Virus ima neslućen broj mutacija. Jako opasno, jako rizično, jako važno, jako bitno, jako simpatično, jako lepo, jako dobro, jako... jako… jako … jako jako …
Jeste li primetili koliko se u poslednjih nekoliko godina koristi izraz “jako”? Ako niste, proverite tako što ćete obratiti pažnju, ukoliko vas ovo uopšte zanima i ukoliko imate vremena i koncentracije da propratite govorni jezik, pre svega javni.
U jednom trenutku mi je ova pojava bila privukla pažnju i od tada skoro svaki put primetim kad se reč "jako" nađe u nečijoj rečenici. Zastupljenost ovog izraza je zbilja ogromna. Reč “jako” pojavljuje se u svakoj vrsti javnog govora – politika, intelektualni krugovi, sportski komentatori, intervjui sa ljudima iz kulture i umetnosti… Ima je svuda, poput virusa. Ovo ne bih da dokazujem primerima, jer su oni suviše disperzivni. Dokazi se lako mogu naći ukoliko se makar malo obrati pažnja tokom emisija, dokumentaraca, direktnih prenosa, otvaranja izložbi, izjava u uličnim anketama…
Za mene je bilo zapanjujuće to što sam uvideo da čak i vrhunski intelektualci u svom verbalnom izražavanju izuzetno često koriste reč “jako”. Ili da kažemo, jako često koriste..? J … Obratite pažnju i videćete da je odista tako.
Kad je u pitanju vrsta reči, u širem smislu, radi se o prilogu. Ja bih kazao (u najslobodnijem shvatanju) da je po sredi kombinacija prideva i priloga. No, da ne ulazimo u samu gramatiku. Ovde je pre svega reč o stilizaciji i, pre svega, o svođenju jezika na minimalan broj izraza, u krajnjoj liniji o osiromašenju jezika, a u još važnijem pogledu, sužavanju interakcije između jezika i misaonih procesa, a naposletku o slabljenju misaonih procesa. Deluje preterano, međutim – baš je tako.
Šta sve zamenjuje izraz “jako”? Pa, gomila izraza maltene je izbačena iz upotrebe, jer se u jezičko gnezdo uvuklo ovo kukavičje jaje i potislo ih.
Nabrojao sam neke izraze koji su mi onako, u prvom naletu pali na pamet.
Primenimo ove izraze, uslovno rečeno sinonime, na izraz “lepo”, zatim na “snažno”, kao i na “važno” (moglo bi ih biti još puno, ali ovo je valjda dovoljno). Dakle:
veoma (lepo, snažno, važno)
vrlo (lepo, snažno, važno)
prilično (lepo, snažno, važno)
poprilično .......
dosta .....
podosta
snažno
izuzetno
strašno
strahovito
neopisivo
neizrecivo
nezamislivo
izvanredno
naročito
izrazito
fascinantno
fascinirajuće
neverovatno
I te kako
…
A tu su i primeri druge vrste, kojima se pridev karakteriše na “manje intenzivan” način:
upadljivo
sasvim
dovoljno
zadovoljavajuće
solidno
puno
…
S tim što otpadaju varijante “snažno lepo”, dok bi, recimo, pravilno, ali nespretno upotrebljena varijanta bila “podosta lepo” itd.
Jasno je da se svaka od ovih reči (priloga) ne može koristiti u baš svim slučajevima, ili da se svi ovi primeri koriste za jedan slučaj. Može veoma jak, ali ne može snažno jak, I jako snažan, i jako jak... Zavisi i od konteksta, i od zvučnog uklapanja dve reči, i od logičkog uklapanja dve reči, i od stilskih zahteva…
Da sad ne idemo u predavanje iz maternjeg jezika. To nije moja branša i ne želim da se uplićem dalje, iz poštovanja prema samom jeziku, a i prema jezičkim profesionalcima. Cenim da je shvatljivo šta se ovde želi reći.
U širem kontekstu valja naglasiti sledeće.
Kad pojedinac koristi neku frazu ili izraz koju u nekom periodu skoro svi koriste, pa se na to nesvesno navikne, ili svesno prihvati kao isključivanje rizika da ostanete van trenda … - onda se to zove malograđanski, snobovski manir. U ovom slučaju, nazvao bih to jezičkom snobovštinom. Snob se uvek plaši da ponašanjem i izgledom ne odstupi od ponašanja kakvo vidi da ima većina oko njega.
Od izraza koji su bili u modi (bili pomodarski) tokom ovih godina (osim jako) izdvojio bih ova tri.
prosto
odraditi
negde
“Bilo je to, „prosto“, onako, kako bih rekla, negde već viđeno kao ishod glasanja. Dakle, priznaćete, bilo je jako predvidivo da će…”
Tokom jednog vremena pretila je opasnost da izraz „odraditi“ postane zamena za maltene sve glagole u srpskom jeziku. Pogubili su se učiniti, obaviti, uraditi, izvršiti… Opet kažem, ne može se neki od ovde navedenih izraza upotrebiti baš u svakom slučaju, ali, sa druge strane, sigurno je da izraz “odraditi” ne treba umuvavati umesto skoro polovine glagola.
Da opet skrojimo nešto?
“Odradili ste novi album. Da li ste vi, eto… negde … osećali da će ova vaša tema biti tako primljena kod publike? Vidim da su reakcije jako dobre. “ – “Da, reakcije su jako dobre …”
Jezik je za čoveka jako važan … Pardon J … Jezik je za čoveka izuzetno važan, možda i presudno važan.
Uostalom, nije slučajno ono ”u početku beše reč”. Prema nekim tumačenjima može (na Početku) i “logos”, “ideja”, “misao”, no, najčešće se koristi baš “reč”.