Neke pjesme bas mogu da probude usnule uspomene bas kao I odnekuda dobro poznat miris parfema. Svako od nas je bar jednom u zivotu bio ostavljen , a bogami neki malo nes(p)retniji I vise puta . Neko utjehu ili izgovor manje il vise usppjesno traze na dnu case ;drugi se filmski brzo snadju I lakes sve zaborave u necijem drugom narucjju, Dok opet neki drugi u trenutcima samoce svoje osjecaje pretoce u misli koje se opet nekom cudnom carolijom sklope u stihove. "Sve prave Lljubavi su tuzne ", tvrde ostavljeni. a opet nekako iz tih se tuga upravo stvore jedne od ljepsih pjesama.
I kad vreme jednom ucini svoje ovakve pjesme ne izgube car vec postanu tragovi uspomena na davno okopnelom snjegu I kao ttakve opet nam ostanu drage.
Ja sam za ovu priliku izabrao pjesmu mog druga I kolege po peru koji je odnedavno I sam postao bloger ovdje pod nikom "stihoklepac", a kako bi drugacije.
Dok casovnik stari otkucava vreme,
vec duboko pozne jedne zimske noci.
Ja uzalud trazim tople oci njene,
uzalud se nadam da ce ceznja proci.
Nocas slusam vetrar kako tuzno cvili
napolju je hladna Januarska zima
zvao sam te mila zvala si me mili
sad se pitam sta je ljubav i dali je ima?
Kao da i nebo samnom tugu deli
dok oblaci sivi plove preko njega
i bezbroj se sneznih pahuljica beli
dok se gola grana kraj prozora gega.
gledam stare slike iz sretnih vremena
poneki se uzdah sam otme iz grudi
album ovaj pun je lepih uspomena
u njemu su lica srcu dragih ljudi.
Na trenutak samo u stvarnost me vrati
kad odlutam mastom u te prosle dane
udarac o prozor grane sto se klati
i srce mi tada na trenutak stane.
Sklapaju se oci umorne i dremne
razbija se tama novi dan se sprema
nekog drugog greju tople ruke njene
a kraj mene sve je prazno tu nikoga nema.