос џипаџија ако изађе из кафане да препаркира остаје без дозволе. Ватрогасцу виси посо а саобраћајац, стари вук, не би се дрко по суду него би да затвори случај на лицу места. И каже: Ако плати штету моментално потпишете записник и крај, не мора да дува.

Дообро. Ту је већ и мајстор лимар који каже: сто евра. Ватрогасци трезнога немају али сто евра брзо створе и чекају колегу с пожара. Колега дође и потпише записник. Мој Лаза стави у џеп сто евра, мајстор одвезе кола да ради и ми идемо у кафић.

И патрола је решила ситуацију. Бахато паркираног џипаџију ни не дирају, што да пискарају улудо кад ће то ватрогасци да реше. Колективно улазе у кафану да му хебу кеву; овај се предаје, вади кинту и зове их за сто. Заседну сви а патролу чека плаћена вечера у другој кафани.



I ovo ti kao pozitivan primer? Sve đuture pogrešno sa hepiendom, a moglo i da ne bude, a onda se psuje, moli, preti ...
Nikad ovo neće biti normalna zemlja.
emsiemsi emsiemsi 07:22 29.09.2016

Re: Svaka čast

krkar


Taki su ti vatrogasci


А тек ватрогасни бојници !?
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 08:48 29.09.2016

Re: Svaka čast

А тек ватрогасни бојници !?

Que?
krkar krkar 23:06 29.09.2016

Re: Svaka čast

Que?


Čarli se hvali da je kreten - na stranim jezicima
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 20:07 30.09.2016

Re: Svaka čast

Čarli se hvali da je kreten - na stranim jezicima

A.
mariopan mariopan 16:52 27.09.2016

...

Lep blog, svaka čast tim vatrogascima i tebi što si ovo napisao.

Ljudine.

Sve je, ipak, do ljudi.

aleksandarkarisik aleksandarkarisik 17:00 27.09.2016

Re: ...

Lep blog, svaka čast tim vatrogascima i tebi što si ovo napisao.

Ljudine.

Jesu bome! Svaka čast njima, a da ovo napišem je red :) . Hvala svakako.
I jeste do ljudi, samo ima nas svakakvih, ovi svakakviji vazda pretežu, ali ne damo se.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana